Elem.
Elem, vrijeme pandemije koronavirusa nije odnijelo druge bosanskohercegovačke probleme – nacionalističke i religijske. U šumi dugogodišnjih previranja s braćom muslimanima, a odnedavno i svim tzv. antifašistima posebno je i proteklim mjesecima prošetao naš jajački fra doktor znanosti Drago Bojić.
Podsjećam na tekst o Bleiburgu koji je pisao u suautorstvu sa svojim mentorom fra Ivanom Šarčevićem (prometej.ba). Pisalo se o tome detaljno i s jedne i s druge strane.
Elem, pisao je spomenuti dvojac, pisala Uprava Bojićeve Provincije (bosnasrebrena.ba), pisao kolega dvojca fra Stjepan Lovrić (prometej.ba), pisao fra Ivan Bubalo (Svjetlo riječi) pa opet fra Bojić (prometej.ba). Ja neću jer to i nije tema ovoga teksta. Elem.
Elem, tema ovoga teksta nije ni Drago Bojić koji godinama svojim kolumnama i ukoričenim opusima mudrosti s vremena na vrijeme odapne otrovne strelice zatirući svaki trag hrvatskog i katoličko-crkvenog u bosanskohercegovačkom društvu i šire, a svojim propovijedima „odgaja“ i „prosvjećuje“ jajačku omladinu.
Davno je rečeno: Bolje bi mu bilo da se uhvati Svetih knjiga nego što lupa budalaštine. Lupa budalaštine, budala nije.
Zna Bojić odakle započeti indoktrinaciju, proces usađivanja ideja i stavova – kroz odgoj (i obrazovanje). Odgoj je sistemski nastavom organiziran proces kojim se izgrađuju osobine ličnosti, stavovi, pogled na život i svijet te karakterne i moralne, radne i društvene vrijednosti. Elem.
Elem, što bi rekli neki bolje prosvijećeni, bio jedan fratar prezimena Balta (ne mogu se sjetiti imena) koji je prije nekoliko godina bio na službi u Župi Podmilačje kod Jajca.
U Jajcu je bio puno poznatiji kao „fra Milano“ po kafiću „Milano“ u Jajcu, gdje je skoro pa bio dio inventara. Vjerni drug mu je bio, pogodit ćete, fra Drago.
To su bili početci njihovog svećeničkog života kada su se družili s mladima, šalili, cugali kao i oni, komentirali zgodne djevojke kao i oni, i većini je to bilo uglavnom simpatično.
Drago je pokazivao posebnu oštroumnost još kao mladi svećenik i mnogi su bili sretni što će dobiti tako pametnog i modernog svećenika. I u Crkvi su prepoznali potencijal fra Drage pa ga poslali na školovanje u Beč.
Prvo magisterij, a odmah i doktorat. Budućnost Crkve i franjevačkog reda, mislili su mnogi. Elem.
Elem, krivo bi napisano jer nije to bio dvojac, nego trojac. Treći član je fra Stipo Alandžak. Za „fra Milana“ se više i ne čuje. Ne zna se gdje se skrasio. Nije ni važno. Barem u ovom trenutku i za ovaj tekst. Nije toliko važan ni naš fra doktor znanosti. Važniji je ovaj kormilar iz sjene – fra Stipo Alandžak. Tko je Stipo Alandžak? Stipo je također pokazivao posebnu oštroumnost još kao mladi svećenik i mnogi su bili sretni što će dobiti tako pametnog i modernog svećenika. I u Crkvi su prepoznali potencijal fra Stipe pa ga poslali na školovanje u Rim.
Prvo magisterij, a onda pod nerazjašnjenim okolnostima vraćen u Bosnu bez doktorata. Ipak, budućnost Crkve i franjevačkog reda, mislili su mnogi. Elem.
Elem, mislili pa se predo-mislili. Ono što radi fra Drago, pardon fra Stipo teško se više može tolerirati, a još teže pravdati pravom na slobodu misli i uvjerenja. On Hrvate katolike u Bosni i Hercegovini smatra – primitivcima, nazadnjacima i fašistima.
Od povratka u Bosnu fra Stipo 10 godina vodi Franjevačku gimnaziju i konvikt u Visokom. (Pre)odgaja hrvatsku katoličku mladež i njihove roditelje sustavno i prema naputcima našeg fra doktora znanosti Drage Bojića i njegovih mentora. Elem.
Elem, roditelji su u zabludi kad misle da svoju djecu šalju u „franjevačku“ klasičnu gimnaziju u Visoko kako bi sačuvali vjeru i svijest o vlastitoj tradiciji, jeziku i kulturi.
Uvuklo se (programski) na mala vrata u tzv. „franjevačku klasičnu“ gimnaziju tzv. bratstvo i jedinstvo globalnih razmjera pa postoji u toj školi ekavica u komunikaciji, joga u duhovnosti, kahva u egleni, dobar dan umjesto hvaljen Isus, meditacija umjesto mise, neka religija umjesto katoličkog vjeronauka. Elem.
Elem.
autor: M. Ladan
Napomena: Stavovi autora ne odražavaju nužno stav portala
wpDiscuz
