Povodom 25. obljetnice osnutka Hrvatske Republike Herceg Bosne za Dnevnik.ba piše Bariša Čolak, voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja HNS-a BiH i dopredsjedatelj Doma naroda PS BiH.
Ovih dana navršava se 25 godina od uspostave i proglašenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne. O razlozima njene uspostave mnogo toga je izgovoreno i napisano od strane onih koji su sudionici tih događanja, a kojima se prigovara na subjektivnom pristupu, ali i onih koji su uvijek bili protiv jednakopravnosti i konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH, a to su pokušavali prikriti tipičnom politikantstvom i diskvalifikacijama poput „paradržava Herceg-Bosna“, „hrvatska nacionalistička tvorevina“ i sl.
Da bi se s ove vremenske distance na objektivan i nepristran način tumačili događaji iz tog vremena nužno je sagledati svu složenost odnosa na prostotu BiH, ali i šire, užasa rata i njegovih posljedica, politika koje su vođenje od strane ne samo predstavnika hrvatskog naroda, nego i od druga dva naroda kao i iznimno važan utjecaj međunarodne zajednice.
Iako nisam izravan sudionik u donošenju najvažnijih odluka iz toga vremena, radeći već od srpnja 1993. godine u odjelu Pravosuđa i uprave HVO HZ-HB, te kasnije formiranjem HR-HB u ministarstvu Pravosuđa i uprave na poslovima pomoćnika ministra, zamjenika ministra i ministra sve do uspostave federalnih i županijskih tijela vlasti mogu govoriti o tome što su barem za mene, a čvrsto vjerujem i za one s kojima sam u to vrijeme intenzivno surađivao značile institucije HR-HB, a posebno one koje su predstavljale sudsku vlast. Obnašajući ove dužnosti između ostalog bio sam zadužen za praćenje rada i djelovanja pravosudnih institucija u HZ-HB i HR-HB.
Sama uspostava i proglašenje HR-HB u Grudama 28. kolovoza 1993. godine rezultat je nekoliko važnih razloga-pravo hrvatskog naroda na jednakopravnost i konstitutivnost u BiH, čemu je prethodila politička odluka Središnjeg odbora HDZ-a BiH održana u Livnu 24. kolovoza 1993. godine gdje je proglašena HR-HB u okviru buduće bosansko-hrvatske unije republika.
Ova odluka je korespondirala s Owen-Stoltenbergovim mirovnim planom o uspostavi tri republike u BiH, a što je bilo bitno kao i za prethodni Vens – Owenov mirovni plan podrazumijevala je i demilitarizaciju BiH, a što je bio potpuno jasan znak i nedvojbena opredijeljenost Hrvata za što brži prestanak rata i uspostavu mira.
Iznimno je važno naglasiti da je zaustavljanje rata i međusobnih sukoba kao i stvaranje HR-HB u kojoj ostalu narodi Srbi i Muslimani imaju sva ljudska prava u skladu s najvišim europskim i svjetskim standardima bila zadaća i temeljni cilj koji je promoviran i prihvaćen od strane Zastupničkog doma HR-HB. Vlada HR-HB je imala zadaću putem svojih resora ove obveze realizirati. Jednako tako je bila obveza skrbiti o svim Hrvatima izvan prostora HR-HB.
Uspostavom HR-HB stvorene su pravne i političke pretpostavke za uspješno funkcioniranje ne samo vlasti nego i ukupnog života na prostoru HR-HB. Naime, do uspostave HR-HB vlast je funkcionirala na privremenoj osnovi i to putem nadležnih općinskih struktura, što je predstavljalo veliki problem. HR-HB je bila od samog početka strukturirana s vrlo jasnom uspostavom trodiobe vlasti na izvršnu zakonodavnu i sudsku.
Na ovaj način su stvorene pravne, političke i organizacijske pretpostavke za uspostavu i funkcioniranje pravnog sustava što je bilo gotovo nemoguće postići kroz organizaciju HZ-HB koja je utemeljena kao izraz političke volje hrvatskog naroda i njegovog organiziranja, a kao odgovor na agresiju na prostore koje su naseljavali Hrvati. Doneseni su svi zakoni iz oblasti pravosuđa i uprave i uspostavljene sudske i tužiteljske institucije: sudovi, tužiteljstva, vojni sudovi i vojna tužiteljstva i pravobraniteljstva. Donesen je Zakon o sudskom vijeću i uspostavljeno je Sudsko vijeće koje je bilo mjerodavno za imenovanje sudaca i tužitelja.
Važno je istaknuti kako smo u okviru ministarstva organizirali polaganje pravosudnog ispita i stručnog upravnog ispita. Nitko nikada nije doveo u pitanje validnost uvjerenja o položenim ispitima iako je bilo takvih pokušaja, kao ni zakona i drugih podzakonskih akata koji su doneseni u HR-HB. Kad je riječ o zakonima donesenim u HR-HB, oni kao i zakoni koji su doneseni u RBiH vrijede kao privremeni aranžmani sve dok ih ne zamjene drugi zakoni koje će donijeti zakonodavna tijela županija Federacije BiH i države BiH. Ovo praktično znači da s aspekta legaliteta nema nikakve razlike između HR-HB i RBiH.
Kada je riječ o samom radu u institucijama HR-HB, volje za radom, elana i nesebičnog zalaganja nije nedostajalo. Radilo se i ne pitajući za radno vrijeme ili plaću. Ne rijetko su subote i nedjelje bile radne kako bi se svi poslovi završili u predviđenim rokovima. U ministarstvu Pravosuđa i uprave nikada nije bilo više od deset zaposlenih, a svi poslovi su realizirani u zato predviđenim rokovima.
Na prostoru HZ-HB, a kasnije HR-HB na kojemu je bilo ustrojeno HVO uz sve probleme koje je donio rat hrvatski narod je ostao i opstao, a što se nažalost ne može reći za one prostore gdje nije bilo HVO-a.
Tamo, gotovo da Hrvata i nema. Stoga nije teško odgovoriti na pitanje što su za hrvatsko narod značili HVO, HZ-HB i HR-HB, značili su ostanak i opstanak hrvatskog naroda. To je povijesna činjenica koja se nikakvim političkim spinovima i diskvalifikacijama ne može izbrisati. Zato je obilježavanje utemeljenja HR-HB od iznimnog značenja za hrvatski narod u BiH
wpDiscuz