Published On: Pon, ožu 29th, 2021

Dva razloga zbog kojih proustavna većina u BIH mora tražiti protjerivanje njemačkih zelenih iz BIH a Manuela Sarrazzina proglasiti personom non grata

 

 

G. Manuel Sarrazin je njemački političar iz frakcije Zeleni. Osoba koja je prije par dana u njemačkom Bundestagu napala ustavni poredak BIH. Izjavio je da bi donošenje Izbornog zakona u BIH u skladu s Ustavnim sudom, značilo Treći entitet. Te je tražio od Bundestaga da se očituje po tom pitanju. Bundestag je odgovorio da je za ona rješenja u BIH koja slabe etničku logiku a jačaju građansku. Lijepo. I mi smo za ukidanje Bavarske ili njeno otcjepljenje pa se ne petljamo u unutarnja njemačka previranja.

Međutim tko je Manuel saracenskog prezimena? Radi se o kompromitiranoj osobi. Sarrazin kako njemački političar ne bi smio koketirati s nacizmom. No, upravo je taj isti Manuel osigurao Bundestag potporu (politički čin) Štefici Galić i njenom filmu. Međutim u tom filmu se podvaljuje kao odbjegli nacist i zločinac kao humanist, svjedok humanizma čime je sam film zapravo postao smeće. Taj nacist je ujedno u filmu predstavljen kao dugogodišnji  prijatelj Štefice Galić. Čime je mudra Galićeva kompromitirala i samu sebe. A en samo Bundestag. Ne možeš, jebi ga, pričati da si humanistica a od svih mogućih ljudi kao potvrdu svog humanizma, kao dokaz priložiti izjavu čovjeka koji bježi od Suda za ratne zločine u BIH.

Nakon kompromitacije Bundestaga Šteficom Galić, Saracen ide korak dalje.  On smatra da ima pravo odlučivati o zakonima u trećim državama.

Drugi junak našeg teksta je Heinrich Böll Stiftung. To je njemačkaNGO organizacija u vlasništvu njemačkih Zelenih kojima pripada i gore navedeni Saracen. Ta nevladina organizacija danas je ponovila Sarrazinov stav. Njena podružnica u Sarajevu napada ustavni poredak u BIH, miješa se u političke odnose u BIH i provodi javnu anatemu nad institucijama BIH. Primjerice nad Ustavnim sudom u BIH kao i nad Hrvatima u BIH koji žele u svojoj zemlji imati ustavom zajamčena prava u skladu s međunarodnim presudama i presudama Ustavnog suda. Podsjedimo Europski sud za ljudska prava kazao je da se sve njegove presude mogu ugraditi u postojeći ustavni okvir. Dakle i Europski sud je potvrdio da problem nije u Ustavu BIH nego u Izbornom zakonu. Koji HBS i Saracen štite. Napadajući upravo Ustav.

 

Heinrich Böll Stiftung naravno ne predstavlja cijelu njemačku državu al svakako predstavlja dio njemačkog društva.

Time Njemačka politička elita ponovno prvi put  nakon 1941. pokazuje da ne poštuje ustavni poredak naše zemlje.

Nomen est omen.  prezime Sarrazin znači Saracen. U vrijeme križarskih ratova Saracenima su nazivani  islamizirani narodi Sredozemlja. U užem značenju, Saraceni su oni Arapi koji su (prodirući iz sjeverne Afrike) zauzeli Maltu, Siciliju, Korziku, Sardinijui Kalabriju te izvodili pljačkaške pohode sve do Alpa.

U svakom slučaju Sarrazinovo djelovanje asocira na djelovanje plaćenika koji u svojoj zemlji s parlamentarne pozicije lobira da se zaustavi svaka reforma u BiH i sačuva status quo, spriječi implementacija presuda ECHR i US BiH i time nastavi praksa bošnjačke većine da Hrvatima nameću političke predstavnike u BiH.

