Iako je Ustavni sud države Bosne i Hercegovine 9. januar, kao “Dan RS-a“ ocijenio kao neustavan, u ovom bh. entitetu se vrše posljednje pripreme za različite aktivnosti za njegovu proslavu. Čitam, za tzv. svečanu paradu vježba policija (gledam na slikama policajce sa automatskim puškama na grudima, gledam policijska oklopna vozila), čitam, ovom neustavnom činu će prisustvovati i visokorangirani (odlično plaćeni) funkcioneri komšijske države Republike Srbije.Iako možda moje mišljenje nema težinu nosioca neke od (odlično plaćenih) državničkih funkcija, osjećam potrebu na liniji intelektualne slobode kritičkog mišljenja – osjećam građansku dužnost i obavezu, javno iznijeti moj stav, te na kraju krajeva iz perspektive nekoga, ko je (kao što je to slučaj kod mene) sticajem okolnosti rođen kao potomak stare familije mostarskih – bosanskohercegovačkih Srba – želim po ko zna koji put (u nekoliko riječi) podijeliti sa javnošću moj pogled i moj stav na ovu temu.
Bosanskohercegovačkim Srbima su najbliža familija, njihove komšije – braća i sestre Bošnjaci, njihovi susjedi – braća i sestre Hrvati i svi ostali Bosanci i Hercegovci, koji sa njima dijele ovu malu grudu zemlje i ovu veliku ideju zajedništva i vjekovne tolerancije – zvanu Bosna i Hercegovina.
U skladu sa tim, prosperitetna budućnost svih koji se osjećaju Srbima u Bosni i Hercegovini, drektno je zavisna od snage zajedništva i konzekventnog-predanog rada na afirmaciji interesa, koji velikoj većini građana (bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest, spol, starosnu dob itd.) osiguravaju mir i život dostojan čovjeka, u evropskoj porodici 21. vijeka.
Svako svjesno kršenje najviših zakonskih akata (kao što su to npr. odluke Ustavnog suda BiH) zajedničke države naših majki i očeva, od strane (odično) plaćenih funkcionera “vitalnih nacionalnih interesa” – svaka uzurpacija nacionalnih i/ili vjerskih osjećaja sa ciljem gomilanja ličnog ekonomskog profita – sa ciljem karijerizma, nikada u Bosni i Hercegovini nije donijela prosperitet ogromnoj većini bosanskohercegovackih Srba, koji su ovakva i slična djelovanja bahato-nestručnih “Srba po profesiji” nerijetko u prošlosti plaćali krvlju svojih najmilijih, a danas je svakodnevno plaćaju masovnim iseljavanjem vlastitog potomstva.
Ovom prilikom ne želim ni prostorom (ni vremenom) posebno podsjećati (to sam činio nebrojeno puta), da je i pored svih neospornih stradanja nevinih žrtava i na strani bosanskohercegovackih Srba u toku zadnjeg krvavog rata u BiH (prouzrokovanog agresijom komšijske države Srbije i susjedne države Hrvatske na međunarodno priznatu državu BiH) tzv. manji entitet neosporno nastao na etničkom čišćenju, da je smrt naših komšija i susjeda utkana u njegove temelje, da je njegova “krv i tlo” posijana kostima i grobovima nevinih ljudi.
Ovom prilikom želim samo da podsjetim, da bi – ako danas postoji ideal velikog Srbina u Bosni i Hercegovini, on bi trebao da se ogleda u jačanju viteških osobina: pružanja bratske ruke povjerenja svim Bosancima i Hercegovcima, hvatajući se u kolo zvano “sinergija” uz muziku “rada, reda i discipline”, odjevenih u svečane uniforme “znanja i stručnosti”.
Bosanskohercegovačke Srbe su u prošlosti često koristili kao statiste arhaičnih militantnih parada, na proslavama raznih krvavih datuma.
Vrijeme bi bilo, da bosanskohercegovački Srbi pospreme svoje uniforme u muzeje, da svoje dosadašnje uloge malih statista otkažu režiserima filmova na temu rušenja i destabilizacije njihove države.
Jer oni samo jednu državu imaju – Bosnu i Hercegovinu.
U svakoj drugoj državi su: Bosanci i Hercegovci, turisti ili gastarbajteri (Gastarbeiter).
Sergio Šotrić / 08.01.19 (izvor FB)
wpDiscuz