Tko je Austrijanac koji je mučki pretučen u Bihaću?

Dođe stranac u Bihać. Često dođe jer voli Bišćane, voli sve što je vezano za njih. Tako se svojom ljubavlju  udomaćio i prestao se osjećati strancem. Ugledan je građanin Graca u kojem ima vlastitu firmu. U firmi zapošljava i Bosance, medu njima i mnogo Bišćana.

Dođe i donese darove osiromašenim bihaćkim sportskim klubovima i udruženjima. Klubovi se kurtoazno zahvale priznanjem, a grad plaketom, upišu ga u Registar donatora i dobrotvora.
 
Međutim, u Bihaću žive i drugačiji ljudi. Oni ne vole poštene, ne vole rad ni red, ne vole pamet! Pogotovo ne vole pametne i uspješne strance što im ispred nosa demonstriraju kakav čovjek zapravo treba biti! Ne vole ih, jer se pored njih osjećaju onakvima kakvi u svarnosti i jesu: tatini i mamini sinovi koji su kroz svo školovanje prošli uz pomoć mita i korupcije, nikad i ništa u životu nisu sami uradili.
Nisu, jer ništa ne znaju, nesposobni su! I zaposlili su se tako nesposobni. . .
Kroz Bihać se probijaju šakama svojih tjelohranitelja, jer teško je  upotrijebiti mozak, pogotovo ako ga nemaš!
Tog radoznalog, zaljubljenog i srčanog stranca, ti i takvi Bišćani presretnu usred kafane tukući ga šakama, flašama, nogama… Kukavički, s leđa ,dobro isplanirano. Ne licem u lice jer za to treba imati odvažnosti i barem malo onoga između nogu.
Tako  nagrade stranca za njegovu ljubav prema ovoma posrnulom gradu. Valjda misle da su  vredniji, veći, bolji, da su mu ravni, a ništa su. Bez tatica koji im bukvalno fizički leđa čuvaju, nula su!
Ostali Bišćani osjećaju stid. Srame se postupaka svojih neciviliziranih sugrađana koji su, vjerovatno, već odavno na uvjetnoj slobodi, ali zbog maminih i tatinih „veza“ u policiji i bihaćkom pravosuđu nekažnjeno mlate dobrodušne strance.
A stranci će i dalje dolaziti i dolaziće dok se civilizacija ne vrati u ovaj grad, sve dok moralni i intelektualni bijednici ne pocrkaju od muke!

Piše: Prof. Šeherzada Delić (DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)