Ono što danas čujete od Bakira Izetbegovića, Nermina Nikšića, Emira Suljagića ili politjanjičara Slave Kukića, pročitate u nekom od komentara sarajevskih medija, već sutra izgovorit će kao vlastitu umotvorinu Stipe Mesić, Valentin Inzko, ili neki od njegovih prethodnika poput senilnog Christiana Schwarz-Schillinga.
Bakirova teza kako Hrvati u BiH ne samo da nisu majorizirani već su pozitivno diskriminirani jer drže “financije i pravdu po vertikali”, nije potakla Valentina Inzka da odgovori Izetbegoviću kako “mješa kruške i jabuke” i ne govori istinu, jer su Hrvate Bošnjaci tri puta majorizirali u izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH i dva puta u izboru izvršne vlasti u Federaciji BiH, pri čemu jednom i uz njegovu pomoć. Bakirova teza, Inzka je, međutim, inspirirala da predloži da se napravi “katalog svih prava koje Hrvati imaju. JA”, što je neodoljivo podsjetilo na postupak nacista prema Židovima uoči “Kristalne noći”. Ali dobro, neće Inzku, kao dobrom katoliku, biti teško opet skoknut do Međugorja. Ispovjedit i ovaj grijeh, primit malo veću pokoru, pa nastaviti profitabilno griješiti. JA.
Imbecilne teze
Danas od velikobošnjačkih hegemenosta čujete kako je Dragan Čović izabran po istim pravilima prije četiri godine, kao i Željko Komšić, pa se Čović i Hrvati tada nisu bunili, a već sutra, tu istu imbecilnu tezu izgovara Inzko, u Vijeću sigurnosti, a prekosutra Stipe Mesić u ekskluzivnom intervju za neku od sarajevskih televizija.
A k’o biva trebao se Čović pobuniti što su ga Hrvati izabrali za člana Predsjedništva, a Hrvati prosvjedovati što ih Bošnjaci nisu preglasali, prije četiri godine.
A da se nisu bunili protiv Izbornog zakona, koji im je kao Damoklov mač visio nad glavom, kao prijetnja da ih Bošnjaci kad god odluče mogu majorizirati- laž je, koju tako bezočno izgovaraju honorarni suradnici bošnjačkog hegemonizma.
Naime, još od prvog slučaja nametanja Komšića hrvatski politički predstavnici traže izmjene Izbornog zakona i upozoravaju da je nemoralno i protustavno da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva. U vrijeme tzv. Platforme, SDP-ove Federalne vlasti u kojoj je kao hrvatske predstavnike Zlatko Lagumdžija instalirao marginalni, neosustaški HSP i Lijanovićevu kriminogenu stranku Radom za boljitak, hrvatski lideri Čović i Ljubić ustrajavali su na promjeni nakaradnog izbornog zakona. I, uspijeli ishoditi da Lagumdžija i Izetbegović u Bruxellesu, u prisustvu europskog povjerenika Fullea, potpišu izjavu da “jedan narod drugome neće birati političke predstavnike”. Koliko bošnjački lideri drže do riječi i svog potpisa, opće je poznato. No, tipovima poput Inzka, i nekih od njegovih prethodnka, ili Stipe Mesića obraz ne brani to prešutjeti.
I, još nešto su prešutjeli. Pravila za izbor članova Predsjedništva, kao razultat djelovanja hrvatske politike su se promjenila presudom Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića. Nisu, dakle, ostala ista. Ustavni je sud, presudom po Ljubićevom zahtjevu naložio izbor legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda “na svim administrativno-političkim razinama”. Ta presuda, iako izrijekom ne spominje Predsjedništvo BiH, nedvojbeno govori kako je Komšićev izbor, bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, protuustavan.
Laži sarajevske kuhinje
Jedan od idiotizama kojeg je lansirala sarajevska kuhinja laži, a objeručke prihvatili njezini vanjski suradnici poput Inzka i Mesića je kako Hrvati nisu glasovali za Čovića. Jer eto, Hrvata je u BiH 500 tisuća, a on dobio tek 155.000 glasova. Hrvata na izbore izašlo kao i drugih naroda, oko 53 posto. Od toga njih 85 posto glasovalo za Čovića i on, po Mesiću, nema legitimitet predstavljati Hrvate, već Komšić za kojeg je glasovalo 1 posto Hrvata.