Od medija na njemačkom govornom području bošnjački lobiji platili su još P.R. prolaz  i u Der Spiegelu, koji je Komšića nakon objave one informacije o srednjovjekovnoj prijetnji silovanjem i nabijanjem na kolac na predizbornom skupu u Tuzli nazvao “umjerenim političarem”. Tu su i Der Standard i FAZ.

Gdje se redovno ciklički, ponavljaju isti naručeni tekstovi u kojima se fašizira Hrvate i Srbe i antifašizira Bošnjake.

Ti mediji nikada neće objaviti da su bošnjački političari veličali Sakiba Mahmuljina lidera mudžahedina koji su 2001 napali na WTC.

Ili objaviti recimo tko je ovo i koji je njegov imidž danas u “antifa” bošnjačkom društvu:

 

Teme koje ih zanimaju su periferne po hrvatsko društvo u BIH i dolaze iz krugova koji su politički relikti njemačke ivazije na našu zemlju i HOS djelovanja u BIH.

Termin Handžar divizija njemačke medije tako ne zanima. Zanima ih međutim opskurni lik sa Širokog, neki idiot koji proizvodi vina Poglavnik i prodaje ih što mislite gdje?  Pa u Njemačku. Gdje drugo živi živa nacistička ideja ako ne tamo?

Termin Prostor Džihada, kojim je vladajuća bošnjačka nomenklatura, vojna i politička kolokvijalno nazivala prostor Armije BIH nikada nije ugledao svjetlo dana u “slobodnim” njemačkim medijima. A i ne bi se šteli  u koroni zamjeriti s tisućama wannabe šehida. Muhmina na socijalnim proračunima pruske oblasti.

Zašto je Miroslav Hrstić toliko važan?

Između niza neopisivo brutalnih ratnih zločina nacisitčkg HOS-a Ljubušaci pamte Miroslava Hrstića, Štefičinog kao predratnog komunistu koji je svoje naglo stečeno hrvatstvo 90-ih dokazivao tako što je potpuno obučen u nestvarno čistu, crnu uniformu, zarobljene srpske civile nasred polupraznog Ljubuškog, u samom centru grada, dok je na sjeveru i istoku trajao front HVO-a i HV-a s JNA,  jednog ljetnog dana u popodnevnim satima, tjerao da pasu travu.

Njegova formacija pod vodstvom Ćaneta Primoglua, upala je tako u jednu miješanu obitelj, krivu zato što je miješana, u  jedan srpskohrvatski stan. Tamo su prijetili ženi Hrvatici, udanoj za Srbina da će ju “okrenuti na ražnju kao četničku kurvu”.

Nikada joj se nisu zbog tog ispričali a njene traume ostale su trajne. Njen sin, dok su mu hrabri ustašoidi prijetili majci da će ju zapaliti, sin Srbina i Hrvatice u to vrijeme bio je na prvoj liniji fronte. Bio je sin Srbina i bio je Hrvatski vojnik. No povijest ne pamti da je on junak ovog rata. Junak je što se Štefice i Saracina tiče, Blaž Kraljević.

Čovjek koji je u vihoru hrvatske borbe za demokraciju, ideale nalazio u Adolfu a šefa  u Aliji.

Vratimo se još malo u Štefin i Saracinov  Ljubuški.

Dok je narečeni zločinac Hrstić usred Ljubuškog tjerao Srbe da kleče i da pasu travu, antifašizam u Ljubuškom pokazao je da je itekako živ.

Jer Hrstić to zamalo  nije platio glavom, budući da je jedan Hrvat, Ljubušanin,(podaci poznati redakciji) ranjeni i revoltirani  HVO-ovoac kada je to vidio  instiktivno krenuo upucati ovog HOS-ovca derući se na njega da je ustaško smeće i dezerter. Puška je već bila repetirana. I samo je par sekundi nagovaranja, od strane slučajnih prolaznika Hrstiću poštedjelo život. No što se tiče njegovih žrtvi, koje će životima i poniženjima silovanjem kasnije u  Dretelju 1992. platiti njegovo postojanje, taj metak je možda ipak trebao biti ispaljen.

