Srpska pravoslavna crkva od 21. maja drži Sabor, koji će trajati najmanje dva tjedna a možda uđe i u treći: nije održan lanjske jeseni, pa je na dnevnom redu velik broj tema, njih više od 40, premda nisu sve jednako važne. I sam vladika bački Irinej Bulović, portparol SPC-a, kaže da će “posebna pažnja biti posvećena problemu Kosova i Metohije u kontekstu najnovijih zbivanja vezanih uz opstanak naše crkve, naroda i, ne na poslednjem mestu, državnosti”. Što se Kosova tiče, dodao je da će na kraju rada “Sabor imati još nešto da doda, na temu svih tema”.
Da SPC čekaju velika iskušenja i da među vladikama postoji značajna podjela ponajbolje govori odbijanje prijedloga da se Petar Petrović Njegoš kanonizira po skraćenom postupku; umjesto toga, predloženo je da se to proslijedi na razmatranje nadležnoj crkvenoj komisiji.
Na odbijanje Amfilohijeva prijedloga zasigurno je uticao i politički vrh Srbije, jer se dan kasnije premijer Srbije Ivica Dačić susreo s crnogorskim kolegom Milom Đukanovićem, pri čemu su zaključili “kako su odnosi Srbije i Crne Gore odlični” te da se “planiraju dvije zajedničke sjednice vlada tokom godine”.
No SPC je ljut na vjerske analitičare, pa insistira na autentičnosti svojih stavova i iskaza. “Zvanični stav crkve treba objaviti onakav kakav on jeste, bez komentara, bez dodataka, pa neka svako to tumači na svoj način”, rekao je Irinej. Vladika bački zamolio je novinare da ne prave “rusku salatu” od svojih izvještaja u koje stavljaju “red Irineja, red pravih ili lažnih vjerskih analitičara”. Dodao je da je službeno i odgovorno “ono što ja ovdje govorim”, pa nastavio: “I šta sad ko tu može da misli, njegova je privatna stvar. To se ne može stavljati u isti nivo i zato sam i ranije rekao da ne pristajem ni na kakav kolaž zvaničnih stavova crkve sa drugim mišljenjima.” U tim je riječima sadržana zamjerka napisima da je za sada pobjednik nad Amfilohijem, što su neki mediji i naširoko obrazlagali. Takav stav SPC-a ujedno govori o delikatnosti tema o kojima se raspravlja i prilično uskoj stazi kojom Sabor mora proći.
Srbija je na društvenoj i političkoj prekretnici, a sva je prilika da će i SPC morati mijenjati svoju praksu i manje nastupati kao politički faktor. Povodom briselskog sporazuma s Kosovom od dijela SPC-a, poglavito vladika Amfilohija i Atanasija, došle su skandalozne izjave i postupci, pa bi se od njih i Sinod trebao ograditi. Prema pisanju medija, čak je i na aktualnom zasjedanju Sabora bilo skandaloznih izjava, poput one vladike mileševskog Filareta da bi spas za Srbiju bio u “vojnom udaru”.
Doduše, stvari svakodnevno pokušavaju smiriti i držati pod kontrolom patrijarh Irinej i vladika bački Irinej, pa bi u tom smislu trebalo i shvatiti njegov apel medijima da su samo službene izjave stav SPC-a i da zaključke Sabora treba uzeti onako kako su napisani, a ne kako ih netko interpretira. Za ilustraciju, spomenimo da je i premijer Ivica Dačić, pritisnut neprimjerenim političkim pritiskom iz redova SPC-a i znajući koliku to političku težinu na unutarnjem planu nosi, morao izjaviti: “Ali ja nisam predsednik vlade nebeske Srbije, nećete me pitati kako će ljudi živeti u nebeskoj, već u zemaljskoj Srbiji i moj jedini zadatak je da obezbedim kako da ljudi žive bolje. Neka bude da je sve to bilo u afektu, ne treba da se svađamo, treba nam jedinstvo o važnim državnim i nacionalnim pitanjima.” Dačić je podsjetio vladike na dobro znanu poslovicu “Caru carevo, Bogu božje”; prije dvije godine prihvatio je od Filareta orden Bijelog anđela zbog neodržane Parade ponosa, ali sada je drugo vrijeme i druge političke okolnosti. Već na prve zamjerke SPC-a na pregovora u Briselu, prije nekoliko tjedana, Dačić je cinično primijetio da je “srpski patrijarh otišao s Kosova prije 300 godina”.
Sociolog religije Mirko Đorđević kaže da “u crkvi, oko crkve i na relaciji država – crkva ima mnogo otvorenih i komplikovanih pitanja”. Dakle, ne samo Kosovo. Drži razumnim odbijanje kanonizacije Petra Petrovića Njegoša, jer bi to ponovno produbilo srpsko-crnogorske podjele.
Sabor čeka teška rasprava o odnosima s nepriznatom Makedonskom crkvom, a u tom se kontekstu mogu čitati i izjave vezane uz ohridskog vladiku Jovana, koji je u makedonskom zatvoru. U kojem će se smjeru odvijati rasprava o Makedonskoj crkvi teško je predvidjeti, ali je i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, blizak patrijarhu, nakon posjeta južnom susjedu izjavio da bi tom pitanju trebalo ozbiljno pristupiti.
Kadrovski raspored episkopa, naročito po privlačnim i bogatim eparhijama na zapadu, tema je od izuzetnoga značenja za odnose unutar SPC-a, premda se manje spominje. Koliko je novac za SPC i episkope bitan najbolje svjedoči vozni park na patrijaršijskom parkingu, za koji se prije može pomisliti da je u vlasništvu kakvog šeika negoli “božje administracije”.
Posebno je zanimljiva i osjetljiva i rasprava o episkopu Vasiliju Kačavendi, jer bi se SPC morao baviti pedofilijom u svojim redovima, a teško da će za to imati snage. Kačavenda je smijenjen i vjerojatno će mu ovom prilikom biti određen manastir u kojem će provesti penzionerske dane; ako bi se to pitanje principijelno pokrenulo, dotaklo bi još neke značajne crkvene ljude, u najmanju ruku vranjskog vladiku Pahomija.
Čini se da se patrijarh Irinej ponaša kao stabilizirajući faktor, a u tome mu u najvećoj mogućoj mjeri pomaže vladika bački Irinej. No teško je znati kakve će sve odluke Sabor donijeti – jednostavno, puno je vrlo radikalnih episkopa, unatoč tome što vrh SPC-a iskazuje kooperativnost prema državnom vodstvu.
wpDiscuz