Neki dan sam čula majku, majku jedne katoličke obitelji kako svom sinu govori: đavle jedan, idi k vragu!
‘U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga’, tim riječima započinje Božja riječ koja nam odmah u startu daje do znanja koliko je riječ strahovito važna. ‘Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život’, govori nam dalje Bog opisujući snagu Riječi koja može stvarati, ali i razarati! Isus nas također upozorava ‘da pazimo na ono što nam izlazi iz usta’. ‘… Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki? Ta, iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan Sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi'(MT 12, 33-37), kaže Isus, čvrsto nas upozoravajući na težinu riječi koja nas oblikuje.
Nažalost, naš hrvatski narod iako od vijeka posvećen Bogu, često pada upravo na riječi, na psovkama i kletvama koje su duboko ukorijenjene u našu baštinu. I to više nego i jedan drugi narod na svijetu. I to je uistinu čudno, bolno i zastrašujuće jer kako je moguće da jedan katolički narod koji je toliko puta svjedočio upravo Gospinu zagovoru toliko proklinje i psuje Boga, Gospu i svece. Nije li to hrvatsko prokletstvo? Nije li upravo to ono što blokira blagoslove našem narodu? Razmislite. Kivni smo i ogorčeni na hrvatsku vlast koja nas vodi u propast, ali mi smo ti koji proklinjemo umjesto da blagoslivljamo, mi smo ti koji psujemo ono najsvetije u našem narodu, mi smo ti koji svoj narod osuđujemo na prokletstvo, nesvjesni da nam i sam papa bude postavljen za premijera, mi ne možemo primiti blagoslov dok su nam srca puna gnjusobe, dok nam mržnja i kletva prema svetom ide iz srca umjesto blagoslova i mira.
Volimo reći da smo Božji narod, a onda se u svojim obiteljima pretvoriti u sotonske sluge i čuditi se što li je toliko mnogo alkoholizma, ovisnosti, rastava, neplodnosti i patnje u našim obiteljima? Što nam je, ljudi?
Diljem Hrvatske majke i očevi svojoj djeci svakodnevno govore – idi k vragu. Diljem Hrvatske roditelji djeci govore: Đavle jedan. Diljem naše zemlje sve Hrvati katolici smišljaju gnjusne psovke koje su postale dio našeg naroda, pečat po kojem su Hrvati poznati. Je li to normalno? Ne samo da nije normalno, već je i strašno opasno, pogotovo kad je riječ o kletvama koje majke i očevi bacaju na svoju djecu kao poštapalice, jer su tako njih kleli njihovi roditelji, a roditelje njihovi roditelji i tako se kletva i bogopsovka uvukla u rod, u srž ovog naroda. Neki dan sam čula majku, majku jedne katoličke obitelji kako svom sinu govori: đavle jedan, idi k vragu, potpuno nesvjesna posljedice onoga što izgovara. Otac te obitelji opsovat će Krv Kristovu bez da će se posramiti i pokajati, a u nedjelju će otići na svetu misu da ga selo vidi. Nakon mise za ručkom opsovat će Boga, a ako takvoga upozorite na to što čini, reći će da to čini nesvjesno. Najučestaliji izgovor hrvatskih bogopsovača – Hrvata katolika. Zastrašujuće!
Mnogi svećenici današnjice upozoravaju na česte bogopsovke, kletve i uzrečice koje naizgled bezazlene čine veliko zlo našim srcima, obiteljima, a naposljetku i cijeloj Domovini.
‘Bio je to pravi dečko, sposoban, sportaš… Međutim, njegovi su roditelji znali često reći ‘hajde k vragu’, ne znajući da su svog sina tom kletvom poslali u ralje đavla’, često prepričava stravičnu priču fra Ivo Pavić na svojim seminarima. ‘Vrag čeka, te ga je jednog dana i ‘zaskočio’, roditelji su našli svog sina obješenog u sobi!’, priča fra Ivo. ‘Došli su na duhovnu obnovu i tek su im se tad otvorile oči i tek tada, nakon što su zakopali sina, shvatili su što su mu uradili’. Doslovno su svog sina poslali vragu. Iako to nisu htjeli, njihove riječi su se obistinile.
