BiH je složena država. Ta složenost, među ostalim, ogleda se u činjenici da na razini države postoje dva parlamentarna doma: Zastupnički dom (donji dom) i Dom naroda (gornji dom).
Kako se ne bismo izgubili u složenoj daytonskoj ustavno-pravnoj strukturi, nužno je znati koja su to temeljna načela Ustava BiH i Daytonskog sporazuma, to jest što je bit i duh Daytona i Ustava. Kako je to eksplicitno navedeno u odluci Ustavnoga suda BiH iz 2000. godine U 5/98, konstitutivnost tri naroda je “natkrovljujuće načelo Ustava BiH”. To znači da s tim načelom moraju biti usklađena sva ostala ustavna načela, sve zakonske norme te svi pravni akti, uključujući i Izborni zakon, kojim se operacionalizira to temeljno ustavno načelo. Politološka teorija i politička praksa federalnih demokratskih zemalja u potpunosti se slažu da konstitutivnost podrazumijeva i zahtijeva a) legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda i b) međusobnu jednakopravnost konstitutivnih naroda.
Legitimno predstavljanje znači da narod koji je konstitutivan mora imati pravo samostalno izabrati svoje političke predstavnike za ona tijela vlasti koja su po Ustavu namijenjena predstavljanju konstitutivnih naroda. Jedno od tih tijela u BiH je tročlano Predsjedništvo. Kada bi BiH imala samo jedan narod koji je konstitutivan, ona bi bila nacionalna država jednoga naroda, imala bi jedan građanski demos i instituciju predsjednika, a ne tročlanog Predsjedništva. Dakle, Predsjedništvo BiH nije namijenjeno predstavljanju građana kao državljana, jer da jest BiH bi imala jednoga predsjednika, a ne tročlano Predsjedništvo. Isto tako, Predsjedništvo BiH nije namijenjeno ni predstavljanju entiteta, jer da jest Predsjedništvo ne bi imalo tri člana nego dva, koliko je i entiteta. Dakle, tročlano Predsjedništvo BiH je namijenjeno predstavljanju tri konstitutivna naroda. Stoga, u skladu s Ustavom BiH svaki konstitutivni narod mora moći samostalno i slobodno izabrati svoga predstavnika u tročlanom Predsjedništvu – Srbi srpskoga, Hrvati hrvatskoga a Bošnjaci bošnjačkoga člana. Stoga je i jedini ispravan naziv za tu funkciju: srpski/hrvatski/bošnjački član Predsjedništva.
Izraz član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda potpuno je pogrešan i protuustavan, jer je u suprotnosti s načelom konstitutivnosti naroda. To da je netko “iz reda”, odnosno “pripadnik” hrvatskoga naroda na bilo koji način ga ne kvalificira niti mu daje legitimitet da politički predstavlja taj narod kojemu pripada. Samo ona osoba koju Hrvati kao zasebna izborna jedinica (specifični demos) izaberu na slobodnim i demokratskim izborima ima legitimitet predstavljati Hrvate. Predstavnici predstavljaju one koji su ih izabrali. Ako Hrvati izaberu da ih predstavlja kandidat “iz reda” srpskoga ili bošnjačkoga naroda, taj kandidat je u potpunosti legitiman hrvatski predstavnik. Legitimitet proizlazi iz onih koji biraju, a ne iz onih koji su izabrani. Stoga, ako kandidata “iz reda” hrvatskoga naroda izaberu Bošnjaci, on nije legitimni hrvatski nego legitimni bošnjački predstavnik.
Tumačenje da je “jedan Hrvat” iz članka V Ustava BiH u kojem se govori o sastavu tročlanoga Predsjedništva zapravo “pripadnik” ili “iz reda” hrvatskoga naroda je potpuno besmisleno jer se ni na koji način ne može uskladiti s načelom konstitutivnosti naroda niti s načelima predstavničke demokracije.
