Dio hercegovačkih internetskih portala u petak je, pod egidama tipa skandalozno, sramotno i slično, objavio vijest da, navodno, vlasti u Sarajevu ne dopuštaju izgradnju spomenika pripadnicima HVO poginulim tokom ratne opsade ovoga grada. Međutim, u tekstovima se ne spominje da je glavni razlog protivljenje jedne udruge da se na tom spomeniku nađu i “ljiljani” …
Šta ćete gospodine Zornija kada vrlo rijetko ili nikako možemo iznijeti svoje probleme sarajevskim medijima… A imate li vi neki, nedaj bože, animozitet kada su u pitanju mediji van Sarajeva?
Da stvar bude još bombastičnija, činjenicu da još uvijek nije postavljeno obilježje poginulim pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane, povezali su s kontroverzama oko načina na koji će biti trajno obilježen posjet pape Ivana Pavla II. Sarajevu, odnosno na koji će se način glavni bosanskohercegovački grad odužiti papi za podršku koju je u prvoj polovini devedesetih pružao svima onima koji patili ured ratnih sukoba, pa tako i građanima bosanskohercegovačke prijestolnice.
Dali i za papin spomenik imate neko vaše „prihvatljivo“ rješenje? Možda stećak?
Priče o spomeniku papi Ivanu Pavlu II. i hrvatskim braniteljima Sarajeva, naravno, potpuno su različite. Zadržimo se ovdje na obilježju braniteljima HVO-a.
Oni koji ne žive Sarajevu, odnosno koji nisu upućeni u cijeli slučaj, a koji čitaju spomenute hercegovačke portale, doista bi mogli zaključiti da sarajevske vlasti ne žele ni na koji način odati počast za preko 100 pripadnika HVO-a koji su poginuli braneći Sarajevo. Naravno, priča je mnogo iznijansiranija od crno-bijele percepcije kakva je, primjerice, predstavljena u izjavi koju je dao Zdenko Marković, predsjednik Udruge umirovljenika i demobiliziranih branitelja HVO-a Kantona Sarajevo.
– Sramotno je da pojedine organizacije i političari ne žele dati suglasnost da se napravi spomenik braniteljima Hrvatskog vijeća obrane – izjavio je nedavno Marković, govoreći na ceremoniji obilježavanja 20. godišnjice osnivanja HVO i sedme godišnjice utemeljenja 1. pješačke (gardijske) pukovnije Oružanih snaga BiH. Prpošni Marković još je poručio da, ako se ni u idućih pet godina ne napravi taj spomenik, «izgledat će kao da bojovnici HVO nisu ni bili u Sarajevu, a niti se borili za BiH. Zato je vrijeme da se stane ukraj kalkulacijama i napravi spomenik pripadnicima HVO».
Znate li vi, uopće, šta znači „prpošan“? Vjerovatno ste to htjeli smjestiti u kontekst nečega ružnog i podvući Markovićevu nelegitimnost i sl. A što se tiče spomenika, svaki normalan čovjek bi se složio sa Markovićevom izjavom nakon više od pet godina borbe i obećanja i borbe sa vjetrenjačama oko spomenika palim HVO borcima u Sarajevu, za Sarajevo i jedinu nam BiH Domovinu.
Što se tiče Zdenka Markovića doista on u ratu NIJE BIO U SARAJEVU, pa bilo spomenika ili ne, ta se činjenica neće promijeniti. On, doduše, u Sarajevu jeste rođen, pohađao je i osnovnu školu, tada se zvala Blagoja Parovića, dok se nije krenuo obrazovati u vojnim znanostima, unutar sustava školovanja JNA…
Dali je ovo anatema na sve pripadnike bivše JNA, koji su pohrlili da pomognu u obrani svog naroda? Kako je počelo i Budimir, Halilović, Divjak, Šiber i ini će uskoto na vaš „tapet“. A posebno otežavajuća okolnost je što među njima ima dosta onih koji nisu iz Sarajeva!!!
