- Advertisement -
Po ocjenama mnogih, podjednako građana i zvaničnika Grada Zagreba, zasigurno najprepoznatljivije lice hrvatskog glavnog grada je njegov gradonačelnik Milan Bandić.
Hercegovac u Zagrebu, nažalost, u svijesti nekih Zagrepčana nosi i određene negativne predznake. Međutim, Bandić je nekoliko puta biran za gradonačelnika, što s jedne strane govori o otvorenosti Zagrepčana i tome da nisu pod utjecajem predrasuda, a s druge strane o nevjerovatnoj osobnosti i energiji prvog čovjeka glavnog grada.Hercegovačko porijeklo
No, Milan Bandić se i ne uklapa u vladajuću predrasudu o Hercegovcima u Zagrebu devedesetih koji su “nosili bijele čarape, imali mobitele, vozili ‘Mercedese’ i bili izrazito sposobni trgovci“, često u bliskoj vezi sa tadašnjom političkom garniturom HDZ-a.
Životni put Milana Bandića nije bio nimalo lagan, od teških studentskih dana sedamdesetih i osamdesetih, kada je radio razne teške fizičke poslove, do uglednog člana Socijaldemokratske partije (SDP) i naposljetku dugogodišnjeg gradonačelnika i predsjedničkog kandidata 2009.
“Nisam ja došao kroz SDP, ja sam došao kroz dragog Boga i moju majku, ja sam svoj. Matoš je rekao ‘radi i nemoj očekivati da te nagrade’. Gradio sam hrvatsku socijaldemokratiju, zajedno sa pokojnim Ivicom Račanom 17 godina i onog trenutka kada se nisam slagao s politikom aktualnog vodstva, izašao sam iz SDP-a. Ja sam hrvatski antifašist i socijaldemokrat po odgoju, nije me to SDP naučio, ja sam to po svom habitusu, uvjerenju“, kaže Bandić u intervjuu za agenciju Anadolija.
Nismo mogli, a da ovom prilikom ne naglasimo hercegovačko porijeklo Milana Bandića, koji dolazi iz Gruda, kao i činjenicu da mnoge maliciozne kritike, upućene na račun gradonačelnika Zagreba, idu upravo u tom smjeru.
“Ne možete naučiti biti čovjek”
“Što se tiče predrasuda prema Hercegovcima, ali i Bosancima, to su samo priče koje plasiraju marginalne grupe s jedne i druge strane, a kojima to ide u prilog. Zagreb je otvoren grad, to je dokazao i na mojim prethodnicima, najznačajniji gradonačelnici, 4-5 njih, nisu bili porijeklom iz Zagreba. Ponosan sam na to, Zagreb pozitivno emitira, sublimira i prihvaća svakoga ko voli ovaj grad“, odgovorio je Bandić i naglasio da na mnogim istaknutim pozicijama ima onih koji nisu imali privilegiju “biti rođeni ispod katedrale“, ali da to nije bio hendikep, ni za njih ni za grad.
“Upravo u toj interakciji, simbiozi, zajedništvu, sinergiji, svako ko je došao u Zagreb imao je mogućnost da se afirmira, potvrdi i realizira. Na tom tragu je i moja biografija“, kaže Bandić.
Za razliku od većine političara širom regije, Milan Bandić ima sposobnost da se suživi sa problemima građana, da izađe među njih, podijeli probleme, da bude na terenu kada god je to potrebno. Ekpa agencije Anadolija pitala je da li je to dio njegove političke kampanje i strategije ili je takav po prirodi.
“Ne možete naučiti biti čovjek, to jeste ili niste. Svaki čovjek mora u sebi imati nekoliko karakteristika da bi uspio: volju da bude istrajan i discipliniran, treba voljeti posao koji radi, treba ga znati i treba biti pozitivan da bi realizirao cilj i ideju za koju se zalaže. Ovaj posao se ne može raditi trinaest godina glumeći“, rekao je Bandić. On je potom dodao i da “u Hrvatskoj nema puno ljudi koji mogu donijeti odluku i iza nje stajati. Oni koji mogu, svojom vizijom, energijom, voljom, ljubavlju, naprednim idejama vuku svijet naprijed. Zato imate dežurne kritičare. Onaj ko ne radi ništa, ni ne može napraviti grešku. To su oni koji sve znaju, a nisu ništa realizirali.“
Budući da je Milan Bandić s velikom ljubavlju pričao o BiH, pitali smo ga koje bi promjene učinio da je gradonačelnik Sarajeva.
Nema recepta za Sarajevo
“Nemam recept za Sarajevo. To treba pitati kolegu Behmena i njegove prethodnike. Mogu samo reći da se u Sarajevu, ali i bilo kojem drugom gradu u BiH, osjećam kao da sam na Jelačić placu. To je moja dota, moj miraz koji gajim. Moja domovina po rođenju je BiH, a po izboru Hrvatska i grad Zagreb, u kojem sam proživio najljepše trenutke svoga života“, rekao je Bandić i istakao da Sarajevo ima svoje ljepote, one orijentalne svjedoče o povijesti i tome da”„Sarajlije nisu pali s drveta, da tu postoji respektabilna povijest i tradicija“.
