Prema Ustavu RS-a Srpska Republika je građanska država. Ustav RS-a donešen je 1992-e godine. To znači da je Ustav RS-a najstariji važeći Ustav na tlu BIH. Ustav FBIH donešen je 1994-e godine. To znači da oba BH entiteta imaju starije Ustave od Daytona. Stvaranjem Daytonske BIH važan dio entitetskih ovlasti prenešen je na državu. To znači da su važne nadležnosti primjerice Federacije BIH poput vanjske politike ili vanjske trgovine, ili pak energetske politike i civilnih poslova prenesene na državu. Ostaje onda pitanje čemu toliki proračuni Federacije BIH kada kantoni u Federaciji jesu dio državne vlasti i imaju sve državne nadležnosti. Susdstvo, policiju, zdravstvo, socijalnu politiku, isključivu nadležnost nad osnivanjem TV kanala i slično.
Prema Ustavu FBIH Federacija je država Hrvata i Bošnjaka. Potpuno je asimetrično uređena u odnosu na Srpsku.
Sve ovo oko ustroja RS-a i FBIH i danas stoji u ustavima ova dva entiteta države BIH. I uz izmjene Ustava RS-a i izmjene Ustava FBIH nakon Petritschevog rušenja Daytona. takav asimetričan ustroj, RS-a kao građanskog entiteta i Federacije kao konsocijacije doveo je i do različitog načina izbora predsjednika oba entiteta.
Već sada znamo predsjednika entiteta RS. Dok novog predsjednika entiteta FBIH ne znamo.Zašto? Zašto se on ne bira građanskim modelom kao u RS-u pošto Sarajevo tvrdi da je FBIH građanski entitet? Zato što FBIH nije ustrojena kao građanski entitet.
I zato što je u Washingtonu FBIH utemeljena kao federalna država u kojoj federiraju dva naroda.
Predsjednik RS-a bira prostom većinom, predsjednik FBIH u parlamentu FBIH, indirektno, uz privolu kluba Hrvata i Bošnjaka u Domu naroda.
Za predsjednika Federacije mora se osigurati minimalno jedna polovina glasova u izvornom Washingtonu/Daytonu, u domovima naroda Bošnjaka i Hrvata. On potom imenuje premijera FBIH a onda u dogovoru s njim sastavlja vladu.
U srušenoj verziji Wasshingtona/Daytona, ponovno je u FBIH ostavljen uvjet narodnog legitimiteta. Dom naroda daje legitimitet predsjedniku FBIH on potom imenuje premijera.
No u Petritschevom srušenom Ustavu uvjet je ona famozna jedna trećina.
Tako postavlja predsjednik Federacije. Ako Bošnjaci majorizacijom u Domu naroda uspiju oteti 6 hrvatskih mjesta iz naftalina iskače Živko Budimir. Ako ne Vlada FBIH je dvonarodna. Onakva kakva po ustavu mora biti. I nema tu koalicija niti suradnje. Federalna vlast kreira se imperativom dejtonskih pravila, ne kroz ideološke programe.
I predsjednik Srpske i predsjednik Federacije potom predstavljaju sve građane Federacije.
Ovaj prvi legitimitet predstavljanja svih građana preuzima direktno na izborima, a drugi , predsjednik Federacije u posrednom izboru kroz Dom naroda, no oba predstavljaju, ponavljamo sve građane FBIH.
To su jedina dva predsjednika u državi koja predstavljaju sve građane pojedinog entiteta. U tom smislu njihov politički legitimitet jači je od predsjednika države- Izuzetak je predstavnik iz RS-a. On predstavlja u Predsjedništvu i Republiku Srpsku ali i srpski narod u BIH u cjelini jer većina Srba živi u RS-u. Sve da. Stoga u slučaju Srba tu imamo dupliranje funkcija. Predsjednik RS-a i srpski član Predsjedništva u suštini imaju isti legitimitet.
