„Ljubitelj lika i djela Ratka Mladića, ime kakvog četnika, jurišnik koji gleda u Romaniju i Manjaču, ksenofob, islamofob, rasista, seksista, mizogini opskurnjak, kvazielitista; samostalni izvršitelj digitalnih fašističkih radova, profašistička razmetljivost, otvorena autoritarna ksenofobija, pionir grant-uhljebljenja, fašista na iznajmljivanje, bolje biti Čovićev rob nego obični zarobljenik…“…„moglo bi se sve ovo zaključiti (o Sanji Vlaisavljević) i sve bi bilo tačno“…  napisao je Dragan Bursać u svojoj kolumni u kojoj stavlja metak na čelo Sanji Vlaisavljević u burnom odgovoru na njen FB status.

Izvor: radiosarajevo.ba)( https://www.radiosarajevo.ba/…/idite-u-tri-lijepe-s…/345558…)

Drugi metak ispaljuje Elmedina Muftić na bosnjaci.net:

„Ublehaš velikosrpske ideologije, ismijava ljude koji su prognani pred naoružanom armadom genocidnog agresora…’Ovakvi postovi su govor mržnje, ali naše ga društvo ne želi prepoznati.  Odnosno zatvaraju se oči, pravimo se slijepi i gluhi, jer to je napisala Sanja, a Sanja ima pravo da raspiruje mržnju, rasizam, netrpeljivost prema migrantima, da ponižava i ismijava dijasporu.

Jer to je Sanja, a kad si Sanja možeš sve. Ne dao Bog da si Samra, i da si ovako šta izjavila (što je nemoguće jer Samru nisu učili da mrzi), onda bi te raskovali svi, medijski linč ne bi prestajao danima. Ali kad si Sanja i kad pozivaš na mržnju to se tumači kao kultura dijaloga’…ovakva razmišljanja (kao Sanje V.) bila su preteča genocida, djela ovakvih statusa još uvijek osjećamo, zbog ovakvih govora mržnje mi skoro svaki dan obilježavamo stradanja Bošnjaka, iskopavamo masovne gorbnice, ukopavamo posmrtne ostake.’…ublehaš velikosprske ideologije, vi mir nađite u jednoličnosti proistekloj iz genocida…“
Izvor: ( http://bosnjaci.net/print.php?pid=68021)

Četiri retka napisana na Facebook zidu Sanje Vlaisavljević bili su dovoljan povod za stotine komentara na društvenim mrežama i tekstove na dva portala: http://xn--bonjaci-rqb.net/ i Radiosarajevo.ba.

Riječ je o sljedećim opaskama:

• „Djeca arapskih obitelji skaču po stolovima u restoranima u Alti i obližnjim mjestima
• Migranti bacaju smeće
• Šiša barovi na svakom koraku
• Dijaspora popravlja zube i čeka rodbinu da je zovne na ručak
(Promjena pejzaža; Istočno Sarajevo, restoran Kula)“

Ne mogu reći da sam iznenađena napadima, uvredama, kvalifikacijama i, po prvi put potpisanom javnom pozivu za ugrožavanje mog života, imovine i moje obitelji.

Zašto nisam iznenađena?

Jer su nastali kao reakcija na dvije rečenice o kulturi i bontonu, trovanju bh. mladosti otrovnim dimovima i bh. dijaspori kroz njene običaje po dolasku u domovinu.

Bio je to dovoljan povod da se brojni Facebook i Twitter analitičari oglase i napišu stotine brižljivo izabranih uvreda te da osvanu dva novinska teksta koja sublimiraju svu nacionalističku netrpeljivost i istresu je na autoricu „spornog“ statusa.

Nisu to do sada uradili ni najvatreniji komentatori na društvenim mrežama ali jeste portal Radiosarajevo.ba i svi njihovi suradnici koji su odobrili takav govor mržnje na tom portalu.

Nisu ovo prvi napadi, ali jesu nešto drugačiji od svih prethodnih.