Skandal je brzo zaboravljen nakon sukoba HVO-a s HOS-ovcima Alije Izetbegovića, kad je taj ustaški HOS krenuo u medijsku autoviktimizaciju, no Ljubuški je upamtio tko je Miroslav Hrstić. I više nitko nije razgovarao s njim.

Niti je častan čovjek takvu osobu više mogao imati za kućnog prijatelja. Niti je častan Ljubušak više Hrstića puštao u kuću. Svi su znali tko je taj dezerter i ratnik iz logora.

Osim  Štefice Galić i njenog pokojnog muža Neđe. Neđe koji je valjda ponešen idejama halal antifašizma, prema samom svjedočenju nadasve vjerne mu supruge Štefice u istom filmskom uratku, završio gdje? Upravo u fašističkim redovima HOS-a. Kako netko može biti antfašist 1993 a 1992 stupiti u fašističku formaciju HOS-a?

U formaciju koja je 1992 u Ljubuškom, iz Paraginog grla, proglasila NDH, skupa s muslimanima Ljubuškog i Čapljine, potom su srušili srpsku pravoslavnu crkvu do temelja. Isto su učinili i Sabornoj Crkvi i manastiru Žitomislići.

Taj isti Paraga, dakle čovjek koji je stvorio jednu od dvije Alijine nacističke formacije, (Handžar diviziju osnovala je direktno SDA) bit će kasnije korišten u raznim međunarodnim kružocima, u kojima su se pisale optužnice protiv Hrvata u BIH.

Dakle Hrvatima u BIH na čast može biti činjenica da su protiv njih danas nacistički ideolozi i komunisti i da propagandu protiv njih radi jedan Sarazzin, koji istovremeno protektira naciste.

To je dobar znak, dokaz da su Hrvati u BIH svojom borbom 90-ih stali na  stranu antifašizma, i da jasno znaju svoja prava i svoj smjer.

Njima je danas moralni i ljudski uzor jedan Petar Herceg, prava strana Ljubuškog, američki ratni heroj i antifašist a ne nikakav Bundestag, Hitler, Blaž Kraljević,  Štefica Galić i njen nacistički intimus iz HOS-a – Ustaša Miroslav Hrstić. Nje koja je do kraja ostala njegova vjerna drugarica.

Naime, čak niti opći progon Srba i Srpkinja Ljubuškog i Čapljine, višestruko , neopisivo silovanje Olge Draško i njeni suutamničenih drugarica u HOS-ovim kazamatima u Dretelju 1992, preklani vratovi bračnog para čapljinskih medicinara Dušanke i Nikole Kuzman, nikako nisu mogli narušiti obiteljsko prijateljstvo Galićevih s ovim ratnim zločincem u bijegu.

Koji se krije možda čak i u Sarrazinovoj Njemačkoj.

Tko će znati, kako je Manuel počeo, možda ga čak kriju u podrumu Bundestaga.

Toliki su ostali intimusi, humanisti Galići i ustaša Miro  da je nesretna i nemisleća Galićeva, ratnog zločinca podmetnula i svojim najbližim drugovima i drugaricama: Ameru Tikveši , Svjetlani Broz, Dunji Mijatović , Borisu Dežuloviću, Viktoru Ivančiču i Gradimiru Gojeru.

Ovi propagandisti koji su znali da je medijska moć njihova i da se poneka greška može pojaviti pojma nisu imali što im “Shindlerica od Ljubuškog” podmeće u film.

A kada su saznali da su na sva zvona, po medijima i svijetu, ne znajući što čine, hvalili humanizam obitelji koja je u ratu i nakon rata prijateljevala sa šefom Alijine i Blažove Lore u Čapljini, utihnuli su.

No  nikada se nisu ispričali.

Tamo pak gdje je Dežulović stao sa Šteficom, nastavio je, dakako opet NGO-ovski plaćenički s Martinom Mlinarević. Opet upavši u blato vlastitog integriteta. Ne znajući da je i ona hvalila arhitektu hercegovačke Lore. Blaža Kraljevića. Ustašu nad ustašama. Posljednjeg ustašu Balkana.

