Pour Bernadette
Bilo je lakše voljeti te iz daljine, Biti s tobom u noćima beskrajnih književnih rasprava Dok se magla dizala na moru i odmah ruke otklanjao Ona pamćenja što se nisu uklapala U rečenične nizove čežnje: Ništa nije moglo narušiti predodžbu o tebi. Sad izbliza siliš me da te osjećam kao truli zub Otvorenu ranu, čekićanje živca, živo meso besmisla Bolest pred kojom smo bespomoćni i ti i ja Kao pred kakvim istinskim proglasom Propasti. A nekad je ljubav bila čist i doslovan Doživljaj samoće. Osobe i krajobrazi koje je dozivalo sjećanje Kao morska trava pokretana valovima. Dani daleko od tebe, beskrajne literarne noći Svijet bez zbilje ali svoj i konačan Poput dobre pjesme čvrsto zatvoren sa svih strana I ja u dimu lule za šankom dalekih mora Što nas dijele u svakom času admiral Svojih priviđenja.