Kako se dogodilo da je 2018-e godine po prvi put osuđen neki udbaš (Perković) iako mi na to nismo nimalo ponosni, pošto je osuđen u dalekoj zemlji, ne tu, i pošto nije osuđen nalogodavac, nego tek provodnik, sluga, mi ipak, u ime povijesnog tog događaja, posdjećamo na jednu davnu Maruninu pjesmu, nagrađenu svojevremeno na Goranovom Vijencu.
Udbaši
Udbašima je uvijek bilo dobro u našoj zemlji Za njih se ne može reći da nisu znali što rade Oni su ideološki uvijek bili Na ispravnoj liniji Njima je sve polazilo za rukom Oni su najčešće dolazili iz miješanih krajeva Po mogućnosti: nisko čelo i Deseterački mentalitet Zdrav duh u zdravu tijelu Ja ne sumnjam, u Hrvatskoj je uvijek netko dobro živio Naravno, nikad mi To je takva zemlja, rekao bih Udbaška Zemlja vedrih ljudi A mi drugi smo pomalo utučeni I djelujemo izgubljeno Mi gotovo da ne znamo za radost, za smijeh Naša probava je neredovita, žuč i gorčina na licu A udbaše možeš uvijek vidjeti kako jedu velike komade Krmetine u Vili Rebar ili na terasi hotela Esplanade i potom Odbijaju dimove, srču kavu i dobacuju duhovitosti Sa stola na stol: pokazuju urođeni Šarm I udbaški sinovi su zarana očitovali Izrazitu talentiranost I odlazili u Pariz, u Švicarsku i na Oxford I samo krajem ljeta navraćali kućama S plinskim upaljačima Navikli na bolje restorane I francuske suknje S druge strane, Sa mnom ni jedna viđenija žena iz zagrebačkog Ritza Ako imalo držaše do sebe Nije htjela leći Pa čak ni Mađarica Premda je meni bilo svega 17 godina A ona se nalazila već tridesetu Na istom radnom mjestu Nikakvo čudo, dakle, da su udbaši uživali Veći društveni ugled, bolji status, finije manire Smijeh zdravih zubi što odzvanja uz krmetinu i tursku kavu Uspoređeni s njima, mi drugi Jedva da smo bili nešto Naša kreditna moć je bila beznačajna I danas, kad razmišljam o našoj zemlji, meni je jasno Da organizacija nužno pripada udbašima Njihova odijela uvijek pristaju Na njihovu godišnjem odmoru nikad ne kiši Oni širokom kretnjom izgrađenih, samopouzdanih ljudi Rješavaju probleme koji su nas Mučili do krvi Oni nekako znadu da su u pravu I ne možeš im ništa Oni su veseli kurvini sinovi.