Prije nego napišem par riječi osvrta na navedene uvrede ponudila bih samo nekoliko poveznica na tekstove koji se isključivo bave Arapima u BiH i migrantima u BiH čisto radi poređenja sa rečenicama koje ja potpisujem u statusu na Facebook-u zbog kojih bi bilo dobro „ubiti me“ ili „protjerati“.

Tu su i linkovi:

https://www.vecernji.ba/…/durakovic-masovno-naseljavanje-ar…
https://depo.ba/…/za-neke-od-njih-nasa-pravila-ne-vrijede-a…
http://balkans.aljazeera.net/…/usk-migranti-na-udaru-gradan…
http://cenzura.ba/balkanska-ruta-hoce-li-problem-sa-migra…/… (ovdje čak i predsjednik Vijeća ministara BiH govori o problemu s migrantima)
http://mondo.ba/…/Kucni-red-ce-regulisati-kretanje-migranat…
http://mondo.ba/…/Kucni-red-ce-regulisati-kretanje-migranat…
https://www.dw.com/…/nepodno%C5%A1ljiva-situacij…/a-49243475
https://www.vecernji.ba/…/plansko-naseljavanje-arapa-radi-p…

Primijetit ćemo da se u tekstovima uglednih medija u BiH na sasvim eksplicitan način analizira prisustvo i jedne i druge kategorije stanovnika u BiH, problemi koji su posljedica njihovog ponašanja i običaja, podjednako koliko ćemo primijetiti i da ovi tekstovi nisu izazvali lavinu komentara kojim se traži progon autora.

Što je to navelo znane i neznane da me osude?

Krenut ću od jednog stava iz teksta sa http://xn--bonjaci-rqb.net/ autorice Elmedine Muftić:

1. „…A kad si Sanja možeš sve. Ne dao bog da si Samra, i da si ovako što izjavila (što je nemoguće, jer Samru nisu učili da mrzi) onda bi te raskovali svi, medijski linč ne bi prestajao danima…“

Čist primjer nacionalizma. Da li se pred ovim treba braniti?

Konotacija je jasna: Samre ne mrze, a Sanje su nacionalisti i „raspirivači govora mržnje“. No, ako prihvatimo logiku argumentacije koju nam autorica (Elemdina Muftić) ove rečenice nudi onda i mi upadamo u zamku nacionalizma i počinjemo rezonirati na isti način: nacionalistički.

Ne jednom, pa i ovom prigodom, sam upitana da jasno izrazim svoje nacionalno određenje.

No, što bi to značilo? Da pristajem da me se postavi u neki kalup koji će biti mjerilo vrijednosti mojih javno iznesenih stavova?

Ako me napadaju kao Hrvaticu zbog stavova, branit ću se kao Hrvatica. Ako to rade kao da sam Srpkinja, branit ću se kao Srpkinja. Ako to rade kao da sam Bošnjakinja branit ću se kao Bošnjakinja.

Baš kao što je Hannah Arendt rekla: „Ako me napadaju kao Židovku onda ću se braniti kao Židovka.“

Svako, unaprijed zauzimanje pozicije u javnom diskursu, diskreditira racionalizaciju i argumentaciju stava. Javni stav mora imati samo jednu vrijednost: vrijednost racionalno utemeljenog iskaza oslobođenog svakog personalnog uklona.

No, ipak ovo što je napisala “Sanja”  jeste prozivelo medijski linč na društvenim mrežama koji ne prestaje danima. Lako je verificirati ovaj stav.

Ali, ako ovome dodamo da je „nemoguće“ da „Samra“ ovako što izjavi „jer nije naučena da mrzi“ slijedi da su “Sanje” naučene da mrze što nedvosmisleno implicira da su pripadnici jednog naroda nacionalisti a druge nisu što je izraz čistog nacionalizma iskazanog sa pozicije pripadnika Samrine skupine.

Autorica teksta koja pripisuje “Sanji”  nacionalizam i ksenofobiju zapravo se ne poziva niti na jedan primjer ksenofobno ispisane moje tvrdnje. A kako bi i mogla kad takva ne postoji?

