Savezničke snage su bile svjesne Holokausta čak dvije i pol godine ranije nego što se dosad mislilo, a imali i unaprijed pripremljene optužnice za ratne zločine protiv Adolfa Hitlera i njegovih glavnih nacističkih zapovjednika.
Novi dokumenti UN-a, koji 70 godina nisu vidjeli svjetlost dana, pokazuju da su još u prosincu 1942. godine američka, britanska i sovjetska vlada bile svjesne da je najmanje dva milijuna Židova ubijeno i da su životi još pet milijuna u opasnosti, te su zbog toga pripremali optužnice.
Unatoč tome, saveznici su vrlo malo učinili da ih pokušaju spasiti ili pružiti utočište onima koji su u životnoj opasnosti.
I zaista, Churchillov ministar Viscount Cranborne u ožujku 1943. izjavio je kako Židove ne treba smatrati specijalnim slučajem te da je Britansko carstvo već prepuno izbjeglica.
– Najveće sile komentirale su masovno ubojstvo Židova dvije i pol godine prije nego se do sada smatralo – kazao je autor knjige ‘Ljudska prava nakon Hitlera’ te profesor na londonskom sveučilištu SOAS Dan Plesch za Independent.
– Pretpostavljalo se da se o tome službeno saznali kad su otkriveni koncentracijski logori, ali javno su ubojstva komentirali još u prosincu 1942. – dodao je.
Plesch je naglasio i kako su Savezničke sile pripremale optužnice za ratne zločine na temelju svjedočanstava ljudi koji su prokrijumčareni iz kampova, kao i Pokreta otpora u više okupiranih država. Između ostalog, Plesch je otkrio i dokumente iz 1944. u kojima je Hitler optužen za ratne zločine.
Profesor Plesch kaže da su Saveznici unatoč dokazima i tužbama protiv nacista učinili vrlo malo kako bi pomogli ljudima u opasnosti. Tvrdi i kako su napori Rooseveltovog izaslanika u UN-u, Herberta Pella, potisnuti od strane antisemita u američkom Ministarstvu vanjskih poslova.
Pell je kasnije tvrdio da su pojedinci iz Ministarstva bili zabrinuti da će biti ugrožene ekonomske veze između SAD-a i Njemačke nakon rata, ukoliko se nastavi procesuiranje nacista.
– Među razlozima koje su dali SAD i Britanija, u vezi suzbijanja krivičnih gonjenja nacista, je to što su shvatili da će bar netko od njih biti potreban kako bi se obnovila Njemačka i suočila s komunizmom, koji je u to vrijeme smatran velikom opasnošću – naveo je Plesch.