No, nije Sarajevo samo Inzka i Mesića angažiralo u “mućenju vode”. Tu je i crna trojka. Trojica bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH, zanimljivo, svako tri mjeseca za račun sarajevske politike pišu pisma dužnosnicima Europske unije. Schilling, Ashdown i Bildt, ovaj put pisali su šefici europske diplomacije Federici Mogherini kako se eto “Hrvatska mješa u unutarnje poslove BiH”, i kako je Željko Komšić “k’o suza” legitiman hrvatski član Predsjedništva.
Tko su Schilling, Ashdown i Bildt?
Tko su ti “ugledni diplomati”, kako ih se u Sarajevu titulira? Christian Schwarz Schilling, senilni je alkos koji je pola svog mandata na poziciji visokog predstavnika u Sarajevu prespavao, a po okončanju mandata ostao u glavnom gradu BiH kao predavač na Američkom univerzitetu Ejupa Ganića.
Paddy Ashdown, nametnuo je protuustavni mostarski statut po kojem je glas građanina Bošnjaka vrijedio višestruko više od glasa građanina Hrvata. Poznat je i kao tvorac izmišljene Tuđmanove salvete, lažiranog “dokaza” za mit o podjeli BiH između Tuđmana i Miloševića i podloge za tezu o agresiji Hrvatske na BiH. Ta je salveta iskorištena već četvrti dan operacije Oluja, kao dio informacijskog rata protiv operacije Oluje. Podvala ovog engleskog političara vrlo je brzo raskrinkana. Toliko je ponavljana po inozemnim a nažalost i hrvatskim medijima “kao nepobitan dokaz hrvatske ekspanzionističke politike” tako uporno i često da je postalo neizbježno da je Paddy Ashdown ponovi i na Međunarodnom kaznenom sudu za područje bivše Jugoslavije u slučaju protiv generala Blaškića.
Treći supotpisnik pisma Federici Mogherini je Carl Bildt. Kompromitirani švedski diplomat bio je prvi visoki predstavnik u BiH, nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, od prosinca 1995. do lipnja 1997. Tijekom vojno-oslobodilačkih akcija Bljesak i Oluja 1995. godine, Bildt je u više navrata tražio vojnu intervenciju UN-a i NATO-a protiv Hrvatske kako bi se očuvala tzv. SAO Krajina.
Izjava Carla Bildta kao mirovnog posrednika Europske unije za bivšu Jugoslaviju, u kojoj je 1995. osudio oslobodilačku akciju hrvatskih oružanih snaga, izazvala je u hrvatskoj javnosti brojna reagiranja. Te činjenice kao i njegovo kasnije opravdavanje srpskih zločina u Bosni okarakterizirala ga je u Hrvatskoj kao “persona non grata”.
Hrvatsko nacionalno etičko sudište osudilo je Carla Bildta 11. travnja 2015. zbog veleizdaje Hrvatskih nacionlnih interesa jer se je uvrstio među izrazite otvorene protivnike hrvatske samostalnosti i hrvatske nezavisnosti. Zloupotrebjavajući svoj međunarodni ugled i jak međunarodni utjecaj na formiranje međunarodne politike, posebno u odnosu na agresiju na Hrvatsku i ratove na Balkanu te kao poslovni čovjek u privatnim poslovomia s interesom u ruskom plinskom gigantu Gasprom i Lundin Petroleum, naftnom kompanijom s djelatnošću u Sudanu u kojem haraju ratovi, Carl Bild je proglašen´nepoželjnom osobom kao mirovni posrednik.
I što ti i takvi tipovi pišu Federici Mogherini? Pa, možete pretpostaviti: Kako je “Čović bio izabran dva puta u Predsjedništvo prema trenutnim izbornim pravilima, po kojima je izabran i Komšić”. Je li vam ovo poznato ? Druga njihova teza je kako je “Željko Komšić, legitimno izabran hrvatski član Predsjedništva BiH.”
Bildt, Ashdown i Schwarz-Schilling pišu Mogherini i kako EU treba poslati jasne poruke da svaka izborna reforma treba učiniti BiH funkcionalnijom, a ne proizvoditi “dalje podjele po etničkim načelima” i da se “Hrvatska ne bi trebala miješati u unutarnja pitanja BiH”. Je li vam i ovo poznato?
Dakle, nije pitanje što su Bildt, Ashdown i Schwarz-Schilling pisali Mogherini. To, vjerojatno, ni oni ne znaju. Što Inzko izgovori u Vijeću sigurnosti UN-a? Kao da on zna, što mu je napisano. Što “osvjedočeni prijatelj Bosne” Stipe Mesić kaže u ekskluzivnom intervju nekom sarajevskom mediju? Kako da je njega briga za to. Već koliko to košta? I, tko to plaća?
Milan Šutalo l HMS
wpDiscuz