Zagrebački postolar i dizajner obuće Antun Lepen (68) početkom prosinca napravio je karakterističnu hrvatsku žensku cipelu od najfinije kože crvene boje s istaknutom šahovnicom naprijed i petom plave boje, a njegova namjera je da te njegove cipele postanu prvi od prepoznatljivih nacionalnih turističkih suvenira.
– Nakon Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji intenzivno sam počeo razmišljati što bih mogao ponuditi sve većem broju turista koji iz raznih zemalja dolaze u Zagreb. Želio sam da Japanci, Korejci i Kinezi osim selfija i fotografija iz naše zemlje mogu ponijeti autohtoni hrvatski proizvod koji je prepoznatljiv iz svih kuteva gledanja – govori gospodin Lepen i objašnjava kako je kao osnovu svoje prepoznatljive hrvatske cipele napravio šablonu ženske koledžice i dizajnirao je tako da jasno predstavlja sastavnicu hrvatskog grba i zastave.
– Nakon Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji intenzivno sam počeo razmišljati što bih mogao ponuditi sve većem broju turista koji iz raznih zemalja dolaze u Zagreb. Želio sam da Japanci, Korejci i Kinezi osim selfija i fotografija iz naše zemlje mogu ponijeti autohtoni hrvatski proizvod koji je prepoznatljiv iz svih kuteva gledanja – govori gospodin Lepen i objašnjava kako je kao osnovu svoje prepoznatljive hrvatske cipele napravio šablonu ženske koledžice i dizajnirao je tako da jasno predstavlja sastavnicu hrvatskog grba i zastave.
– Cijena im je 1500 kuna, što, mislim, nije puno – govori gospodin Lepen i pomalo tužno priznaje kako je ovaj model u prodaji tri tjedna, a još nijedan par nije kupila neka gospođa iz inozemstva, već su njihovim vlasnicama postale dvije ponosne Hrvatice.
Zanimljivo, prepoznatljive hrvatske ženske cipele Antuna Lepena izrađene su od kože koju nabavlja u Italiji, kao i za sve druge svoje modele cipele, jer, kaže, u Hrvatskoj više nema kožare osim u Novoj Gradiški.
Duga tradicija
U njegovom malom davno uređenom salonu ženskih cipela na Cvjetnom trgu, u kojem postolar Lepen sa svojim obiteljskim obrtom posluje punih 38 godina, od 1981., uz 50-ak izloženih ženskih cipela na istaknutom mjestu stoji plakat na kojem piše: “Lepen design Zagreb za Armani, Prada, Manolo Blahnik, Bruno Magli, Shy”. Potpuno nevjerojatno zvuči da mali zagrebački postolar radi za te najpoznatije svjetske modne marke u potpunoj medijskoj anonimnosti, a on u razgovoru tvrdi kako radi i za Chanel, Antonini, Benetton…
– S talijanskom tvrtkom koja se sada zove Trend konstantno surađujem već 22 godine. Trend radi za najpoznatije talijanske dizajnere obuće i od mene za njih naručuju izradu najčešće po jednog modela obično u maloj seriji od osam do 12 pari. Posljednju takvu narudžbu isporučio sam im prije dva tjedna. Narudžbi iz Italije ima toliko da ne mogu sve prihvatiti. Cijena koju mi plaćaju je solidna, ali nije vrhunska. No, činjenica je da je u Makedoniji mogu izraditi takvu cipelu i tri puta jeftinije. Talijani plaćaju moje ruke i znanje a šablone modela koje su izradili njihovi dizajneri i sve materijale dobivam od njih. Ponekad, kada je sezona i kada im je velika gužva, zamole me da im dizajniram dva, tri modela na određenu temu, pa oni odaberu jedan koji ide u proizvodnju. Tako sam dizajnirao modele za Bruno Magli, Benetton… Naš posao je napraviti otprilike 70 posto cipele koju zatim šaljemo u Italiju na završne radove. Na kraju se na njih udari žig brenda, natpis “Made in Italy”, a Lepen i Hrvatska nigdje se ne spominju.
– Samo za izradu jednog para gornjeg dijela cipela Bruno Magli potrebno mi je četiri do pet sati. No, kada sam dobio narudžbu za Chanel bila je to za mene ogromna čast i priznanje, kao da sam dobio medalju – govori skromni postolar s Cvjetnog trga, koji tvrdi da je jedini dizajner obuće u Zagrebu koji može napraviti cipelu bilo kakvog dizajna, čak i ako ih dizajnira kupac ili nastanu po ideji ili detaljnim uputama kupca.
Objašnjavajući svoje obiteljsko porijeklo Antun Lepen otkriva kako mu je bratić iz drugog koljena poznati varaždinski fotograf Stephan Lupino, pravim imenom Ivan Lepen.
