Govoriti i pisati o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti i podijeljenosti, u državi kakva je Bosna i Hercegovina, uvijek je škakljiva tema. Samim tim priprema ovog teksta nije bila nimalo laka, piše Mondo.rs, čiji tekst prenosimo u cijelosti.
Naime, njihovi novinari su malo “kopali” po sastavima klubova sudionika Premijer ligi BiH i stigli do zanimljivog zaključka: u Širokom Brijegu nastupaju samo igrači katoličke vjeroispovijesti, osim jednog Brazilca koji je protestant i dugogodišnji kapetan!
Da se ne radi samo o slučajnosti iz tekuće sezone 2017/18, već da su vrata stadiona u Ulici Fra Didaka Buntića 72 već neko vrijeme “zaključana” za pravoslavce i muslimane naslutili smo daljim “češljanjem” igračkog kadra kluba iz grada nadomak Mostara, u kojoj se prema popisu iz 1991. godine preko 98 posto stanovništa izjasnilo kao – hrvatsko.
Utoliko, kontaktirali smo predstavnike Širokog koji su nam rekli da u tom klubu nikome nisu “zaključana vrata”.
“Ne bih se složio sa tom činjenicom”, rekao je na početku razgovora za Mondo direktor Širokobriježana, Zoran Bubalo.
“Na vjeroispovijest naših igrača uopće se ne osvrćemo. Naš dugogodišnji kapietan wagner je protestantske vjeroispovijesti, ranije je bilo i igrača druge vjere”, dodao je, mada je brzo postalo jasno da naš sugovornik pod “ranije” misli na period “bratstva i jedinstva” u nekadašnjoj SFRJ.
“Kada se pogleda povijest kluba prije rata, bilo je tu i Bošnjaka, Srba… Rat je učinio svoje, ali uopće se ne opterećujemo time. Nama je jedini cilj da napravimo dobar rezultat i ne opterećuje nas tko će igrati u klubu”, zaključio je Bubalo, iz čije se izjave može zaključiti da skoro tri desetljeća srpski i bošnjački igrači nisu nosili plavo-bijeli dres, ali da se na tako nešto u redovima dvostrukog prvaka BiH nitko ne osvrće.
Nasuprot Širokom Brijegu, ostalih 11 klubova iz elitnog ranga uglavnom imaju “šarene” sastave, čije boje zajedno brane pravoslavci, muslimani, katolici, protestanti, pa i ateisti.
Ova osobenost kluba iz prijestolnice Zapadnohercegovačke županije u usporedbi sa konkurencijom podsjetila nas je na Athletic Bilbao, uz Real Madrid i Barcelonu jedini klub koji nikada nije ispadao iz Primere. Ponos separatistički nastrojenih Baska poznat je i po načinu selektiranja nogometaša- politica cantera – prema kojem crveno-bijeli dres jednog od tri osnivača La Lige ne može nositi nitko tko nije rođen na teritoriji fiktivne granice Baskije ili direktan potomak – euskaldunak.
Bez obzira na to što bi u današnje vrijeme bio smijenjen, javno linčovan, a možda i osuđen svatko tko bi se zalagao za ideju da, recimo, samo Katalonci igraju za Barcelonu ili Flamanci za Anderlecht (primjera ima mnogo širom Europe), Bilbao je ostao jedini klub u kom je institucionalizirana isključivost po nacionalnoj osnovi.
Slučaj iz Širokog Brijega nije mogao da nas ne podsjeti na Athletic, ali Bubalo kaže da te dvije stvari nemaju nikakve veze jedna sa drugom.
“Ma ne, to nema nikakve veze. Imali smo i ateiste i pravoslavce. Možda je ranije na ovim prostorima bilo nešto drugačije, ali sada to sve ide drugim smjerom”, rekao je uopćeno direktor kluba, za koji danas nastupa samo jedan stranac i to kakav!
Kapetan ekipe, brazilski as Wanger Santos Lago ne samo da je jedini protestant u svlačionici, već je i najbolji strijelac u povijesti lige sa 123 pogotka. Široki je u međuvremenu drastično smanjio broj stranaca, a i kada su dolazili na “Pecaru” to su bez izuzetka – slučajno ili ne – bili igrači iz Brazila (21) i Argentine (3), zemalja sa većinskim katoličkim stanovništvom.
Doduše, jednu sezonu u Širokom na pozajmici iz Rijeke odigrao je Gudnes Adžaji iz Nigerije, zemlje u kojoj su katolici i protestanti s jedne (51,9%) i muslimani s druge strane (47,3%) gotovo poravnati po brojnosti. Ipak, ako je i postajala dilema kojoj grupi pripada ovaj napadač koji je još kao tinejdžer došao u Hrvatsku, lako će je riješiti dio njegovog profila na sajtu Rijeke u kojem se navodi sljedeće:
“Ajayi je veliki vjernik, kako i sam kaže kršćanstvo za njega nije religija već način života s Kristom”.
U Širokom Brijegu sa okolnim mjestima živi nešto manje od 30.000 stanovnika.
