Mili Rončević, djevojčici koja je ujedinila Hrvatsku, uspješno su transplantirali koštanu srž i njena leukemija se povukla. Radosnu vijest, koja je stigla dva dana prije Božića, za 24sata potvrdio je Milin tata Marin Rončević.
“Mila je trenutačno dobro. Prošla je transplantaciju koštane srži od donora 1.11.2019. i zasad je sve više nego u redu. Nije se radilo o operaciji kao takvoj, nego o transplantaciji koštane srži nakon postizanja i održavanja remisije u trajanju od šest mjeseci. Transplantacija nije operacija nego kompleksan postupak koji uključuje pripremu tzv. kondicioniranje, odnosno postizanje uvjeta za primanje matičnih stanica donora i potom postupak oporavka i začetak stvaranja novih vlastitih obrambenih stanica, a prilikom kojeg se mora boraviti u potpunoj izolaciji jer ne postoji nikakav imunitet. Da bi se došlo do transplantacije, bolest se mora povući, što su oni postigli kroz mjesec dana nakon dolaska i održavali gotovo pola godine”, priča Marin.
Ovakvom nevjerojatnom božićnom čudu malo tko se nadao, ako uzmemo u obzir prognoze koje su joj predviđale, kako otac Marin kaže, 1 posto šanse za ozdravljenjem.
“Transplantaciju je odradila u rekordnom roku, u tri tjedna je otpuštena iz bolnice i na čuđenje i nevjericu svih liječnika sada trči, diže utege, jede i pije sama i radi sve što se ovdje smatra nemogućim u ranom poslijetransplantacijskom periodu. Ona izgleda i ponaša se kao potpuno zdravo dijete, iako znamo da je potencijalnih opasnosti pred nama još uvijek puno”, ispričao je za 24sata Milin tata.
Opisao im je kako izgleda njihov život u Americi.
“Dani se dijele na one bolničke i one kad smo vanjski pacijenti. U bolnici smije spavati samo jedan roditelj pa se mijenjamo preko noći, a preko dana smo svi skupa. Tu nema previše odstupanja od dnevne rutine. Ujutro ustajanje, kava, doručak, odlazak u bolnicu gdje smo cijeli dan i onda navečer jedan od nas s Petrom nazad u smještaj, a jedan s Milom ostaje u bolničkoj sobi. Cijelo smo vrijeme u bolnici bili smješteni u izolacijskim uvjetima, osim perioda na kardiologiji. U bolnici se vrijeme krati gledanjem crtića, ali je raspored liječenja takav da se stalno nesto dešava. Dobro je što je dozvoljeno spavati cijeli dan, sve je prilagođeno tome da se pacijent i pratnja fizički i psihički dobro osjećaju. U tom smislu imaju i službe koje se igraju s djecom i donose im igračke i trenere i psihologe koji pričaju s njima”, rekao je Marin.
“Kad je Mila “vani”, priča je ipak drugačija. Nastojimo biti što je moguće više na zraku u vrtu ispred smještaja, a dok smo smjeli šetati, prošetali smo pola Philadelphije, bili smo s drugom djecom s onkologije organizirano u ZOO-u, išli smo u Aquarium, šetali po parkovima, itd. Dijelovi Philadelphije sigurni su za šetnju, a to se prvenstveno odnosi na uži centar i University city kamo smo i mi smješteni u jednoj od Ronald McDonald kuća. Taj humanitarni smještaj je ujedno i najbolja stvar koju smo doživjeli. Smještaj na razini hotelskog, u kojeg je za obitelji koje se liječe osigurana hrana, prijevoz do bolnice i igraonica za djecu”, kaže Marin.
Ima i poruku za sve koji su ovo omogućili:
“Hvala vam Ljudi. Hvala Bogu na visini i Ljudima dobre volje. Da nije bilo vaše empatije, dobrote i intrizične zelje da pomognete, ništa od svega ovoga. Svaka kuna, svaka molitva i svaka dobronamjerna misao su sami za sebe spasili Milu i nebrojeno druge djece za koje ce se naći i osigurati sredstva. Svi koji su uplatili i jednu kunu, poslali i jednu lijepu želju, dio su njene pobjede, pobjede života nad smrti. Ljudski, a posebno dječji život, nema cijenu i zato je toliko apsurdna ta nevjerojatna cijena koju smo morali u punom iznosu platiti unaprijed. Ova je akcija pokazala i koliko je bitno da se svi mi držimo skupa i koliko puno možemo učiniti na taj način. Nevjerojatno smo zahvalni jer smo iskreno i otvoreno molili za pomoć i dobili je. Ne radi se samo o novcu. Radi se o ljubavi, podršci i molitvi svih ljudi koji su osjetili našu nevolju i patnju i nisu ostali hladni na nju”, poručio je tata malene Mile.