Vašom analogijom bi trebalo pokrenuti inicijativu o smjeni Budimira i Nikšića, jer ni jedan ni drugi nisu za vrijeme rata bili u Sarajevu, a sada obnašaju najviše federalne funkcije u glavnom gradu.
No, rat je proveo u Čapljini, vrlo lijepom gradiću na jugu Bosne i Hercegovine. Malo je kome jasno kako čovjek koji nije ni bio pripadnik HVO Sarajevo sada vodi udrugu koja okuplja veterane te postrojbe, no to je tema kojom se trebaju baviti oni kojih se to izravno tiče.
Ovo što ste, izgleda jedva, prevalili preko usta da je Čapljina u BiH, zaslužuje punu pohvalu, ali na žalost, ne mogu se oteti utisku da taj rat u tom dijelu naše Domovine, kao ni u Ravnom nije bio vaš rat – nije bio rat vaše političke opcije. Što se tiče gospodina Markovića i njegovog vodstva Udrugom, mogu vam reći da se nije sam postavio na tu funkciju, nego je DEMOKRATSKI izabran. Značenje pojma „Demokracija“ možete naći u nekoj od općih enciklopedija…
No, s obzirom da izjave poput onih o spomeniku HVO, kakve o Sarajevu daje taj «izbjeglica u Čapljinu» ni najmanje ne doprinose obnovi povjerenja u BiH, vrijedi kazati, da se to više ne bi zamagljivalo u javnosti – u čemu je zaista spor oko izgradnje spomenika braniteljima Hrvatskog vijeća obrane poginulim za Sarajevo.
Ni Marković niti njegovi kolege, obilato potpomognuti od određenih političkih krugova (zna se kojih), ne žele javno kazati da je ključ sporenja u dizajnu samog spomenika. Naime, «krilo Mate Bobana» kako u kuloarima nazivaju Markovićevu udrugu ne žele da se na spomeniku, uz «šahovnicu» nađe i grb s ljiljanima. Žele da spomenik bude identičan onima kakvi su podignuti diljem nekadašnje Bobanove Herceg-Bosne, pri čemu bi dominirao vjerski simbol – križ.
E sada, iz svoje guste magle u kojoj se ni vi, očigledno, ne možete snaći, pređoste u malo opasnije i opskurnije vode. Pređoste na UDBAške metode. Da bi prosvijetlili narod, vi ćete im lijepo, patriotski, objasniti da u njihovoj sredini djeluju nepoželjne i antidržavne probobanovske snage, ustaše, fašisti… Bože, što mi je ovo nešto poznato… Ponovite tu laž nekoliko puta i narod će to prihvatiti kao istinu.
Kao apsolutno nepolitička udruga, ne dobijamo pomoć ni od koga, osim općinskih i kantonalnih ozgana, kao i svaka druga legalno registrirana udruga. A vi se nemojte snebivati nego lijepo objavite i koji su to „zna se koji“ politički krugovi. U kojim se to kuloarima priča o nama? Zamislite, u Kuloarima!!! U vašem kućnom hodniku? U vašoj priči o „šahovnici“ i križu, prosuli ste apsolutnu neistinu, iako ne znam šta imate protiv jednog ili drugog?
S druge strane, Udruga organizatora otpora, umirovljenih i demobiliziranih branitelja Hrvatskog vijeća obrane Sarajevo, u kojoj se nalazi većina istinskih utemeljitelja HVO-a u glavnom gradu BiH, a predvođena je profesorom Marinkom Pejićem – predložila je bitno drugačiji izgled spomenika.
E sada, gospodine Zornija, dolazi do punog izražaja vaša novinarska objektivnost i nepristrasnost.