Počeo u Borovu
– Naš zajednički šukundjed bio je Napoleonov vojnik. Nakon što su došli do Moskve, Napoleonova vojska neorganizirano se vraćala prema Francuskoj, a jedna grupa ostala je na području Varaždina i Međimurja – priča postolar Antun Lepen, koji je rođen 1950. u Vukovaru, odrastao je i osnovnu školu završio u vukovarskom naselju Sotin, a u srednjoj školi u Borovu izučio za obućarskog tehničara. Kaže da je to bila obiteljska tradicija jer mu je djed bio postolar. Odmah po završetku škole 1969. zaposlio se u dizajnerskom odjelu u tvornici Borovo, gdje je radio do 1975.
– U Borovu sam godišnje dizajnirao po 300 do 320 različitih cipela, tako da sam samo u tih prvih šest godina dizajnirao najmanje 1800 različitih modela. Tada nas je bilo sedam dizajnera u Borovu. Najzanimljiviji posao bio mi je kada je moskovska delegacija naručila dizajn ženske bijele čizmice od jeftinog umjetnog plastificiranog materijala s gumenim džonom, kojih je proizvedeno 210 tisuća pari – ponosno govori Lepen, koji je 1975. na Sajmu u Beogradu dobio prvu nagradu, Zlatnu košutu, za najboljeg dizajnera dječačko-djevojačke grupe obuće u Jugoslaviji. Ubrzo je dobio posao u zagrebačkoj Astri i preselio se u Zagreb, a od nove tvrtke dobio je mali stan u metropoli, uz obećanje da će mu pomoći u rješavanju stambenog pitanja kada proširi obitelj.
Oženio se 1979., 1980. dobili su kćer, a kasnije, 1989., sina, no Astra, priča, nije održala obećanje. Zato je 1980. odlučio dati otkaz. Prvo je na godinu dana otišao u Italiju, u mjesto Stra između Venecije i Padove, gdje se dodatno školovao za dizajnera obuće kod poznatog talijanskog majstora, profesora Otella Bertocca. Po povratku u Zagreb krenuo je u privatnike, tako da je njegov obrt u početku nudio dizajne modela cipela svim zagrebačkim postolarima, pa kaže da i danas u salonu cipela Strugar u Ilici vidi neke od svojih modela iz onog vremena. No, uz pomoć kredita 1981. od starog postolara koji je odlazio u mirovinu preuzeo je mali salon, gradski prostor, u Varšavskoj 1, na Cvjetnom trgu.
Poznate mušterije
Tada je u Zagrebu bilo dosta malih obrtnika, postolara, a danas ih se može nabrojati na prste jedne ruke. Antun Lepen uz salon na Cvjetnom trgu od 1996. ima unajmljenu manufakturnu radionicu na Črnomercu. Do sredine 90-ih cipele je proizvodio na sedam, osam strojeva u Varšavskoj, a 1996. dignuo je dva kredita i broj strojeva popeo se na 52, kako bi mogao zadovoljiti potrebe Talijana.
– Za vrijeme bivše Jugoslavije u salonu sam više prodavao nego nakon 1990. Nakon rata u Zagrebu je osjetno pao posao, razlog tome je bila materijalna situacija građana i otvaranje velikih šoping centara, pa sam 1996. otišao u Italiju i ponudio im izradu obuće u Zagrebu. Glavna preporuka bila mi je školovanje kod profesora Bertocca – tumači gospodin Lepen, koji tvrdi kako je on jedini njihov suradnik iz Hrvatske.
Tijekom našeg razgovora u njegovom malom salonu jedna gospođa iz Dubrave naručila je izradu jednostavnih kožnih čizama za zimu. Gospodin Lepen kasnije je prokomentirao da će gospođa te čizme platiti 2300 kuna, a da iste takve u obližnjem dućanu Dolce Gabbana u Masarykovoj stoje šest do osam tisuća kuna.
Na kraju zadovoljno najavljuje kako sada, nakon što je napravio prve karakteristične hrvatske ženske cipele, nacionalni suvenir, stvara mušku sofisticiranu kolekciju cipela od prirodnih materijala u malim serijama od po 10 do 15 pari. Nada se da će u svom malom salonu u drugom djelu veljače prvi puta u ponudi imati i muške cipele.
– Saloni Zlatko, Strugar, Bočak i Igrec imaju sofisticirane muške modele ali oni su lagano dnevni i sportivo, a ja radim kolekciju salonskih modela koji će se u protokolarnim prilikama moći koristiti i preko dana – otkriva gospodin Lepen i dodaje kako je do sada muške modele cipela radio za Armani i Antonini. Tijekom našeg razgovora na mobitel ga je nazvao i pjevač Jasmin Stavros, pa je kasnije ispričao kako i za njega već godinama izrađuje obuću. Tako je Stavros, otkriva Lepen, doček Nove godine na rivi u Splitu odradio u čizmama s krznenom podstavom koje mu je on dizajnirao i izradio.
Antun Lepen na kraju zadovoljno ističe da s njim radi i njegova kćer koju priprema za preuzimanje uspješnog obiteljskog obućarskog obrta, što ga ispunjava neizmjernim ponosom, prenosi jutarnji.hr
wpDiscuz