Ono što autorica čini jeste da sužava stav o dijaspori na dijasporu isključivo Bošnjaka što je čista logička greška uzimanja dijela za cjelinu te kao takva ne može biti valjana.

No iz ove pogreške se umjesto Vlaisavljevićkinog nacionalizma iščitava nacionalizam autorice koja unaprijed „zna“ da Vlaisavljevićka misli na Bošnjake.

Smrt  dijaloga

2„Kultura dijaloga je zašutila još davno u Bosni, zašutila je sa prvim nevinim žrtvama. O kulturi dijaloga ironično je govoriti, dok se negira genocid, dok direktorica Centra za kulturu dijaloga raspiruje rasnu, nacionalnu migrantsku mržnju.“ piše Elmedina Muftić

Ovakva tvrdnja insinuira da ja Sanja Vlaisavljević negiram genocid i raspirujem rasnu mržnju. Uistinu, učiniti takvo što bilo bi vrijednog najgoreg prijezira.

Ali, što ćemo kad nema potkrepe za takve tvrdnje koje počivaju na nacionalističkim predrasudama autorice?

Ako slijedimo logiku ove tvrdnje onda mora postojati misao u mom statusu  koja o tome govori, a ako smisao  ne nađemo onda sudimo na temelju svojih predrasuda. Suditi na osnovu predrasuda i nije neki naročit sud.

Dalje, ako kažemo da „djeca arapskih turista skaču po stolovima restorana u Alti“, jesmo li time upotrijebili bilo kakvu rasnu konotaciju?

Ako netko tvrdi da jesmo, onda je svaka tvrdnja koja se odnosi na građane neke države nacionalizam ili rasizam jer ih naprosto određujemo kao skupinu. To je tek puka differentia specifica u odnosu na sve moguće druge skupine čija djeca bi to mogla raditi.

Ako napišemo: „UEFA je pokrenula i disciplinski postupak protiv Njemačke jer su njeni navijači bacali različite predmete na teren….“, jesmo upotrijebili rasistički stav, raspirivali mržnju i ksenofobiju jer je navedeno odakle dolaze navijači koji prave nered?

Zašto je u  jednom slučaju to valjano navođenje informacije a u drugom rasizam?

Da li je UEFA raspirivala mržnju iznoseći činjenice? Jesam li ja raspirivala mržnju tako što sam iznijela činjenicu?

U duhu nacionalističkog čitanja sadržaja, samo je “Vlaisavljevićka raspirivala mržnju”. A kad govorimo o „antimigrantskoj mržnji“ koju Vlaisaljevićka raspiruje, hajdemo uporediti dva stava:

Stav 1: Migranti čine krivična djela. Izvor Al Jazeera:

„Činjenica da migranti i izbjeglice u Bosnu i Hercegovinu ulaze bez ličnih dokumenata stvara dodatne probleme kada neko od njih počini krivično djelo. U Unsko-sanskom kantonu ove i prošle godine migranti su počinili više od 200 krivičnih djela.“ Izvor: (http://balkans.aljazeera.net/…/krivicna-djela-migranata-u-b…)
i
Stav 2: 
„Migranti koji bacaju smeće“. (Sanja Vlaisavljević)

U poveznici preuzetoj sa Aljazeera migranti su predstavljeni kao nositelji krivičnih djela, među njima i onih najtežih.

U drugoj je navedeno da bacaju smeće po gradu.

Za prvi stav nikad nisam čula niti bilo gdje pročitala da je autorica priloga Aida Hadžimusić raspirivala antiimigrantsku mržnju, ali uočeno bacanje smeća u Vlaisavljevićkinom statusu je “izraz mržnje”.

Čije? Kako oni znaju jesam li ja puna mržnje prema migrantima, ili ih volim. I kako to zaklučiti na osnovu iznošenog stava da migranti bacaju smeće po gradu?

Upravo je izraz mržnje meni učitavati mržnju jer već unaprijed zaključuju da mrzim, a ne na temelju izrečenog stava.