“Sarajevo neminovno kroči evropskim putem, ne možete to zaustaviti, to je kao rijeka koja teče. Volim doći u Sarajevo, ljudi me pozdravljaju kao da sam u Zagrebu. Volim se našaliti s prijateljem Behmenom. Kažem mu da ako neće biti dobar, da ću mu se kandidirati u Sarajevu i pomrsiti mu račune. Sarajevo je prekrasan grad i pretrpio je puno više od Zagreba, koji je bio glavni logistički centar u odbrani Hrvatske od velikosrpske agresije. Martićevi barbari su ga 3. maja 1995. bombardirali, ali to je trajalo jedan dan. Zamislite kada nešto takvo traje tri i pol godine. Čestitke svim Sarajlijama koji su tu kalvariju preživjeli, nastavili s tim ožiljcima živjeti i krenuli novim putem“, rekao je Bandić.
Kava na Starom mostu
Upitali smo ga i za Mostar koji je postao paradigma za loše odnose Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH.
“Mostar je ogledni primjer funkcioniranja BiH. Niko neće biti sretniji od mene kada se prestane govoriti o dvije obale, dvije strane Mostara koje dijeli Neretva, da se ustavnim promjenama konačno riješi status Mostara i da funkcionira kao jedinstveni grad, s gradonačelnikom koji neće godinu i pol dana tražiti većinu i načine kako funkcionirati. Kolega Ljubo Bešlić je moj prijatelj, kao i zamjenik Jahić“, kaže Bandić koji svoje posjete BiH počinje u Sarajevu, zatim Mostaru i na koncu posjećuje majku u Grudama.
“Nikada nisam otišao u Mostar, a da nisam popio kafu na Starom mostu. Taj most spaja, on je simbol Mostara. Član sam skakaća s Mosta i redovno plaćam članarinu.” Ne mogu oni meni govoriti da trebam skočiti, jer treba živjeti. Divim se ljudima koji skaču u tu hladnu Neretvu. Sretan sam u Mostaru, kao i u drugim gradovima BiH. Ja sam počasni građanin Srebrenice i Kiseljaka, tamo se ponašam kao da sam kod kuće, a ja to i jesam. Budućnost BiH je u ravnopravnosti sva tri naroda, konstitutivnosti i garanciji da svaki narod izabire svoje predstavnike bez majorizacije i nadglasavanja“, smatra Bandić i naglašava da nema sreće za BiH dok, “bez obzira na cement Daytona, ne uđe u glave i srpskog i bošnjačkog puka da je BiH i zemlja Hrvata“.
No, Milan Bandić se i ne uklapa u vladajuću predrasudu o Hercegovcima u Zagrebu devedesetih koji su “nosili bijele čarape, imali mobitele, vozili ‘Mercedese’ i bili izrazito sposobni trgovci“, često u bliskoj vezi sa tadašnjom političkom garniturom HDZ-a.
Životni put Milana Bandića nije bio nimalo lagan, od teških studentskih dana sedamdesetih i osamdesetih, kada je radio razne teške fizičke poslove, do uglednog člana Socijaldemokratske partije (SDP) i naposljetku dugogodišnjeg gradonačelnika i predsjedničkog kandidata 2009.
“Nisam ja došao kroz SDP, ja sam došao kroz dragog Boga i moju majku, ja sam svoj. Matoš je rekao ‘radi i nemoj očekivati da te nagrade’. Gradio sam hrvatsku socijaldemokratiju, zajedno sa pokojnim Ivicom Račanom 17 godina i onog trenutka kada se nisam slagao s politikom aktualnog vodstva, izašao sam iz SDP-a. Ja sam hrvatski antifašist i socijaldemokrat po odgoju, nije me to SDP naučio, ja sam to po svom habitusu, uvjerenju“, kaže Bandić u intervjuu za agenciju Anadolija.
Nismo mogli, a da ovom prilikom ne naglasimo hercegovačko porijeklo Milana Bandića, koji dolazi iz Gruda, kao i činjenicu da mnoge maliciozne kritike, upućene na račun gradonačelnika Zagreba, idu upravo u tom smjeru.
“Ne možete naučiti biti čovjek”
“Što se tiče predrasuda prema Hercegovcima, ali i Bosancima, to su samo priče koje plasiraju marginalne grupe s jedne i druge strane, a kojima to ide u prilog. Zagreb je otvoren grad, to je dokazao i na mojim prethodnicima, najznačajniji gradonačelnici, 4-5 njih, nisu bili porijeklom iz Zagreba. Ponosan sam na to, Zagreb pozitivno emitira, sublimira i prihvaća svakoga ko voli ovaj grad“, odgovorio je Bandić i naglasio da na mnogim istaknutim pozicijama ima onih koji nisu imali privilegiju “biti rođeni ispod katedrale“, ali da to nije bio hendikep, ni za njih ni za grad.
