Posjeta Kolinde Grabar Kitarović Turskoj posljednji je povod salvama uvreda i napada na hrvatsku predsjednicu iz bošnjačkog političko-medijskog establishmenta. Kao što to obično biva, hrvatska predsjednica je zbog najave razgovora s predsjednikom Turske o Izbornom zakonu u BiH optužena da – ni manje ni više – dijeli Bosnu.
Piše: Tvrtko Milović, Dnevnik.ba
Ovom, već mitskom, optužbom bošnjački establishment neselektivno granatira sve hrvatske političare ali i civile. Bez suvišnih finesa, svi Hrvati koji smatraju da ih postojeći politički sistem diskriminira jednostavno – dijele Bosnu.
Pored uvreda, Kitarovićkina „turska inicijativa“ proglašena je neuspješnom, i kao takva osuđena u Sarajevu. Sve se to dogodilo manje više isti dan nakon što je razgovor Kolinde Grabar Kitarović i Erdogana završio.
Premalo je to vremena da bismo znali je li ili nije neki sastanak bio uspješan. Jednako tako ne znamo ni kako je razgovor tekao, niti što su njegovi zaključci. Čak i da je Erdogan odlučio ispuniti sve zahtjeve Kolinde Grabar Kitarović, sigurno na press konferenciji ne bi tako priznao.
Dakle, rezultate posjete Turskoj moći ćemo kredibilnije analizirati tek nakon nekog vremena.
Vanjskopolitičke inicijative
A neko vrijeme je prošlo nakon drugih vanjskopolitičkih inicijativa Kolinde Grabar Kitarović vezano za ravnopravnost Hrvata u BiH. Ako posjet Turskoj ne možemo analizirati, ove druge sasvim sigurno možemo, a sve kako bismo stekli ukupnu sliku hrvatske vanjske politike po ovom pitanju.
Prvo što je potrebno znati jeste da izborom aktualne hrvatske vlade član Predsjedništva Dragan Čović radi koordinirano s Andrejom Plenkovićem i Kolindom Grabar Kitarović.
I ranija hrvatska vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem imala je dobar odnos s Čovićem ali teško možemo reći da je Milanović trošio vrijeme na Hrvate u BiH. Tim više što mu je ministrica vanjskih poslova bila Vesna Pusić sa izraženim negativnim sentimentom prema Hrvatima u BiH ukupno.
Ipak, pobjedom HDZ-a odnosi se sinkroniziraju i kreće zajednička inicijativa za promjenama izbornog zakona u BiH koji bi ispravio manjkavosti na štetu Hrvata.
Prva konkrena inicijativa je bila ona u Europskom parlamentu gdje je posebnim angažmanom Željane Zovko, Tonina Picule, Dubravke Šuice i ranije Andreja Plenkovića, 15. veljače 2017. usvojena Rezolucija o Bosni i Hercegovini gdje se naglašava potreba za poštivanje načela federalizma.
Kako su u Sarajevu shvatili „načela federalizma“ najbolje pokazuje odgovor Parlamenta FBiH gdje su Bošnjaci, preglasavajući Hrvate, usvojili Rezoluciju protiv Europske Rezolucije!
Bez obzira na to, Rezolucija EU je velika pobjeda hrvatske vanjske politike koja je uspjela dobiti (istina posredan) pismeni stav Europske unije o položaju Hrvata u BiH.
Nakon Europske unije, hrvatska diplomacija djelovala je i na drugim relevantnim adresama – Rusija, Vatikan i na kraju – Turska.
Predsjednica Kitarović se 19. listopada 2017. sastala sa Vladimirom Putinom. Iako je tema bio Agrokor, spomenuo se i Izborni zakon u BiH. Naravno, Putin o tome nema pojma, pa se nije odredio prema tom pitanju. Ali je ono spomenuto.
Već 30. listopada 2017. predsjednica Grabar-Kitarović je posjetila Vatikan i tamo s glavnim tajnikom kardinalom Pietrom Parolinom razgovarala o izbornom zakonu u BiH. Kardinal je načelno dao podršku nastojanjima Hrvata da se izbore za jednakopravnost.