Polazeći vašom analogijom i „suvislim“ zaključcima, kojima je prethodila briljantna i sveobuhvatna analiza životnog (ratnog) puta gospodina Markovića, ja bih nadodao i par, za vas vjerovatno nebitnih ČINJENICA kada je u pitanju cijenjeni profesor Marinko Pejić. Dakle, taj vrli patriot, organizator otpora itd. Itd. ne samo da nije rođen u Sarajevu (što bi po vama trebala biti katastrofa), nego u toku rata nije bio ni u državi BiH (što očigledno za vas nije nikakva katastrofa), ili možda smatrate da su Hrvatska i BiH jedna država, što će reći NDH? Možda je čovjek izigravao Mahatmu Ghandia, pa organizirao otpor nenasilnim sredstvima, predavajući čitav rat matematiku u zagrebačkim školama.
Njegov ratni životopis možete pogledati na: http://www.ufzg.unizg.hr/petrinja/profesori/dr-sc-marinko-pejic-visi-predavac/ , a i na kraju ovog članka u pisanom obliku.
On bi, po njihovom prijedlogu, kojeg itekako, i financijski i na druge načine, žele podržati vlasti u Sarajevu, trebao objediniti puno više elemenata i na mnogo sadržajniji način govoriti budućim generacijama o žrtvi koju su u obrani glavnog grada BiH dali pripadnici HVO-a.
Spomenik bi trebao biti u obliku stećka, dakle simbola tisućljetne državnosti. Na njemu bi se nalazio hrvatski grb, «šahovnica», ali i «ljiljani» budući da je upravo pod ovim simbolima i osnovan HVO, tada kao dio Teritorijalne obrane tadašnje Republike BiH. Prijedlogom Udruge organizatora otpora, umirovljenih i demobiliziranih branitelja ne žele se iz odavanja počasti isključiti niti Bošnjaci koji su se borili i stradavali u redovima HVO, kao ni oni koji nisu bili katoličke vjeroispovijesti.
Kakav će biti spomenik vama i gospodinu Pejiću, kada odete bogu na istinu (a ja vam, zaista, želim dug i sretan život), niko vam ne brani niti ima pravo da vam brani, da se dogovarate i sa vlastima, pa da to bude čak i stećak i da na njega nađiđate što vam god volja (ako vam vlasti to dozvole), ali je vrlo neukusno i politikantski da vi i vlast određujete kako će spomenik palim borcima HVO Sarajevo izgledati. Izgled spomenika je želja i volja roditelja i rodbine poginulih, a od oznaka na ploči će biti amblem HVO Sarajevo. Sa tim znamenjem su se i borili i dali svoj život za svoju Domovinu. Pored imena i prezimena biće i religijska oznaka za one koji su vjernici. Ima li šta sporno u tome gospodine Zornija? To je njihovo ljudsko pravo, pravo građanina koji je za svoju domovinu dao najvrijednije što se može dati – život. Ko ste vi i vama slični da im oduzimate to pravo? Patrioti?
Glavni razlog zbog kojeg spomenika poginulim pripadnicima HVO još uvijek nema, dakle, krije se u tome što jedna od dvije udruge, kojoj je na čelu čovjek koji je rat proveo u Čapljini, jednostavno ne želi niti razgovarati o tome da bi se prilikom odlučivanja o izgledu spomenika moralo voditi računa o posebnostima koje su u Sarajevu postojale kada je riječ o borbi pripadnika HVO za ovaj grad.
Pisac opet zaboravan pa ne spominje zagrebačkog matematičara.
Kao osrednji pamfletist ste potpuno zaboravili da postoji i dokumentovana i argumentovana istina koju ste pokušali obezvrijediti raznim floskulama i neargumentovanim objedama. Kod vac cilj ne bira sredstvo. Pomalo se i pitam, iako me u suštini to nije ni briga, kojoj to vi političkoj opciji pripadate?
Mala primjedba.
Obzirom da se u članku spominju Sarajlije i nesarajlije, pa eto, ja sam rođeni Sarajlija i ne smatram se ništa boljim ni gorim od bilo kojeg drugog stanovnika ove države. Pisac je potencirao između ostalih politikanstava i politikantsku geografiju BiH.