I onda kao šlag na kraju kompromitacije, nakon što su Dežulovići i bratija od čaršijske mahaluše načinili zvijezdu stiže novi gaf.

U međuvremenu je naime, nagradu Štefici za humanistički film s deklariranim nacistom u jednoj od glavnih uloga svjedoka humanizma dao  što mislite tko? Pa Njemačka.

Njemci su za taj  film dotičnoj dali prvo novčanu nagradu a potom i političku zaštitu Bundestaga.

Za film u kojem se prešućuje činjenica da je sam Štefičin muž bio dio fašističke formacije HOS-a, te da  je njen obiteljski drug i kolega sa snimanja silovatelj, deklarirani nacist i odbjegli ratni zločinac.

Ako je i od Njemačke previše je.

Zaključak

Manuel Sarazin je odrađujući posao za svoje Naručitelje iskompromitirao cijeli Bundestag. Slijepo je vjerovao da ono što on čini vjerojatno za pare, je na strani humanizma. No u stvarnosti osigurao je protekciju filmu koji u sebi krije više mračnih tajni:

  • Prva je , kako rekosmo, činjenica da je jedan od svjedoka humanizma u filmu šef nacističkog logora.
  • Druga je činjenica da je “obitelj koja je spasila tisuće Bošnjaka od sigurne smrti” (laž, oni jako dobro znaju i pamte tko ih je spasio) u ratu i poraću mirno promatrala brutalna nasilja nad Srbima u Ljubuškom, te je iste sebi u glavi opravdala, kao dopustive i kao antifašizam, dokaz čega je upravo prijateljstvo s Miroslavom Hrstićem.

Što je opet dokaz da se ne radi ni o kakvim humanistima.

Naime teško je vjerovati da cijeli Ljubuški zna tko je bio u ratu narečeni “ustaški krilnik” kako je sam sebe u ratu zvao, a da jedino to Štefica ne zna. Ili je pak za nju trpanje Srba u logore, silovanje srpskih žena i učenje Srba o tome kako se pase trava, prosto antifašizam.

Ono što je sigurno je da Grabovica od Mostara, pobijeni Grabovčani od Mostara, silovana Olga Draško od Čapljine, koja je preminula nakon uzaludna dva desetljeća pravne borbe da se Hrstića uhiti i transferira u BIH, obitelj ubijenog bračnog para Kuzman, neće dobiti zaštitu od Bundestaga.

Niti će o njima biti snimljen film. Njima se ni HBS nije bavio. Ta oni su samo Srbi.

Obične nebitne žrtve. Žrtve dobrog, petrodolarski potpomognutog nacizma iza kojeg je stajao jedan Alija u Glavnom Štabu Armije BIH i njegov sin Bakir, sin koji danas, nakon srušenih srpskih i hrvatskih crkvi, pobijenih fratara o kojima ovi današnji fratri ulizice šute, za malo turske i saudijske sadake,  preklanih vratova, i izbrisane Grabovice, nudi građanske vrijednosti  prijeteći nam, da ako se ne pokorimo, on će poslati Komšiće na sve razine vlasti.

Otac je stvorio Prostor džihada a sin je pred penziju krenuo u širenje istog. Posljednja intifada Izetbegovićevih.

Drugi razlog, zbog kojeg Heinrich Böll Stiftung treba biti protjeran iz BIH, pod uvjetom da je ovo još uvijek naša zemlja, a što hrvatski zastupnici kao i cijela proustavna srpskohrvatska većina u BIH u parlamentu BIH treba tražiti jeste taj što  njemački Heinrich Böll Stiftung udara na ustavni poredak BIH.

Naime, samo one NGO organizacije u BIH koje poštuju ustavni poredak BIH imaju pravo djelovati i biti registrirane u BIH.

Što je uradio Heinrich Böll Stiftung?

