Pripreme za Božić: Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Badnji dan

Srpska pravoslavna crkva proslaviti će danas Badnji dan, pripremajući se za najradosniji hrišćanski praznik Rođenje Isusa Krista – Božić.
Službama bdenija i paljenjem badnjaka u pravoslavnim hramovima najavljuje se Rođenje Spasitelja čiji se dolazak na svijet slavi kao početak novog vremena i kao najradosniji događaj za hrišćanstvo.
U pravoslavne domove se na taj dan unosi badnjak, kome je Crkva dala poseban smisao. Na taj dan ujutro najstariji muški ukućanin usiječe hrastovo ili cerovo drvo – badnjak, koji treba odsjeći sa tri udarca tako da padne na istok.
Badnjak predstavlja simbol drveta koje su, kako kaže predanje, pastiri donijeli Josifu i Mariji da založe vatru i zagriju pećinu u kojoj je rođen Isus.
Badnjak se pali uoči praznika i gori do Božića kada se objavljuje radost Kristovog Rođenja. Dogorijevanje badnjaka je simbol rastanka sa starim vjerovanjima i prihvatanje nove svjetlosti koja dolazi sa vjerom u Novorođenog Krista.
Svi običaji imaju smisao hrišćanskog zajedništva, pa se smatra da se ljudi okupljeni oko badnjaka zagrijavaju ljubavlju i slogom, a njegovu svjetlost unose u mrak neznanja i praznovjerja. Najviše narodnih običaja kod Srba vezuje se za Badnji dan i Božić kojima se dočarava događaj Rođenja u Betlehemu.
Uoči Božića slamom se posipa pod i domovi se pretvaraju u Betlehemsku pećinu u kojoj je rođen Bogomladenac Isus koji je povijen u slamu i kojem su se najprije poklonili pastiri. U seoskim kućama slama leži i po tri dana dok se u gradovima u domove unosi svežanj slame koja se postavlja uz badnjak.
Postoji običaj da se kuće posipaju žitom i niz drugih rituala kojima se daje kršćanski smisao jer je Krist došao da ljude zbliži i nahrani i napoji svojom znanošću i ljubavlju. “Tko je gladan neka dođe k meni ja ću ga nahraniti i koje žedan neka dođe k meni da pije vode žive”, zapisano je u Evanđelju Kristovom.
Na Badnji dan se peče božićna pečenica, pripremljena prethodnog dana, na Tucindan. U pravoslavnim kućama Badnje veče je obiteljski blagdan kada se ukućani okupljaju oko obavezno posne trpeze – posna jela, riba, suhe šljive, orasi …
Božić je uvijek prvi mrsni dan, ma u koji dan pao, i dan kada se crkvama pričešćuju oni koji su poštovali pravila Božićnog posta.
Badnji dan i Badnje veče 6. siječnja slave sve pravoslavne crkve i vjernici koji poštuju Julijanski kalendar – Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti.
Sutra se obilježava i blagdan Oci ili Očevi, koji se slavi prvu nedjelju pred Božić. Toga dana djeca porane i unaprijed pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem, na prepad, zavežu svog oca, koji se pravi da ne zna zašto je vezan.
Djeca mu čestitaju blagdan, a otac onda dijeli djeci darove, i na taj način se “driješi” (odvezuje). Ovaj, kao i ostali srpske narodni običaji, potječe iz davnih vremena i u skladu je sa starim vjerovanjima Srba, koji su opstali do danas. Ovaj praznik je sličan materice i Djetinjcima.