Gdje su granice autorizacije: Tko je, ustvari, načinio cenzuru – Sebija Izetbegović ili BHRT?!

Tko je u slučaju ‘zabranjenog’ intervjua sa Sebijom Izetbegović napravio cenzuru – BHRT ili generalna direktorica UKCS-a, te da li je opravdana autorizacija kamerom snimljenog razgovora za DEPO Portal komentarišu univerzitetski profesori Slavo Kukić i Asim Mujkić

Piše: Mirna DUHAČEK

Bura u javnosti nakon intervjua generalne direktorice Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu (UKCS) za BHRT, još se ne stišava, a pitanje koje se nakon svega postavlja je – ko je napravio cenzuru – javni servis ili prof. Sebija Izetbegović?

Podsjećamo, BHRT je 25. oktobra najavila da će tu večer emitovati ‘ekskluzivni intervju’ sa direktoricom UKCS-a, međutim, isti je u zadnji tren odlučila otkazati bez ikakvog objašnjenja. I dok su se u javnosti počele raspredati razne teorije o razlogu otkazivanja, čelni ljudi javnog servisa odlučili su da je najbolje šutjeti i ne očitovati se o tome zašto je intervju u posljedni tren – zabranjen. Da bi sve bilo još tragikomičnije (a taman smo mislili da to nikako nije moguće) intervju je bez ikakve najave prikazan u subotu, 4. novembra, u vrijeme kad je u rasporedu programa bio najavljen igrani film prigodnog naslova ‘Ožiljci na srcu’.

Intervju sa Sebijom Izetbegović emitovan umjesto filma ‘Ožiljci na srcu’

Ko je pogledao nenajavljeni intervju – pogledao je, jer ga BHRT nikad nije postavila na svoju web stranicu, kao što to inače čini, tako da zapravo veliki dio javnosti i dalje pojma nema šta je to direktorica najvećeg kliničkog centra u državi – koji je, je li, i javna ustanova – poručila na javnoj televiziji svekolikoj javnosti koja ujedno i plaća tu televiziju.

Zašto skrivaju intervju s BHRT-a opet nisu objasnili, ali se dan nakon iznenadnog emitovanja – dakle cijelih 12 dana nakon najave i povlačenja spornog intervjua – generalni direktor javnog servisa odlučio oglasiti rekavši da su imali ‘tehničkih problema’. Nemušti izgovor Belmina Karamehmedovića, ali i činjenica koja je kasnije izašla na vidjelo da su neka pitanja i odgovori ponovo snimani, još su više razljutili javnost, a zapravo pokazuju koliko loše o svojoj publici misli direktor BHRT-a.

Ko je napravio cenzuru – BHRT ili Sebija Izetbegović?

S obzirom da nema dileme da je u ovom slučaju na djelu najgori oblik cenzure, pitali smo  profesore  Kukića i Asima Mujkića ko je napravio cenzuru – BHRT ili prof. Izetbegović?

Budući da je Kukić bio koautor menadžmenta i programa FTV-a u vrijeme najgoreg sijanja neistina, mržnje i netrpeljivosti njegovu izjavu Poskok će izbrisati. Smatramo da je od sarajevskih medija licemjerno da od njega traže mišljenje po ovoj temi i da to isto mišljenje predstavljaju kao relevantno. Sjetimo se samo afere “Apsolutno” u kojoj šef SDP-a novinaru FTV-a određuje kako će urediti Dnevnik.

Prof. Asim Mujkić za DEPO Portal kaže da BHRT, kao javni servis, zamjenjuje ‘agoru’ – dakle, skupštinu, forum, plenum, vijeće – gdje se raspravlja o općem dobru, a zdravstvo jeste opće dobro.

– Intervju u kojem rukovodilac institucije koja skrbi o općem dobru i pojašnjava način rada, način svoga rukovođenja i probleme s kojima se susreće, pripada takvom javnom govorenju koje podrazumijeva dužnost da se slobodno i otvoreno govori, što su Grci zvali parezijom – smatra Mujkić.

– Javni servis svake zemlje, na žalost, ima i ideološku dimenziju. Šta tek reći o zemljama sa značajnim demokratskim deficitom kao što je BiH. U njima javni servis obično biva stavljen u funkciju trenutačne političke konstelacije, odakle se reproducira ideološki poredak i njegovi nosioci, pa su intervencije koje stižu odozgo, povijest nas tome uči, uvijek tek ‘tehničke’ naravi – dodaje Mujkić.

Autorizacija je (ne)opravdana

U javnosti se aktueliziralo i pitanje autorizacije intervjua, odnosno ima li ona smisla u TV novinarstvu, kada su sagovornikove riječi zabilježene kamerom.
Prof. Mujkić smatra da u ovom slučaju nema mjesta nikakvoj naknadnoj autorizaciji, jer ‘ako je govorenje slobodno i otvoreno, ono je sobom neposredno autorizirano’:

– Autorizacija donekle postoji u tiskanim medijima, ali se ona može opravdati samo u slučaju kada intelektualac iznosi svoje ideje i viđenja temeljena na svojim istraživanjima i gdje postoji realna opasnost da neke formulacije budu površno ili pogrešno shvaćene. To naravno nije slučaj s direktoricom centra, niti bi trebao biti slučaj s bilo kojom osobom koja upravlja javnim i općim dobrom – ocjenjuje Mujkić.

Sarajlić: Svako ima potpuno legalno i legitimno pravo da traži autorizaciju   Novinar i urednik Adi Sarajlić je dan nakon što je otkazan intervju sa Sebijom Izetbegović gostovao na N1, te je iznio drugačiji stav, kad je riječ o autorizaciji, nego profesori Asim Mujkić i Slavo Kukić. On je rekao da svaka javna ličnost ima ‘potpuno legalno i legitimno, moralno i ljudsko pravo’ da traži autorizaciju intervjua: – Znači, dali ste intervju, pročitate ga i vidite da li je sve napravljeno onako kako ste vi izgovorili – rekao je Sarajlić. Na konstataciju voditelja televizije N1 da, kad je riječ je o televiziji, razgovor je snimljen, dakle, ne može se izmisliti nešto što nije rečeno, Sarajlić pojašnjava: – I ako je riječ o televiziji, može se izvršiti montaža. Dakle, ja ovaj razgovor mogu da izmoniram tako da vi ispadnete manje inteligentni nego što jeste, i obrnuto, da ja ispadnem pametniji nego što jesam. I za televizijski intervju i za pisani intervju vi imate pravo tražiti autorizaciju. Način gdje ćete vi presjeći određeno pitanje, da li ćete dozvoliti sagovorniku da završi svoju misao ili ćete mu zatvoriti usta – sve je to moguće uraditi u video montaži. Dakle, autorizacju mogu tražiti sagovornici i za video intervjue i za radijske i pisane intervjue – mišljenja je Sarajlić.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)