Vlč. Zlatko Sudac također je uzviknuo: ‘Ljudi, što vam je?! Šaljete svoju djecu ‘k vragu’ pa znate li što radite svojoj djeci?! Jeste li svjesni što radite?!’
Mons. Milivoj Bolobanić, svećenik koji se u svom radu često suočavao s egzorcizmom također je posvjedočio da su u njegovoj praksi najteže posljedice bile onda kada su roditelji proklinjali svoju djecu, ili su pak djedovi i bake proklinjali svoju unučad. ‘Prokletstva su imala vrlo teške posljedice kada su se odnosila na životnu sreću i uspjeh u životu. Neke majke proklinju svoju djecu iz loše navike. Šalju svoju djecu k vragu, a da to ozbiljno ne misle. No, zao duh sluša; i čim mu netko odškrine vrata, on spremno ulazi. No poslije toga teško izlazi,’ – upozorio je Bolobanić, a prenosi – Rastimo u vjeri.
Pater Marko Glogović svojevremeno je govorio:’ Mnogi s ovim teškim grijehom odlaze u smrt, nepomireni sa Stvoriteljem… Mnogi očevi i majke teško psujući, u ime svojih obitelji okreću leđa Gospodinu… Naše vojarne, škole, bolnice, uredi, mediji, javne osobe, ulice… Svjedoče masovno o bolnom vrijeđanju dobroga Boga, o ponovnom razapinjanju Isusa Krista, o novom otvaranju Njegovih rana ovim grijehom.’
Povjesničar Josip Jurčević pisao je: ‘Mi Hrvati smo jako ponosni na svoju nacionalnost i na svoje katoličanstvo pa mnogi znaju isticati: ‘Ja sam Hrvat i katolik’, ali bez obzira na to što smo mi Hrvati i katolici, možemo slobodno reći da su Hrvati i veliki bogopsovači i da se u našoj Hrvatskoj jako psuje. Bogopsovači nisu niti svjesni da bogopsovka navlači prokletstvo na bogopsovača i tamo gdje je bogopsovka, Božjeg blagoslova nema.’
Sv. Jeronim o psovci je rekao: ‘Psovka je strašnija od ikog drugog grijeha. Ona je bezbožni govor ustiju protiv Boga. Svaki drugi grijeh kada se usporedi sa psovkom, neusporedivo je manji.’
Neki crkveni oci su rekli: ‘Psovači su gori nego psi i druge životinje. Pas ne laje na svoga gospodara, makar ga ovaj i udari, a psovač vrijeđa svog Boga i Gospodara i to bez razloga’…
Blago narodu koji je uz Boga
Blaženi Alojzije Stepinac posebno je upozorio na bogopsovku kao veliku boljku hrvatskog naroda u svojoj propovijedi iz 1944. rekavši sljedeće:
‘Nije tragika naših dana u tome, što su nam ruševine napunile zemlju, što se i velika carstva ruše kao kuće od karata, pa onda mali narodi i države strepe još više, nego je tragika u tome, što se uslijed pomanjkanja vjere svi događaji u svijetu promatraju čisto naravnim očima, umjesto očima vjere, koja u svim zbivanjima sadašnjice gleda samo svemoguću desnicu Božju. A ta desnica nije zatajila nikad do sada, pa neće ni u buduće. Zato naša jedina briga ima biti, da budemo u prijateljstvu s Bogom. I vi ćete vidjeti, da se nisu nikada prevarili ni pojedinci ni narodi, koji nadu svoju postavljaju u njega, Stvoritelja neba i zemlje. Ali ima razloga strahovanju za bogohulnike i psovače, za narode koji podnose one, što povlače po blatu sveto Ime njegovo. Svi dakle, na posao, koji ljubite ovu našu ispaćenu domovinu. Psovka mora biti iskorijenjena iz naše sredine. Onda ćete vidjeti što znače riječi prorokove: “Blago narodu, koji ima Gospodina za Boga!’
wpDiscuz