Ako slijedimo logiku promišljanja autorice sa http://xn--bonjaci-rqb.net/ onda su i azijski turisti i novinari portala Klix.ba uvrijedili Bošnjake i ne samo Bošnjake te raspirivali nacionalnu i rasnu i antisarajevsku netrpeljivost koja je , logikom medijske huškarnice, naprosto zastrašujuća. Zamislite Klix je objavio, puno prije mene  da  netko baca smeće, u ovom slučaju Sarajlije:

„Grupa turista iz neke od azijskih zemalja koja se nalazi u posjeti Sarajevu primjerom kako kupe smeće u jednom sarajevskom parku je scena zbog kojeg se veliki broj nemarnih građana ovog grada treba zastidjeti zbog svog odnosa prema okolini.“ (https://www.klix.ba/…/pogledajte-kako-turisti-iz-…/180503095)

Da li onda ovim turistima treba zabraniti ponovni ulazak u BiH, a novinare portala Klix.ba protjerati i nazvati ih mrziteljima? Budući da su služili za antisarajevsku rasističku propagandu?

3.Elmedina Muftić: . „ono što bi Sanja i svi ublehaši velikosrpske ideologije trebali razumjeti, je sljedeće, davno smo vas pročitali, možete si okretati stranice, ali vaš rukopis govori vaše namjere, ne možete nam prodati priču o nama, priču u kojoj nas nastojite predstaviti građanima drugog reda, nabiti nam kompleks niže vrijednosti, ponižavati nas, a da vam mi na tome budemo zahvalni.“

Ovdje nailazimo na nacionalizam dvostrukog sloja jer autorica tvrdi da su rečenice o ponašanju arapske djece u Sarajevu i migranata zapravo atak na „nas“ (Bošnjake) i da je Vlaisavljevićka velikosrpski ideolog jer se odvažila da kao „Nebošnjak“ piše o Arapima tj. o „Bošnjacima“. U protivnom ostaje sasvim nejasno o kojem „mi“ autorica govori imajući u vidu da sporni FB status ne govori niti o jednom bh. narodu ili jednostavno pravi logičku pogrešku slamnatog čovjeka. Malo izmislimo poziciju, prevueličamo i karikiramo stavove i eto Sanjine tvrdnje kakvom ju želimo predstaviti.

S druge strane čitajući tekst eklatantnog govora mržnje objavljenog na portalu Radiosarajevo.ba treba se osvrnuti samo na sljedeće:

• Govor mržnje kao izraz slobodnog novinarstva nije nova pojava u sarajevskim medijima.
• Proglašavanje neistomišljenika fašistima također nije nova pojava. Sve češća je i na društvenim mrežama kod „analitičara“ svega i svačega.
• Ali treba konačno demistificirati stalno ponavljanje istih tvrdnji o Vlaisavljevićki: „Sarajevo joj je dalo dom“, „Sarajevo joj je dalo plaću“ „Sarajevo joj je dalo posao“ Sarajevo joj plaća za grant ublehe“ „Sarajevo joj je dalo obrazovanje“…..

Sarajevo mi nije dalo dom. Rođena sam u Sarajevu.

Sarajevo mi nije dalo plaću. Oduzelo mi je plaću prije deset godina kao jednoj od tek par preostalih nebošnjakinja koja je nagrađivana za svoj rad u elitnoj sarajevskoj školi.

Sarajevo mi nije dalo Sanji posao. Oduzelo mi je posao. Nije mi  dalo posao niti kad sam doktorirala jer je sastav Univerziteta gotovo pa sasvim jednonacionalan, a i očevi su zaposlili svoje sinove i kćeri na svoje fakultete i odsjeke, muževi žene, žene muževe, braća sestre na svoje visokoškolske institucije.

Sarajevo mi nije dalo akademsko znanje, naprotiv u recentnoj povijesti Sarajeva samo sam ja branila doktorski rad pred petočlanom komisijom.

Sarajevo mi ne daje novac za „grant ublehe“ već godinama. Jedina sam osoba koja je prije nekih pet godinama u emisiji Zabranjeni forum pokazala svoju radnu knjižicu i izvod od plaće na kojem je stajalo 340 KM.

