Zastupnik u Europskom parlamentu i bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Tonino Picula u razgovoru za Klix.ba kaže da je članstvo u Europskoj uniji najbolja polica osiguranja koju može imati neka politička zajednica.
– Bosna i Hercegovina je, osobito u posljednje dvije godine, izašla iz jednog mrtvog kuta Europske unije i međunarodne politike, postala je vidljivija i dobro je da je EU inovirala svoj pristup prema BiH, kroz tzv. novi pristup, pokušavajući pritom bajpasirati njezine kronične deficite. To je urađeno na način da su u prvi plan stavljeni socijalno-ekonomski problemi zemlje i rad na povećanju kvalitete života. Pitanje je je li BiH i u kojoj mjeri prihvatila tu otvorenu ruku Europske unije i je li iskoristila sve mogućnosti koje su joj se otvorile, kaže Picula.
– U formalno-papirnatom dijelu, stvari ne izgledaju loše. Stupio je na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a nakon toga je podnesen zahtjev za članstvom u EU. Iako su neki govorili da je to preuranjeno i da kandidatura nije kredibilna, ja moram reći da je i u vremenu kada smo mi u Hrvatskoj podnosili zahtjev za članstvom, to je urađeno protiv volje jednog dijela EU establišmenta, koji je cijenio da Hrvatska zbog, između ostalog, suradnje s Haagom i nekih deficita koji su bili vidljivi golim okom, ne bi to trebala napraviti. Mi smo to, ipak, napravili i to je izazvalo lančanu reakciju u zemlji. To je dovelo do konsenzusa važnih političkih stranaka da je strateški cilj – ulazak Hrvatske u EU. Malo po malo, Hrvatska se mijenjala, naglasio je Picula.
– Bosna i Hercegovina se ne uspijeva “otresti” svoje daytonske kompleksnosti. Možda to zvuči kao tehnički problem, ali činjenica je da je BiH jedina zemlja u procesu pristupanja koja nema definiran i ustanovljen parlamentarni nadzor nad procesom pridruživanja. Dakle, ne funkcionira Zajednički odbor za stabilizaciju i pridruživanje Parlamentarne skupštine BiH i Europskog parlamenta. To se, očito, događa iz razloga što daytonske regule koje održavaju ovu zemlju i čine proces pridruživanja jednim od najkompleksnijim koji postoje u današnjem svijetu, postaju ozbiljan zid s kojim se suočavaju europske ambicije BiH, tvrdi Picula.
Naglašava kako nije siguran da u BiH uopće postoji konsenzus o ulasku zemlje u EU. Deklarativno on postoji, tvrdi, ali u operativnom smislu se ne događa ono što se događalo u Hrvatskoj.
– Bojim se da unutarnja neslaganja i otpori pojedinih grupa kojima je dobro u daytonskom sustavu proizvode i održavaju jednu vrstu sukoba koja će se u višim fazama itekako osjetiti kao ozbiljna prepreka na daljnjem europskom putu, rekao je Picula.
HDZ je prije izvjesnog vremena uputio izmjene Izbornog zakona BiH u zakonodavnu proceduru, na upit vjerujete li da je moguće na takav način postići konsenzus i donijeti izmjene Izbornog zakona, Picula pita gdje to uraditi nego u parlamentu?
– Gdje mijenjati one stvari koje je potrebno mijenjati, ako ne državnom i entitetskim parlamentima? Znate što je alternativa? Ili neka mirovna konferencija ili opet političare zatvoriti u američku vojnu bazu Wright-Patterson ili u Butmir. Demokracija je jedini sustav u ovom trenutku koji bi trebao omogućiti, makar sporovozno, donošenje legitimnih i legalnih odgovora koji moraju mijenjati stvarnost ove zemlje. Što se tiče Izbornog zakona, manje-više, svi politički akteri priznaju da ga treba mijenjati. Pitanje je samo kakvim intenzitetom pojedinci žele da se to i ostvari. Kakogod, mislim da bez toga neće biti riješen ogroman deficit koji opterećuje odnose unutar BiH, navodi između ostalog Picula.
On je siguran da i bošnjački političari žele dobro svojoj zemlji i da bi trebali naći neku vrstu kompromisa s partnerima u Federaciji BiH. Hoće li to i postići, to ovisi, kako kaže, od njihovih međusobnih odnosa.
Na upit je li moguć Dayton 2 i u kojem obliku, kaže kako ovog trenutka nema konsenzusa o tome.
– Odluke Vijeća za implementaciju mira očito više nemaju onu ulogu koju su imale prije 20 godina, što je dobro. Kao što je i uloga visokog predstavnika u BiH sada, manje-više, formalna. To zapravo govori da daytonske institucije lagano gube svoj utjecaj na stvarnost u BiH. No problem je u nečem drugom. Europske institucije ili institucije koje trebaju biti oblikovane u pregovorima s Bruxsellesom o pitanju ulaska u EU nisu još profunkcionirale u punom kapacitetu, a državne institucije koje postoje očito imaju velike probleme zbog teškog postizanja dogovora između političkih partnera. Tome ne može ‘doskočiti’ nikakva međunarodna konferencija niti postoji, po meni, raspoloženje u EU da se organizira neki poseban skup koji bi debatirao o stanju u BiH, ističe Picula.
– Bosni i Hercegovini treba pomoći na europskom putu i to prije svega na način da sama rješava vlastite probleme. Što se Hrvatske tiče, ja sam i ranije govorio da mi je san da moja zemlja na svakom centimetru graniči sa zemljama EU. To znači, prije svega, da ste otklonili vlastite probleme i odnose sa susjedima koji su u Europi uvijek traumatični. Da budem iskren, ja bih volio da BiH bude članica EU zbog hrvatskih interesa. Ne bi htio da Hrvatska bude poput Austrije, koja je dugo bila zadnja istočna točka na karti Europe kao članica EU, a mi u ovom trenutku jedini u Europi graničimo s tri države koje su u različitim stadijima procesa pristupanja. Dakle, volio bih da se ta granica, što prije, pomakne što dalje na istok. Nadasve, Hrvatskoj je posebno stalo do BiH zbog njezine izrazito traumatične nedavne prošlosti koju je Dasytonski sporazum naprosto prigušio, objasnio je Picula./HMS/
wpDiscuz