I dok predsjednik Federacije odgovara svim građanima FBIH kao i premijer FBIH, članovi predsjedništva iz bošnjačkog i hrvatskog naroda, u Predsjedništvu sjede kako bi služili državi ali štitili interese i svog konstitutivnog naroda. Dok se predstavnik Srba kod veta obraća građanima cijele Srpske, dakle parlamentarnoj skupštini RS-a hrvatski odnosno bošnjački član obraća se klubu Hrvata odnosno klubu Bošnjaka. Ustavotvorac je dakle predvidio izbornu jedinicu i za hrvatskog i za bošnjačkog člana predsjedništva jer je smatrao da legitimitet pojedinog člana koindicira s Domom naroda, pojedinog naroda, iz kojeg je predstavnik izabran.
U izvorniku Daytona stoji riječ “member” članovi, kada se govori o Predsjedništvu BIH. Potom se nabrajaju članovi “Croat, Serb, Bosniak”. Netko u Sarajevu tvrdi da je US adminsitracija bila toliko skoncetrirana na krv i naciju pojedinih članova predsjedništva krajem 20 stoljeća. Što je prilično bizarna tvrdnja. Samorazumljivo je da je anglosaksonsku ustavotvorac u Hrvatu, Srbinu i Bošnjaku vidio po jednog predstavnika iz svaka od ta tri naroda, bili oni Sejdić, Finzi ili Mickey Mouse. Tvrditi da je američki zakonodavac u Ustav jedne europske zemlje stavio etničku pripadnost kao uvjet ostvarenja političkih prava, naprosto je uvreda i Clintonu i Holbrookeu i američkoj dugačkoj pravnoj, i ustavnopravnoj tradiciji.
Članovi predsjedništva BIH nikako prema Ustavu ne mogu biti predsjednici svih građana. Procedura kod isticanja veta jasno govori da su oni predstavnici naroda. Oni su u tom smislu podređeni narodima. Jer za isticanje veta, Dom naroda ne treba privolu Predsjednika, dok Predsjednik treba privolu naroda. U hrvatskom ili bošnjačkom Domu naroda ili pak srpski član u Parlamentu RS-a.
Bez Doma naroda nema ni predjsedničkog veta, ni legitimiteta Predsjednika, pa samim time ni legaliteta, jer ne može se legalnim smatrati onaj predsjednk kojem je uskraćena osnovna predsjednička poluga. Isticanje prava veta u cilju obrane prava svog naroda.
U tom smislu greška je Komšića nazivati bošnjačkim članom predsjedništva. Hrvatski član Predsjedništva nije jer nema pravo veta u hrvatskom klubu Doma naroda. Ne može to pravo iskoristiti jer je nelegalan i neustavan. Nije niti bošnjački član Predsjedništva jer pravo veta ne može uložiti niti u klub Bošnjaka u Domu naroda. Dok Džaferović može.Prema tome Komšić u Predsjedništvu ne predstavlja nikog. Dok je Šefik Džaferović, premda je osvojio manji broj glasova Bošnjaka ipak bošnjački član predsjedništva s punim legitimitetom. Što će reći da je Komšić tek plomba. Polupredsjednik, bez stvarnog biračkog tijela. Protuustavan, nelegalan i bez predsjedničkih ovlasti. Netko tko prijeti i obećava rušenje Ustava, dok je jedino što uspješno ruši suživot u BIH i odnosi između Bošnjaka i Hrvata. Što su odnosi Bošnjaka i Hrvata gori to je Komšiću i Sabini i maloj Lanici bolje. Jer oni super žive. O hrvatskim parama.
Tri Predsjednika države predstavljaju tri naroda. Predsjednik ne može birati tijelo koje će predstavljati. Naročito ne tijelo kojem je prijetio. Recimo nabijanjem na kolac.
Laže je stoga, kada Komšić kaže da on predstavlja sve građane BIH. Ne predstavlja. Ustav mu to čak brani. Sve građane predstavljaju skupa tek predsjednik FBIH i predsjednik RS-a. Tročlano Predsjedništvo skupa, predstavlja u legalnom i legitimnom sastavu sve građane BIH.
Ovo tročlano predjedništvi ne predstavlja sve građane BIH. Ne možeš, jebi ga, predstavljati nekog kome prijetiš nestankom, nabijanjem na kolac i silovanjima.
Komšić dakle laže. No to nije ništa novo. To je tako bilo. I tako će biti.
On je na laži nastao, na laži će i nestati.
wpDiscuz