Baš u vrijeme kad su se građanski aktivisti, patriote na iznajmljivanje obrušili na nju zato što inzistira da svi građanski aktivisti pokažu javno plaće na isti način na koji to traže od političara.

Bila je to moja posljednja plaća u Sarajevu. I to ne iz budžeta građana Sarajeva nego od preostalih donatora za Centar koji je uradio više za BiH nego sve nevladine udruge zajedno i njima pridružene patriote za iznajmljivanje.

Sanja dobila grantove čak ni za najveće projekte na državnoj i međunarodnoj razini. Tek skromna sredstva koja se nalaze na web stranici Centra i to isključivo zahvaljujući tadašnjem premijeru Dini Konakoviću, ministru kulture KS Mirvadu Kuriću i načelniku Općine novo Sarajevo Nedžadu Koldži čime je zaokružen i okončan rad ove udruge.

Riječ je o grantovima veličine prosječne tezge domaćih građanskih, patriotskih aktivista.

Ostalo, a riječ je o velikim državnim debatnim natjecanjima je „Sanjin centar“ organizirao zahvaljujući Rijasetu islamske zajednice i Katoličkoj crkvi u BiH koji su ustupali prostor i domaćinstvo svojih medresa i KŠC-ova za natjecanja. Baš kao što je to činila i Gimnazija Banjaluka.

No, tad su me patriote, baš ovi koji me danas optužuju za fašizam i velikosrpsku, velikohrvatsku i tko zna kakvu ideologiju, optuživali za promoviranje islama.

Sanja nikad nije aplicirala za stipendije za svoje sinove koji su uzorni učenici i studenti, a koje im po ostvarenim rezultatima pripadaju dok su to za svoju djecu brojne dobrostojeće patriote činile.

Sanja nije aplicirala za stipendiju za magistarski i doktoralni studij da ne bi oštetila budžet Kantona, dok su to recimo brojne patriote činile.

I da zaključimo. Iz svega napisanog i rečenoga o Sanji Vlaisavljević naučili smo:

• Ako se zoveš Sanja Vlaisavljević ne smiješ napisati da je grad pun smeća jer vrijeđaš pripadnike većinskog naroda, njihovu religiju i braću iz drugih zemalja.
• Ne smiješ napisati da je grad prepun shisha barova koji su opasni za djecu jer tako vrijeđaš pripadnike većinskog naroda, njihovu religiju i braću iz drugih zemalja.
• Ne smiješ napisati da je grad prepun kriminala i sav pokraden jer tako vrijeđaš pripadnike većinskog naroda, njihovu religiju i braću iz drugih zemalja.
• Ne smiješ napisati da je grad prepun kladionica koje uništavaju moral mladih jer tako vrijeđaš pripadnike većinskog naroda, njihovu religiju i braću iz drugih zemalja.
• Ne smiješ pisati da nema ćirilice jer tako širiš velikosrpsku ideologiju.
• Ne smiješ govoriti o promjeni demografske slike grada jer tako širiš rasizam.
• Ne smiješ napisati niti jedan negativan komentar o gradu u kojem živiš jer vrijeđaš većinski narod i iznajmljene patriote.
• Smiješ govoriti samo o Republici Srpskoj u negativnom kontekstu, županijama s hrvatskom većinom i probranim „bošnjačkim nacionalistima“ u koje se prstom upire kako bi se dobili unosni grantovi u veleposlanstvima.
• Priča o nacionalizmu i fašizmu se još uvijek dobro prodaje. Isplati se.
• Bilo je još patriota poput Bursaća iz sela Bursaći kod Petrovca pa su zbog jedne riječi pogrešno napisane u gradu otvorena duha naprasno postali sljedbenici tuđmanovske politike ili velikosrpske ideologije.
• Patriotizam, antifašizam, antiksenofobija, antirasizam i antinacionalizam su privilegija isključivo građanskih nacionalista i njihovih militantnih sljedbenika.