Sportski novinar Marko Knezović iz Širokog Brijega dobro je upoznat sa nogometnim prilikama u Bosni i Hercegovini. Samim tim i idealan sugovornik za prokomentirati situaciju u klubu iz svog grada.
“Ne znam šta je tu čudno?”, uzvratio nam je kolega Knezović pitanjem na pitanje o situaciji u svlačionici Širokog.
“Općina Široki Brijeg, pa i čitava Zapadna Hercegovina, velikom većinom nastanjena je stanovništvom katoličke vjeroispovijesti. Samim tim to je i logično”, konstatirao je i naglasio da “Široki nije uvijek bio jednonacionalni tim”.
“Ne tako davno igrali su igrači raznih vjeroispovijesti, pravoslavci, muslimani, pa i ateisti, a znamo da i sada ima jedan. wagner Santos Lago nije samo najbolji igrač Širokog Brijega, nego i Premijer lige BiH svih vremena. On je protestant”, naveo je Knezović kapetana kao primjer i ponudio okladu pretpostavkom da ni ostali nogometaši nisu baš svi katolici.
“Kladio bih se da i sada u ovoj ekipi ima igrača koji su, na primjer, ateisti”.
Mada bismo prije pristali na okladu u to da nema pravoslavaca ili muslimana u svlačionici Širokog, razgovor nas je odveo dalje, a sagovornik iznenadio paralelom sa Bilbaom – koji je direktor Bubalo otpisao kao mjerodavnu.
“U tom klubu igraju samo Baski i tu nema ništa čudno”, konstatirao je.
“Možda je to nekome zanimljivo, ali meni je zanimljivije da je u vrijeme Miljana Miljanića odigrana utakmica u kojoj je bilo devet štopera u jednoj ekipi”, rekao je kroz smijeh aludirajući pretpostavljamo na nogomet za koji se zalagao pokojni nogometaš i trener Crvene zvezde, trener Real Madrida i Valencie, koji je tri puta bio postavljan za izbornika SFRJ i kasnije dugo godina rukovodio Nogometnim savezom Jugoslavije zbog čega ga je 2002. godine FIFA odlikovala “ordenom časti” za zasluge u razvoju nogometne igre.
Knezović je potom konstatirao da, za razliku od ostalih klubova u BiH, “Široki Brijeg uvijek ima više od polovine igrača koji su izašli iz njegove omladinske škole”.
“Osim Orašja, ja ne znam nijedan klub u BiH koji to ima. Meni je to mnogo interesantnija tema”, naglasio je Knezović.
FUDBALERI
Državljanstvo BiH: Krešimir Bandić, Luka Bilobrk, Martin Zlomislić, Josip Barišić, Stipo Marković, Mateo Marić, Stipe Jurić.
Državljanstvo Hrvatske: Slavko Bralić, Marko Perković, Bernardo Matić, Luka Begonja, Ivan Baraban, Dražen Bagarić, Dejan Čabraja.
Dvojno državljanstvo: Josip Kvesić, Dino Ćorić, Damir Zlomislić, Danijel Kožul, Stjepan Lončar, Josip Ćorić, Josip Ćorluka, Ivan Peko, Jure Ivanković.
Ostali: Wagner Santos Lago (Brazil).
TRENERI
Iako na “Pecari” i oko nje tvrde da isključivost ne postoji i da nikome nisu “zaključana vrata”, može se konstatirati i da su ljudi iz Širokog pedantno birali i svoje trenere. Širokobriježane su do sada vodili stručnjaci sa hrvatskim, bosansko-hercegovačkim ili dvojnim državljanstvom:
Goran Sablić, Denis Ćorić, Branko Karačić, Slaven Musa, Davor Mladina, Blaž Slišković, Anto Kokić, Marijan Bloudek, Mario Ćutuk, Toni Karačić, Ivo Ištuk, Ivan Katalinić, Zoran Bubalo, Ivica Barbarić…
POVIJEST
Od 1948. godine, kada je osnovan kao “Borak” (klub je dobio ime po izvoru rijeke Lištice), Široki je često menjao imena.
Samo godinu dana po osnivanju preimenovan u Boksit, a zatim u Lištica, Mladost i Mladost-Dubint, da bi završetkom građanskog rata u BiH krenuli njegovi uspjesi – prvo pod imenom Mladost (1994-1996), a zatim i NK Široki Brijeg (1996. do danas).
Širokobriježani su dominirali u Prvoj ligi tadašnje Herceg-Bosne od 1994. godine, da bi formiranjem jedinstvene Premijer lige BiH postali jedan od njenih najtrofejnijih članova.
Tim s “Pecare” dva puta je bio prvak BiH (2004/05 i 2005/06) i tri puta osvajač Kupa BiH (2007, 2013. i 2017).
EUROPA
Redovan je sudionik međunarodnih natjecanja.
U kvalifikacijama za Kup UEFA (kasnije Ligu Europe) i Ligu šampiona plavo-bijeli odigrali su 50 utakmica u 14 sezona, a od prvog izlaska u Europu 2003. godine, propustili su samo sezone 2004/05 i 2016/17, piše Mondo.rs.
wpDiscuz