Činjenicu da (u pogrešnom neslužbenom prijevodu s engleskog izvornika) u Ustavu BiH piše kako se “jedan Hrvat” i “jedan Bošnjak” biraju iz Federacije BiH treba razumjeti i tumačiti na način da se “jedan (legitimni) hrvatski član (Predsjedništva)” i “jedan (legitimni) bošnjački član (Predsjedništva)” biraju s teritorije entiteta FBiH. Oni se biraju svaki iz svoje zasebne neteritorijalne (virtualne) izborne jedince unutar Federacije BiH, Hrvat iz hrvatske izborne jedinice, a Bošnjak iz bošnjačke izborne jedinice. To je bit i osnovni smisao načela konstitutivnosti naroda primijenjenoga na tročlano Predsjedništvo BiH. Nadalje, i u samom članku V 2.d. Ustava BiH jasno stoji da se “hrvatski član” Predsjedništva, a ne “član Predsjedništva iz reda hrvatskoga naroda”, obraća hrvatskim delegatima u Domu naroda Federacije BiH u slučaju da odluku Predsjedništva proglasi destruktivnom po vitalni interes entiteta s čijeg je teritorija izabran.
Premda to Ustavom BiH nije precizno definirano, u skladu s demokratskim pravom biranja i kandidiranja, ispravno je zaključiti kako Srbi iz Federacije BiH s obzirom na to da ne mogu sudjelovati u procesu izbora “srpskoga člana Predsjedništva BiH”, imaju pravo sudjelovati u izboru za hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva. Isto vrijedi i za pripadnike grupe ostalih naroda i građana. S obzirom na to da legitimitet članova Predsjedništva proizlazi iz onih koji biraju, a ne iz onih koji su izabrani, sasvim je logično i ustavno tvrditi kako je u skladu s Ustavom BiH da se Srbin ili pripadnik ostalih iz FBiH kandidiraju za hrvatskog ili bošnjačkog člana Predsjedništva. Time je i Srbima i ostalima iz FBiH omogućeno da mogu birati i biti birani u Predsjedništvo BiH.
Dakle, zasebnu virtualnu izbornu jedinicu za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH iz Federacije BiH čine: svi Hrvati iz FBiH, plus Srbi i ostali iz FBiH koji odaberu glasati za hrvatskoga člana. Analogno vrijedi i za bošnjačkoga člana Predsjedništva. Stoga je, u skladu s Ustavom BiH i njegovim temeljnim načelom konstitutivnosti naroda, legitimno kada Srbi ili ostali iz FBiH glasuju za hrvatskoga člana Predsjedništva. Nije legitimno niti je ustavno ako Bošnjaci glasuju za hrvatskoga člana. Ukoliko bi hrvatski član Predsjedništva BiH bio izabran većinskim bošnjačkim glasovima to bi bilo izravno kršenje načela konstitutivnosti i njemu pripadajućeg načela legitimnog predstavljanja konstitutivnog naroda. U tom slučaju bismo u Predsjedništvu BiH imali dva bošnjačka člana, a niti jednog hrvatskog. Time bi bilo prekršeno još jedno načelo koje je sastavni dio načela konstitutivnosti: načelo međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda.
U slučaju izbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH prekršena su načela legitimnog predstavljanja naroda i njihove međusobne jednakopravnosti, odnosno prekršeno je temeljno načelo Ustava BiH: konstitutivnost naroda. Kršenjem temeljnog načela prekršen je Ustav BiH, a kršenjem Ustava prekršen je Daytonski sporazuma. Komšićevim izborom od strane Bošnjaka prekršen je i Izborni zakon BiH, jer taj zakon, onako kako je napisan u dijelu koji se odnosi na Predsjedništvo BiH, može osigurati i legitimitet predstavljanja i međusobnu jednakopravnost ako se tumači u skladu s duhom Ustava, odnosno njegovim temeljnim načelom konstitutivnosti naroda. Dakle, Izborni zakon je pogrešno protumačen, a time i prekršen. Stoga izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH nije u skladu ni s Ustavom BiH niti s Izbornim zakonom. Njegov izbor je i neustavan i protuzakonit, i nelegitiman i nelegalan.
Ivan Vukoja l Nezavisne.com
wpDiscuz