On je četnik hrvatskim glazbenim klanskim luzerima

Kad su pokojnog Šabana Bajramovića pitali zbog čega je tijekom rata totalno apstinirao od pjevanja, makar je tih godina živio kao gola sirotinja, velikan romske glazbe odgovorio je: “Neću da pevam za rat, nije lepo”. Bajaga jest pjevao za rat i uzaludno je drugačije tumačiti njegov vikend angažman pri “umjetničkim četama” prečanskih paravojski 1993. na okupiranim područjima Hrvatske i BiH. Samo nekoliko mjeseci nakon povratka s krajiških terena to ga je gurnulo u ozbiljan problem.

Planirao je veliki ljubljanski koncert u Tivoliju, a oprezni Slovenci zatražili su objašnjenje za nedavne svirke u zoni ratnih operacija. Pošto nisu dobili uvjerljiv odgovor, uskratili su mu ulaznu vizu, unatoč prosvjedima slovenskih medija. Izvukla ga je intervencija predsjednika Kučana pa je ipak zapjevao u krcatom Tivoliju. Negdje iza rata Denis Latin poslao je poziv za sudjelovanje u “Latinici” s vrućom temom o potencijalnim gostovanjima srbijanskih pjevačkih zvijezda u Hrvatskoj.

GRGUR ZUCKO (PIXSELL)

U studiju se čulo više glasova protiv nego za, kontraše je kao i obično predvodio Paolo Sfecci, a videolinkom iz Beograda u emisiju se uključio Bajaga. Dočekalo ga je pitanje zašto je išao tamo gdje nije trebao. Ponovio je ono što je rekao Slovencima, da je u Kninu i Banjoj Luci svirao humanitarne koncerte za nezbrinutu djecu. Sve što je izgovorio u “Latinici” zvučalo je kao šuplja priča, koja se razjasnila tek kad je jedan sarajevski muzičar prepričao svoj prvi poslijeratni susret s Bajagom.

Njemu nije pokušao prodati spiku o humanitarkama, nego je priznao da je to morao odraditi. Vojnički rečeno, nepokolebljivi pacifist Momčilo Bajagić, koji je ‘80-ih preko obiteljskih veza uspješno izbjegavao pozive za služenje vojnog roka, u ratu je bio prisilno mobiliziran da pjesmom podigne moral.

Okolnosti mobilizacije ostale su nepoznate, a uskoro su postale i nebitne za Bajagin budući status u Hrvatskoj jer je predsjednik Tuđman u rujnu 1996. potpisao zakon o općem oprostu. Rat je napokon završen, osim u usijanim glavama koje se nisu mogle ohladiti na mirnodopsku temperaturu. Granicu na Bajakovu od viđenijih beogradskih muzičara prvi je počeo prelaziti Rambo Amadeus.

Zajedno s Margitom Stefanović gostovao je 1998. u Puli, a potom se vratio pred zagrebačku publiku nezaboravnim koncertom u Tvornici. Poslije Ramba, Discipline kičme, Partibrejkersa i Vlade Divljana, u proljeće 2002. Tvornica je ugostila i Bajagu. Došao je s bezveznim novim albumom “Zmaj od Noćaja” i očajnim prepjevom “Should I Stay Or Should I Go” u “Da li da odem ili ne”, ali noviteti ionako nisu nikoga zanimali.

Pokriće za rasprodan koncert i euforičan doček osigurali su neprolazni stari hitovi. Najuspješniji album Bajage & Instruktora “Sa druge strane jastuka” evidentiran je kao jedan od bestselera jugoslavenske pop rock diskografije s tiražom od 350.000 primjeraka. Za soft rock kantautora s takvim rezultatima minulog rada i trajnom reputacijom ljubimca žena Tvornica je bila pretijesna pa je sljedeći zagrebački koncert 2004. odsvirao u malom Domu sportova.

Ulaznice su opet planule, nisu zabilježeni prosvjedi, samo silno oduševljenje i neumjerena nostalgija. Bajaga se ponovno udomaćio u Zagrebu, a iste godine je kao rođeni Bjelovarčanin dobio hrvatsko državljanstvo. Izolirani incident dogodio se 2003. na splitskim Bačvicama. Policija mu je prekinula koncert nakon što je u publiku dvaput bačen suzavac.

