Rodio se nakon što mu je otac završio iza rešetaka, ali nije mogao podnijeti teret obiteljskog naslijeđa
Iza Charlesa Mansona, koji je preminuo u 83. godini, ostalo je naslijeđe stravičnih zločina, ali i njegov potomstvo. Njegov sin Charles Manson Jr. učinio je sve što je mogao kako bi se udaljio od oca, pa tako čak i sam sebi oduzeo život. Možda ovaj dječak nikad nije ni imao mogućnosti da živi normalnim životom, odrastajući uz tako disfunkcionalnog oca.
Charles Manson Jr. rođen je 1956. godine, godinu dana nakon što se njegov otac oženio sa tada 15-godišnjom konobaricom iz bolnice Rosalie Jean Willis. Manson je tada imao 20 godina. Brak im nije trajao dugo, a poslije je rekao da je njihovo vrijeme provedeno u braku bio pravi užitak.
Dok se bližio kraj njezine trudnoće preselili su se u Los Angeles. Ubrzo su uhićeni zbog krađe automobila, no nisu završili u zatvoru, već su osuđeni na uvjetnu kaznu zatvora. Zloban i psihotičan kakav je bio, Manson se nije mogao suzdržati pa je te iste godine završio u zatvoru u San Pedru, Kalifornija. Njihov je sin rođen dok je on bio iza rešetaka. Nedugo nakon toga Wills je zatražila razvod i pokušala živjeti normalnim životom. U tom je trenutku Manson nastavio prikupljati odane pristalice, svoju obitelj, kult. Za to se vrijeme njegova prava obitelj pokušavala što više odmaknuti od njegovog lika i djela. O privatnom životu Mansonovog sina ne zna se puno, no poznato je da nikada nije mario za svoje obiteljsko naslijeđe, i poput svog mlađeg brata, Valentine Michaela Mansona, promijenio je svoje ime i prezime. Inspiracija mu je bio njegov očuh, Jack White, s kojim se njegova majka vjenčala dok je Manson bio na odsluženju kazne zatvora. Uzeo je ime Jay White i pokušao se distancirati od svog biološkog oca i onoga što je on bio. Njegov je očuh imao još dva sina, Jesse J. i Jed Whitea.
Jesse J. White rođen je 1958. godine a njegov brat godinu kasnije. On je tragično završio 1971. godine jer ga je slučajno upucao 11-godišnji prijatelj. Mediji su pisali kako se nesreća dogodila u kući Louisa Morgana. Tu nije bio kraj tragedijama, Jesse J. White, predozirao se u Houstonu 1986. godine. Tijelo je pronašao prijatelj u automobilu, pred zoru, nakon zabavne večeri opijanja.
Sedam godina kasnije otišao je i Jay White. Ubio se 29. lipnja 1993. godine. Iako razlozi nikada nisu u potpunosti otkriveni, pretpostavlja se da je bilo riječ o teretu naslijeđa onoga tko i što je bio njegov otac, i potrebe za distancom. Ubio se na autocesti u blizini granice sa Kansasom. Njegov je smrtni list potvrdio kako je umro od “pucnja u glavu, kojeg si je nanio sam”, oko 10:15.
Grijesi njegova oca progonili su ga od prvog do posljednjeg dana, a njegovo vlastito dijete, sin, kickboxing borac u kavezu Jason Freeman, nasreću je uspio izbjeći to traumatsko naslijeđe. Opisivao je taj crni oblak kao “obiteljsko prokletstvo” no tu je frustraciju odlučio upotrijebiti kao motivaciju. Kada su na satu povijesti u osmom razredu osnovne škole učili o Charlesu Mansonu, okretao se oko sebe i pitao se bulje li svi ti ljudi u njega.
Kaže da su ga često dok je bio dijete maltretirali upravo zbog povezanosti sa Mansonom. Bilo mu je zabranjeno doma ili u školi spominjati svog djeda, a čak mu je i baka Rosalie Wills zabranila da o njemu priča.
“On to jednostavno nije mogao pustiti. On to nije mogao prihvatiti, prihvatiti tko je bio njegov otac”, kaže Freeman govoreći o svom ocu Charlesu Mansonu Jr.
Unuk Charlesa Mansona izvana djeluje kao snažan i jak tip, mora i biti, takvim se sportom i bavi, a može se to primijetiti i po njegovim tetovažama. No kada ga pitaju što je njegov otac trebao pomisliti prije samoubojstva, postaje ranjiva osoba.
“Želio bih da je znao, da je puno prepustio. Gledam svoju djecu i to me jako dira. Ne bi mi bilo drago da odrastaju bez oca. To je važno, jako važno”, rekao je.
Freeman se kasnije pokušao povezati sa svojim djedom, zloglasnim ubojicom.
“S vremena na vrijeme rekao bi mi Volim te, nekada bi mi to odgovorio. Možda je nekoliko puta to i rekao prvi. Trebalo je puno vremena da dođemo do toga, vjerujte mi”, kaže.
Jason Freeman uključio se u bitku za prava na tijelo svog djeda, i imanja, protiv svog biološkog ujaka, Valentina Michael Mansona, poznatog kao Michael Brunner. Na kraju je dobio pravo na njegovo tijelo, kremirao ga i raspršio. Nada se da će dobiti i prava na njegovo imanje, kako bi sve te morbidne uspomene mogao prodati u humanitarne svrhe.
“Ne želim da me se gleda kroz prizmu onoga što je radio moj djed. Ne želim da me društvo osuđuje. Moj put je drugačiji”, rekao je.
Želja mu je da može vratiti vrijeme u tu 1993. godinu, i pomoći svom ocu da prevlada sramotu, kaže Freeman. Volio bi da je njegov otac znao da ga očekuje bolji život.
wpDiscuz