Podsjetimo, prije nekoliko dana na vidjelo je isplivala afera ove stranke oko namještanja poslova, sređivanja uhljebljivanja u zamjenu za političku lojalnost i glasanje onako kako to zatraži nekadašnji glavni meštar svih SDA-ovih prljavih poslova, kako ga nazivaju kolege u SDA, Asim Sarajlić.
Na snimci, čiji su akteri Sarajlić, zastupnik SDA Sabahudin Delalić i dužnosnik te stranke Muhamed Šehović, doslovno možemo čuti kako sugovornici kroje političku trgovinu isprepletenu mitom i korupcijom, što, tvrde bolje upućeni, ovoj stranci nikada nije bilo strano.
Komentar člana Predsjedništva BiH Komšića relativizira cijelu situaciju. Riječ je o jednoj od najvećih postratnih afera, a upitan da komentira cijelu stvar, Komšić je kazao da je “vidio i gore”. Postavlja se sasvim legitimno pitanje što je Komšić radio proteklih tridesetak godina u politici i koliko je savjesno obavljao političku dužnost ako je prešućivao i gore stvari od ove.
Komšić je trebao prijaviti
Pravni konzultant iz oblasti kaznenog prava Zvonko Vidović kaže da je Komšić saznanja o potencijalnim kaznenim djelima bio dužan prijaviti.
“Svaki građanin ima pravo i obvezu prijaviti izvršenje kaznenog djela ako ima saznanja o njemu. U određenim slučajevima neprijavljivanje kaznenog djela također predstavlja kazneno djelo. Prijava se podnosi tužitelju, pisano ili usmeno. Ako se prijava podnosi usmeno, osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava priopćena telefonom, načinit će se službena zabilješka. Ako je prijava podnesena Sudu, ovlaštenoj službenoj osobi ili nekom drugom sudu ili tužitelju u Bosni i Hercegovini, oni će tu prijavu primiti i odmah je dostaviti Tužiteljstvu BiH ako se radi o kaznenom djelu iz njegove nadležnosti. To je Komšić morao uraditi ako je imao neka saznanja o kaznenom djelu pogotovu jer je pravnik po struci”, kazao je Vidović za Direktno.
Komšić je, jasno je to i pticama na grani nakon trećeg puta, izabran gotovo stopostotnim glasovima Bošnjaka na funkciju koju obnaša, tako da je njegov politički moral samim tim nepostojeći, ali se postavlja pitanje kakav odnos taj čovjek ima prema bh. građanima i svima onima čiji, kao, predstavnik pokušava biti.
BiH je zemlja trajne krize i zamrznutog konflikta pa su političke afere nešto što često prolazi ispod radara. Dovoljno je da političari, bilo bošnjački, srpski ili hrvatski, kažu nešto poput – građanska država, samostalnost RS-a, treći entitet…i mnoge stvari će proći nezapaženo.
Primjerice, mediji su u Hrvatskoj u zadnjih desetak godina srušili broj ministara koji je dovoljan za skoro cijeli vladin kabinet, dok u BiH nikada nije odstupio nijedan dužnosnik zahvaljujući temama koje su ‘važnije’ pa se (sitni) kriminal provuče ispod radara.
Dvije velike afere koje su se neposredno dogodile u BiH su vezane i za hrvatske političare. Prije nekoliko godina je otkriveno da je snaha Borjane Krišto (Krišto je jedna od čelnih osoba HDZ-a u BiH) dobila oko 400 tisuća kuna javnih novaca uime neke fiktivne udruge – nitko nije odgovarao. Druga afera je ona tadašnje ministrice obrane Marine Pendeš koja je postrojavala vojsku s nametnutim Komšićem iako je stav i njene stranke (HDZ BiH) i većine Hrvata u BiH bio da je Komšić – nelegitiman. Pendeš, također, nije dala ostavku.
Komšić je politički paradoks
Upitan za komentar oko Komšićevih izjava, Martin Mikulić iz Hrvatskog studentskog politološkog foruma (HSPF) kaže za Direktno kako je Komšić ponovno potvrdio da je politički paradoks.
“Drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić je relativizacijom nepotizma i korupcije samo još jednom potvrdio kako je on zapravo živući politički paradoks.
Jedan dan se zalaže za vladavinu prava, dok drugi dan relativizira kršenje zakona govoreći kako afera Asim nije nešto posebno jer je on, eto, čuo puno gore.
Godinu dana je poručivao kako zakon nije švedski stol i da se treba dosljedno poštovati, a nakon toga je za veleposlanicu imenovao srednjoškolku bez fakultetske diplome koja ne ispunjava osnovne uvjete za tu funkciju”, kazao je Mikulić.
Dodaje i da se Komšić “po potrebi zalaže i za poštivanje Ustava, pa dan iza toga izjavi kako treba ukinuti načelo konstitutivnosti naroda koje je Ustavni sud BiH u više navrata proglasio natkrovljujućim Ustavnim načelom. Dakle, radi se o čistoj protuustavnoj i protudejtonskoj retorici”.
Mikulić podsjeća i na druge nelogičnosti u političkom djelovanju Željka Komšića zaključujući kako njegova podrška nepotizmu nije iznenađenje.
“Kada mu to odgovara, pobornik je implementacija odluka Ustavnog suda, dok istovremeno u potpunosti ignorira Odluku Ljubić koja govori o legitimnom političkom predstavljanju. Godinama ponavlja kako predstavlja sve građane i brani državu BiH, dok je besramno parazitirao na račun tih istih građana i te iste države sjedeći četiri godine u Parlamentarnoj skupštini BiH bez ijedne izgovorene riječi. Kada se sve uzme u obzir, od političara ovakvog habitusa relativiziranje korupcije i nepotizma nije nikakvo iznenađenje”, ocijenio je predsjednik HSPF-a.
Na svim stranama u BiH postoji niz afera i aferica za koje se u nekim drugim državama gubi fotelja. U BiH je to jako rijetko pa je zato slučaj Asima Sarajlića posebniji. Kao što je posebno i revitaliziranje Željka Komšića koji se potpuno besramno usudi izjaviti da je vidio i gore stvari.
Drugim riječima, afera Asima Sarajlića je bila dovoljna da on ‘izgubi glavu’ u stranci u kojoj je bio važna figura, a Komšić je vidio i gore. Koliko loše onda to gore može biti i zašto jedan od predsjednika države s takvom nepodnošljivom lakoćom ignorira kriminal?
direktno.hr
wpDiscuz