Ta NGO koju su osnovali njemački zeleni, dakle Saracenova stranka, usporedila je vraćanje Izbornog zakona u Ustavni okvir BIH kao nedopustivo. Nazvali su ga Trećim entitetom. Time su direktno optužili SAD da je u Daytonu Hrvatima nacrtao Treći entitet. A nije.

Hrvati su naime pristali u Washingtonu potpisati mirovni ugovor s Bošnjacima u kojem i Bošnjaci i Hrvati odustaju od teritorijalnih autonomija u zamjenu za institucionalni federalizam.

Sada Bošnjaci napadaju upravo to – institucionalni federalizam uporno ponavljajući da ne priznaju niti Ustavni sud, niti međunarodno pravo niti mirovne ugovore koje su potpisali.

I umjesto da kritika međunarodne zajednice ide prema njima ona ide prema Hrvatima.

Kako će BIH biti organizirana i kako će dalje funkcionirati naravno može biti predmet široke rasprave. No o tome će odlučivati građani BIH a ne njemačka frakcija koja u našoj zemlji promovira nacističke primadone i uzdiže u nebo film o humanizmu u kojem o tom istom humanizmu govori deklarirani nacist, čovjek kojem je Hitler bio uzor .

Progon SS-ovaca iz BIH

Ako HNS ne pošalje protestno pismo Bundestagu, ako ne zatraže progon Heinrich Böll SStiftungovaca a iz naše zemlje onda hrvatski narod ima još jedan argument u svojim rukama da stranke HNS-a nisu hrvatske stranke, da su one to tek nominalno, da ne prate politički važne događaje i da ne stoje na braniku niti Ustava BIH niti naših prava.

Ovo je naprosto sjajna prilika da se najvažnijoj članici EU jasno da do znanja da mi dobro pamtimo što je ta zemlja uradila na Balkanu zadnji put kad se umiješala u ustave ovih zemalja.

Jer da nije bilo njemačkog nacizma, koji je poticao naša međusobna koljiva, ne bi bilo ni Jasenovca, nit Jadovnog, niti rata 90-ih.

I prvi i drugi svjetski rat potaknuti su od strane Njemačke i Austrije a testno polje na kojem su poticali male nacije u strahu od stvaranja zajednice južnih Slavena pod vodstvom Srba bili smo upravo mi. Kao narode koji su  trebali odigrati ključnu ulogu u slamanju srpske inkluzije i slabljenju utjecaja Rusije, izabrali su katolike i muslimane. I to one najradikalnije dijelove naših naroda.

Treba li ponavljati da je HSP, nacistička stranka kojoj je davno trebalo zabraniti politički rad osmišljena upravo u germanskim geopolitičkim uredima?

Treba li uopće postavljati pitanje koja je zemlja anektirala BIH nakon sloma Osmanske okupacije? Koja zemlja odbija tada vratiti Hrvatskoj njene otete dijelove u BIH, Tursku Hrvatsku i Tursku Dalmaciju i koja zemlja kreće u projekt stvaranja bošnjačke nacije sastavljene od BH muslimana, katolika i pravoslavaca između kojih je već posijano višestoljetno sjeme razdora opet voljom neke druge strane sile?

Treba li podsjećati da je HOS-ovac Miro bio također član HSP-a?

Je li sada jasnije zašto Saracen Manuoglu ogrnut u koprenu “zelenog” daje potporu filmu s nacistom u jednoj od glavnih uloga?

Je li sad jasnije da se podržavanjem većinskog nacionalizma u BIH želi isprojektirati još jedan njihovo politikom inducirani novi sukob na Balkanu kako bi svjetski kontrolori kaosa, mogli na jednom malom bojnom polju lakše nadzirati one od kojih inače strahuju po austrijskim i njemačkim trgovima?

Oni dobrovoljni darovatelji naše krvi.

Naši “međunarodni prijatelji” kako nam se inače predstavljaju.

I molimo Vas, nemojte nas slučajno uvjeravati da ti isti nisu imali umijeća niti moći zaustaviti rat 90-ih u roku par sati.