Na kraju, Kolinda Grabar Kitarović je 8. siječnja 2018. posjetila i Tursku s istim ciljem.
Čović pokrio SAD
Paralelno s aktivnostima predsjednice Hrvatske djelovao je član Predsjedništva BiH Dragan Čović. U tom smislu najznačajniji su njegovi sastanci s Hoyt Yeem, tadašnjim izaslanikom State Departmenta za područje Balkana. Najznačajniji sastanak je bio 8. prosinca 2017. kada je Hoyt Yee naglasio važnost izmjena izbornog zakona koji bi (između ostalog) uvažio i odluku Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića.
Hoyt Yee, za razliku od Putina, kardinala Parolina i Erdogana, zna mnogo više o Izbornom zakonu. To je potrvrdio u svojim izjavama od 8. ožujka 2017., intervjuu Oslobođenju 20. rujna 2017. i ponovo 5. siječnja 2018.
A kao što je to rekao Aleksandar Vučić 7. siječnja – Hoyt Yee je profesionalac koji predstavlja službeni stav State Departmenta.
Već ovim presjekom vidimo da je član Predsjedništva Dragan Čović zajedno s vlastima u Hrvatskoj lobirao na svim važnim adresama – EU, SAD, Turska i Vatikan. Pri tome, za pitanje promjena Izbornog zakona Hrvatska daje apsolutnu podršku a Srbija načelnu.
Kada pogledamo proces lobiranja u širem kontekstu, onda je jasno da je Kolinda Grabar Kitarović imala dužnost razgovarati o problemu Izbornog zakona i s Erdoganom, bez obzira na ishod tih razgovora.
Iluzorno je očekivati da će se bilo tko od njih samoinicijativno i unilateralno angažirati oko izmjena Izbornog zakona u BiH, ali nakon godinu dana lobiranja, svi oni zajedno imaju kakav-takav uvid u korijen političke krize u BiH. Time je hrvatska pozicija kvalitetno prezentirana.
S obzirom da je promjena izbornog zakona zahvaljujući presudi Ustavnog suda prioritet, onda će i stavovi lobiranih adresa prije ili poslije dobiti na važnosti.
Suprotna strana
Pogledajmo sada koga od njih je lobirao Bakir Izetbegović, kao suprotna strana:
EU?
Ne.
SAD?
Ne.
Možda Rusiju?
Ne.
Vatikan!?
Taman posla.
Tursku?
Nije ni njih.
Bilo koga?
Nikoga.
Bakir Izetbegović očekuje podršku Turske u svim pitanjima, ali ta podrška ima cijenu. Ako će se Turska iznova morati konfrontirati EU, Rusiji i SAD oko nečeg tako minornog, male su šanse da će Erdogan ostati uz Bakira. Jer diplomacija je trgovina. A Bakir ne vrijedi mnogo.
U kontekstu jednogodišnjeg intenzivnog diplomatskog rada vidimo da su Kolinda Grabar Kitarović i Dragan Čović obišli sve adrese koje treba obići. Nasuprot njima, bošnjački establishment je nastavio ponavljati sam sebi kako je „promjena izbornog zakona podjela Bosne“.
S jedne strane imamo konkrento političko lobiranje s konkretnim argumentima (presuda Ustavnog suda, pravna država, ravnopravnost naroda, stabilnost itd) dok s druge strane imamo strašenje ratnim ciljevima, evociranje ratnih trauma i korištenje potpuno iracionalnih argumenata disolucije države i mogućnosti rata.
Povezivanje Izbornog zakona i rata loš je pokušaj sprječavanja otvaranja dijaloga oko rješavanja jednog konkretnog ustavnopravnog pitanja. U tom smislu najpošteniji je argument Halida Genjca, člana Predsjedništva SDA – promjena izbornog zakona kako je naložio Ustavni sud jednostavno nije naš interes.
Kada suočimo sve argumente dvije strane, i lobiranja koje su dvije strane odradile u prethodnom razdoblju, možemo steći bolji uvid tko zaista ima jače karte i kakav će ishod čitave krize biti./HMS/
wpDiscuz