Dan nakon izbora i nove pobjede Tayyipa Erdogana, srce turske podijeljeno je na dva dijela, piše BBC u svojoj analizi.
Kako je do toga došlo?
Opozicija se posljednjih mjeseci probudila. Erdoganovi brojni kritičari nanjušili su priliku da sruše njegovu vlast. Međutim, previše su se nadali.
No, jučer se sve činilo drugačije. Stranka lijevog centra CHP vjerovala je da napokon ima kandidata. Muharrem Ince je karizmatični bivši profesor koji je uspio pridobiti brojne slojeve stanovnika – od vjernika do Kurda.
Znalo se da će Erdogan imati više glasova, no postojala je nada da bi mogao skupiti manje od pedeset posto. To bi onda značilo drugi krug u kojem bi se opozicija ujedinila, a tada bi sve bilo moguće.
Međutim, Erdogan je skupio preko 50 posto glasova, a snovi opozicije su ugašeni. Ovi izbori su zapravo bili potpuna novost jer je opozicija prvi put nakon dugo vremena imala pravo sanjariti.
No, Erdogan je jučerašnjom pobjedom taj san prekinuo. U njegovom stožeru vrlo se brzo počelo slaviti, na opće oduševljenje brojnih pristaša koji mu slijepo vjeruju.
“On nam znači sve, ova zemlja bez njega ne bi postojala”, za BBC kaže jedan Erdoganov simpatizer.
“Teroristi su poraženi, turska nacija je pobijedila. Pravi muslimani su pobijedili”, dodaje drugi.
Za Erdoganovu pobjedu najzaslužnija su dva faktora. Prvi je činjenica što Muharrem Ince nije osvojio više glasova. On je ostao na 30,7 posto iako su se mnogi nadali da bi mogao osvojiti znatno više. Njegova je popularnost sve više rasla, Erdogana je napadao zbog ekonomske krize, a njegovi skupovi postali su posjećeniji od Erdoganovih. Na onom najvećem, održanom u Izmiru, skupilo se stotine tisuća ljudi i tko zna što bi bilo da su izbori, kako je planirano, održani u studenom. Erdogan je, naime, požurio izbore jer je shvatio da mu popularnost opada.
Drugi razlog Erdoganove pobjede je činjenica da je kandidatkinja Meral Aksener podbacila. Ova Vučica, kako joj je bio nadimak, nekad je smatrana glavnim favoritom u utrci protiv Erdogana. Ona je osvojila znatno manje glasova nego se očekivalo, a to je pomoglo Erdoganu da prijeđe granicu od pedeset posto.
Nadalje, Erdoganu je pomogla i činjenica što su njegovi desničarski koalicijski partneri u borbi za mjesta u parlamentu prošli puno bolje nego se očekvalo.
Turska je, to je potpuno jasno nakon ovih izbora, podijeljena zemlja. Za njegove konzervativne pristaše, on je glas turskog naroda i razlog njihovog opstanka i zaštita od sekularnosti. Za njih zatvaranje novinara nisu problem, sve dok to radi, kako im govori, u interesu naroda. Za njegove pristaše on je zaštitnik nacije koji se usprotivio imperijalistima koji od kraja Prvog svjetskog rata pokušavaju uništiti Tursku.
Za njegove protivnike, kojih ima jako puno kako su pokazali ovi izbori, on je beskrupulozni diktator čije će ovlasti sada postati još veće. Njegovi protivnici za početak ističu brojne izborne nepravilnosti, kao i brojne nepravilnosti koje su prethodile izborima. Sve je to, smatraju oni, Erdogana stavilo u puno bolju poziciju. Zatvaranje novinara, brutalne čistke nakon puča, sve su to stvari koje se stavljaju Erdoganu na teret.
“Živimo u fašističkom režimu”, kaže oporbeni Selin Sayek Boke za BBC.
No, kako god bilo, Erdogan je dobio još pet godina na vlasti. I to pet godina u kojima će imati puno veće ovlasti poput imenovanja ministara i slično.
A opozicija ima vremena do 2023. godine pronaći način kako mu stati na kraj. Ovi izbori su im pokazali da to nije nemoguće. Teško je, ali ne i nemoguće.
wpDiscuz