Jučer je u Mostaru potvrđen prvi slučaj korona virusa. Dvoje ljudi testirano: otac pozitivan, sin negativan. Danima prije toga najavljivano je, a neki mediji su čak stavljali i sigurne naslove: “Korona virus sigurno će stići u Mostar, evo i zašto”. I eto stigao je. Ali stigle su i gore stvari sa njim.
Prije bilo kakvoga nalaza dobivali smo informacije da su u mostarskoj bolnici na plućnom dvoje zaraženih, da su bili u Italiji, da su se hvalili po kafićima kako neće ići u izolaciji, da su ovo, da su ono. Mogli bi u nedogled tako. Ljudskoj mašti i mostarskom traču nema kraja. A koroni ima.
Nismo ništa ispitivali, čekali smo službene nalaze i eto došli su. Nažalost, jedna osoba je zaražena. Panika i strah su na velikom nivou. U neku ruku, opravdano. Treba biti oprezan, trebamo se paziti, ne smijemo dopustiti iste greške kao što su u drugim zemljama dopustili. No, ono što sigurno NE TREBAMO I NE SMIJEMO jeste širiti trač i dezinformacije, te tako pogoršati, ionako teško stanje obitelji, koja je pogođena nesretnim slučajem.
Kada je slučaj potvrđen, pitali smo one koji su nam govorili da su bili u Italiji: Kada su bili u Italiji? Od kad do kad? U kojem gradu su bili? Što su radili tamo? Odgovor je bio: “Ne znam ja to, tako sam ja čuo.” Pa protrljaj oči, ponovno pročitaj, i vidi stvarno piše: “Tako sam ja čuo.” Hajde dobro. Od koga si čuo? “Pa čuo sam od jednoga čovjeka, kojemu je prenio jedan čovjek, a taj čovjek je dobar sa tim čovjekom…” Eto, ne možeš ni znat od koga si čuo. Zapravo, možeš. Čuo si od “čovjeka”.
“Čovjeka”. Zašto pod navodne znake? Zato što je navodno čovjek. Izgledom, govorom, stasom, tijelom, pokretima, jeste čovjek je, ali u duši? Teško. Teško dok može tako pričati a ništa ne provjeriti. Pa hajde budi frajer, potpiši se imenom i prezimenom, reci: “Ja taj i taj, tada i tada, čuo sam od zaraženoga da je rekao to i to.” Bit ćemo ti zahvalni. Odnosno bili bismo ti zahvalni, ali nećemo biti jer sigurno takav ne postoji.
I od tolikih ljudi u Mostaru koji su širili vijest da je zaraženi sa nekim članova od obitelji bio u Italiji, pitamo vas je li itko provjerio sa graničnom policijom, sa nadležnim ogranima koji mogu lako provjeriti tu informaciju, je li zaraženi prelazio granice i kada prema Italiji?
Par slova u kompjuter i eto informacija.
A mi smo istraživali nešto drugo. Istražili smo odakle potječe mostarski trač, kako brzo se širi, prenosi, koliko dugo traje, koje su njegove posljedice?
Ono što je sigurno taj trač potječe od “čovjeka”. “Čovjeka” – da, upravo tako, da se ne izrazimo drugačije. Brže se širi od bilo kakvog virusa, od bilo kakve korone. Ne pomaže dezinfekcija ruku, jer se prenosi od usta do usta. Rakija i ostali alkoholi ga ne sprječavaju, nego čak i pomažu. Mora se nešto pričati uz rakiju i uz alkohol, pa makar trač i dezinformacije. Dužina trajanja trača je “do sljedeće prilike”, odnosno dok nešto zanimljivije ne naiđe. A njegove posljedice?
O njima gotovo nitko ne razmišlja. I tako je jučer bilo, tako je i danas. Dok pričamo kako je netko skijao u Italiji, kako je na slalomu zakačio jedna vrata (skijaški rečeno), koja su bila zaražena virusom, tako pokupio zarazu i donio je nama. Pričamo, a ne znamo što je istina i ne znamo kakve posljedice nose naše priče.
Budimo ljudi u ovim teškim vremenima. Ako već ne možemo pomoć, nemojmo odnemagati. Netko će prekršiti upozorenja liječnika, ali ni njemu, ni nama neće pomoći to što ćemo ga staviti na stup srama. Nego hajmo se skupit, hajmo pomoć jedni drugima. A prestankom tračeva i raznoraznih priča i nagađanja sigurno ćemo pomoći jedni drugima.
Jedan čovjek
wpDiscuz