Hrvatska igra protiv Danske u Nižnjem Novgorodu i već neko vrijeme čitamo ekstenzivne analize svih prednosti i mana reprezentacija. Pa tko je bolji golman, čiji vezni red je bolji, tko ima lepršaviju igru,…
Budimo realni, sve nabrojano su, bez uvrede, priče u rangu gatanja iz šalice kave. I upravo u tome je čar nogometa. Nominalno slabija ekipa može pobijediti puno snažnije, sjetimo se samo njemačkog poniženja u utakmici protiv Južne Koreje prije nekoliko dana.
Čista statistika ne može apsolutno sigurno predvidjeti ishode utakmica, ali statistika može pokazati neke doista zanimljive trendove u prošlosti.
Uzmimo za primjer knjigu Soccernomics gdje autori pokušavaju izgraditi statističke modele i pojasniti uspjehe ili neuspjehe u nogometu.
Jedno od najkompleksnijih i najsuhoparnijih poglavlja je ono o državama i nogometnim reprezentacijama koje ostvaruju znatno bolje rezultate od očekivanih. Nekakva su očekivanja da će reprezentacije gdje igraju nogometaši iz velikih klubova, reprezentacije bogatih i velikih država, da će takve ekipe ostvarivati bolje rezultate. Generalno gledano, tome i jest tako. Međutim, postoje i ekipe manjih ili siromašnijih država koje su bolje nego što brojke predviđaju.
Upravo jedna takva ekipa je i Hrvatska. Točnije, Hrvatska je peta europska ekipa po nadmašenim očekivanja za razdoblje od 1990. do 2010. godine. Španjolska je bila na prvom mjestu, ali u to vrijeme su Španjolci doslovno vladali nogometom. Iza njih su Češka, Nizozemska, Portugal pa Hrvatska.
Naši današnji protivnici Danci su na 13. mjestu, tik ispred Bugarske.
Osim nadmašenih očekivanja, Hrvatska je i najnogometnija nacija svijeta, barem sudeći prema popularnosti TV prijenosa. Prema podacima iz knjige Soccernomics, nešto više od 12% Hrvata će upaliti TV i pogledati utakmicu bez obzira tko igrao. Brojke, naravno, rastu ovisno o tome tko igra. Ako igra Hrvatska, brojke su daleko veće, a kako reprezentacija napreduje kroz eliminacijske faze turnira, tako i gledanost raste. Da se nađu Hrvatska i Brazil u finalu, pretpostavka je da bi otprilike 46% Hrvata gledalo prijenos te utakmice.
Ovdje nisu pribrojane stotine tisuća okupljenih na trgovima i po raznim kafićima, što bi vjerojatno podiglo ukupne brojke i dosta više.
Takvo javno gledanje je još i najpopularnije u Njemačkoj gdje je oko 12 milijuna “Švaba” gledalo poraz Elfa od Italije u polufinalu svjetskog prvenstva 2006. godine. Dvije godine kasnije, lokalne vlasti morale su zatvoriti ulaz u navijački “kutak” kod Brandenburških vrata čak tri sata prije početka utakmice. Pola milijuna Nijemaca se okupilo na tom mjestu da zajedno gledaju utakmicu i oni ne upadaju u ove statistike gledatelja. Zbog toga je teško procijeniti koliko točno ljudi gleda neku utakmicu.
Ove dvije statistike nam ne otkrivaju pobjednika, ali nam govore da će utakmica nesumnjivo biti zanimljiva. I dobar dio Hrvatske će pred manjim ili većim ekranima uzbuđeno gledati najvažniju sporednu stvar na svijetu./express.hr/
wpDiscuz