VJERAN ŽGANEC ROGULJA (PIXSELL)

Mediji su špekulirali o političkoj pozadini diverzije, ali pouzdaniji splitski izvori opisali su je kao osvetničku akciju jedne frakcije Torcide koja je i 1990. bacala kamenje i boce na pozornicu, pa izvukla deblji kraj u fajtu s Bajaginim osiguranjem. Manji javni prosvjedi zaredali su se od 2009. do 2011., u razdoblju definitivnog obnavljanja prijeratne općenarodne popularnosti i povratka Bajage & Instruktora na najveće hrvatske pozornice.

Najava novogodišnjeg koncerta na riječkom Korzu isprovocirala je reakciju skupine ratnih veterana ogorčenih zbog plaćanja njegova gostovanja iz gradskog proračuna. Prosvjedi koji su pratili turneju Karlovačko Live 2011. imali su neskrivenu političku pozadinu. Organizirao ih je HČSP, ali su se odazvali samo malobrojni stranački aktivisti. Bajaga & Instruktori, u paketu s Jelenom Rozgom, za Karlovačko su odradili devet koncerata po Hrvatskoj i jedan u Hercegovini.

Privukli su oko 60.000 gledatelja, dok je HČSP na svojoj strani imao svega nekoliko desetaka prosvjednika. U toj akciji lansiran je novi hejterski spin. Bajagi je pripisano izvođenje ratnohuškačke pjesme “Armija srpska” iz repertoara opskurnog kninskog sastava Minđušari, koji je djelovao kao krajiški odgovor na Thompsona do trenutka kad je frontmen Srđan Čoko poginuo u akciji Bljesak. Beogradski pokrovitelj Minđušara bio je Bora Đorđević, a asistirali su mu članovi Riblje čorbe i bivši pjevač Instruktora Dejan Cukić.

Međutim, Bajaga nije imao baš nikakve veze s kninskim četno-rock bendom niti se zbog toga mogao zamjeriti hrvatskim zabraniteljima. Nisu oni ni krenuli u hajku zato što je beogradski kantautor prije četvrt stoljeća išao tamo gdje nije trebao. Puno više ih je nasekiralo ono što Bajaga predstavlja danas. Zahuktala tvrdolinijaška akcija preuređenja nacionalnog kulturnog prostora i čišćenja terena od svega što izgleda ili zvuči imalo sumnjivo uključuje i postupno, ali potpuno brisanje sjećanja na zajedničko jugoslavensko popkulturno naslijeđe.

Plastificirane cajke kao poslijeratni fenomen prošvercan preko granice zabranitelje nimalo ne zanimaju. Realnu smetnju njihovim ambicioznim revizionističkim planovima predstavlja velika zvijezda prijeratne YU pop rock scene koja danas bolje kotira u Hrvatskoj nego u Srbiji.

U posljednjih deset godina Bajaga & Instruktori odsvirali su najmanje 36 koncerata u 18 hrvatskih gradova za oko 300 tisuća gledatelja. Popis je impozantan – Nova godina u Rijeci (40.000 eura), Karlovačko Live, 3xŠpancirfest, 2xRujanfest, solo Cibona, Šalata i veliki Dom sportova, Nova godina na Hvaru (50.000 eura), Pozitivan koncert… Sezonske gaže obično imaju 2-3 puta nižu tarifu od novogodišnjih, ali nitko se ne može pohvaliti da je dobio Bajagu & Instruktore za manje od 10.000 eura.

Proslijedite ove ulazne podatke bilo kojem prekupcu s placa, on će vam momentalno izbaciti kalkulaciju kako je Bajaga od 2009. u Hrvatskoj naplatio 4-5 milijuna kuna. Zato je nebitno što pjeva, bitno je što često dolazi i puno uzima. Zato se sa zabraniteljima potiho solidariziraju šefovi manje uspješnih estradnih klanova, čiji se promet nije značajnije povećao ni uz propagandnu kampanju “Slušajmo hrvatsko”.

Zato su u komentarima karlovačkog slučaja maksimalno suzdržani i Bajaga i njegov menadžer Gane Pecikoza, koji ima solidno iskustvo iz slične nezgodne situacije jer je bio uz Zabranjeno pušenje kad je “crk’o Maršal”. Zato će ova afera potrajati. Velika je lova u igri.

Ilko Čulić