Poznato je da ratne izbjeglice, i civilno stanovništvo predstavljaju teret napadnutom, financijski, psihološki i svaki drugi.
Danas je opći stav u Sarajevu da je Hrvatska bila agresor koji je Bošnjake gledao uništiti. Negira se naoružavanje Bošnjaka, pomoć u hrani, ljekovima. I ono najvažnije pomoć u smještaju izbjeglica.
Pretpostavimo da je umjesto Hrvatske na Zapadnim granicama BIH bilo more, ili zid. Što bi se dogodilo sa pola milijuna izbjeglih?
Armija BIH morala bi trošisti ogromna sredstva i energiju na smještaj izbjeglih i njihovo premještanje.
Obrana Armije BIH stoga logično bi bila otežana. VRS i JNA u tom slučaju lakše bi prisilili Aliju i njegovu vojsku na kapitulaciju.
Sa vojnog aspekta, smještaj bošnjačkih izbjeglica u Hrvatskoj direktno je pomaganje vojsci Armije BIH. Hrvatska je smještanjem izbjeglih odigrala ne samo humanitarnu nego i vojnostratešku ulogu. Klaisčnu vojnu pomoć napadnutom.
Apsurno je da je Hrvatska prva država u povijesti koja je osuđena za agresiju nad nekim kome je pomagala vojno i strateški.
Ovo dakako nije negiranje zločina koji su počinjeni od strane HVO-a.
Ovo je samo tekst koji želi ukazati na to da bi ABIH vrlo vjerojatno kapitulirala već u 1992-oj da tada nije postojala vojna, geopolitička i humanitarna pomoć Hrvatske.
Ovo sve nevezano je za Lipanjske zore, za osvajanje Zapadnih krajeva BIH uključujući Bihać u akcijama pred Oluju, sve to opet bio je preduvjet Daytonu, nakon čega je ABIH uprihodovala Izačiće, Ilijaš, koridor do Goražda, i niz drugih općina koje su danas dio Sarajeva.
Al jebo sad hiljadu dinara. Hrvatska je formalno agresor i držimo se toga. Gradimo našu svijetlu budućnost na tome.
I nemojmo navijati za Lovrena.