“Upravo u toj interakciji, simbiozi, zajedništvu, sinergiji, svako ko je došao u Zagreb imao je mogućnost da se afirmira, potvrdi i realizira. Na tom tragu je i moja biografija“, kaže Bandić.
Za razliku od većine političara širom regije, Milan Bandić ima sposobnost da se suživi sa problemima građana, da izađe među njih, podijeli probleme, da bude na terenu kada god je to potrebno. Ekpa agencije Anadolija pitala je da li je to dio njegove političke kampanje i strategije ili je takav po prirodi.
“Ne možete naučiti biti čovjek, to jeste ili niste. Svaki čovjek mora u sebi imati nekoliko karakteristika da bi uspio: volju da bude istrajan i discipliniran, treba voljeti posao koji radi, treba ga znati i treba biti pozitivan da bi realizirao cilj i ideju za koju se zalaže. Ovaj posao se ne može raditi trinaest godina glumeći“, rekao je Bandić. On je potom dodao i da “u Hrvatskoj nema puno ljudi koji mogu donijeti odluku i iza nje stajati. Oni koji mogu, svojom vizijom, energijom, voljom, ljubavlju, naprednim idejama vuku svijet naprijed. Zato imate dežurne kritičare. Onaj ko ne radi ništa, ni ne može napraviti grešku. To su oni koji sve znaju, a nisu ništa realizirali.“
Budući da je Milan Bandić s velikom ljubavlju pričao o BiH, pitali smo ga koje bi promjene učinio da je gradonačelnik Sarajeva.
Nema recepta za Sarajevo
“Nemam recept za Sarajevo. To treba pitati kolegu Behmena i njegove prethodnike. Mogu samo reći da se u Sarajevu, ali i bilo kojem drugom gradu u BiH, osjećam kao da sam na Jelačić placu. To je moja dota, moj miraz koji gajim. Moja domovina po rođenju je BiH, a po izboru Hrvatska i grad Zagreb, u kojem sam proživio najljepše trenutke svoga života“, rekao je Bandić i istakao da Sarajevo ima svoje ljepote, one orijentalne svjedoče o povijesti i tome da”„Sarajlije nisu pali s drveta, da tu postoji respektabilna povijest i tradicija“.
“Sarajevo neminovno kroči evropskim putem, ne možete to zaustaviti, to je kao rijeka koja teče. Volim doći u Sarajevo, ljudi me pozdravljaju kao da sam u Zagrebu. Volim se našaliti s prijateljem Behmenom. Kažem mu da ako neće biti dobar, da ću mu se kandidirati u Sarajevu i pomrsiti mu račune. Sarajevo je prekrasan grad i pretrpio je puno više od Zagreba, koji je bio glavni logistički centar u odbrani Hrvatske od velikosrpske agresije. Martićevi barbari su ga 3. maja 1995. bombardirali, ali to je trajalo jedan dan. Zamislite kada nešto takvo traje tri i pol godine. Čestitke svim Sarajlijama koji su tu kalvariju preživjeli, nastavili s tim ožiljcima živjeti i krenuli novim putem“, rekao je Bandić.
Kava na Starom mostu
Upitali smo ga i za Mostar koji je postao paradigma za loše odnose Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH.
“Mostar je ogledni primjer funkcioniranja BiH. Niko neće biti sretniji od mene kada se prestane govoriti o dvije obale, dvije strane Mostara koje dijeli Neretva, da se ustavnim promjenama konačno riješi status Mostara i da funkcionira kao jedinstveni grad, s gradonačelnikom koji neće godinu i pol dana tražiti većinu i načine kako funkcionirati. Kolega Ljubo Bešlić je moj prijatelj, kao i zamjenik Jahić“, kaže Bandić koji svoje posjete BiH počinje u Sarajevu, zatim Mostaru i na koncu posjećuje majku u Grudama.
“Nikada nisam otišao u Mostar, a da nisam popio kafu na Starom mostu. Taj most spaja, on je simbol Mostara. Član sam skakaća s Mosta i redovno plaćam članarinu.” Ne mogu oni meni govoriti da trebam skočiti, jer treba živjeti. Divim se ljudima koji skaču u tu hladnu Neretvu. Sretan sam u Mostaru, kao i u drugim gradovima BiH. Ja sam počasni građanin Srebrenice i Kiseljaka, tamo se ponašam kao da sam kod kuće, a ja to i jesam. Budućnost BiH je u ravnopravnosti sva tri naroda, konstitutivnosti i garanciji da svaki narod izabire svoje predstavnike bez majorizacije i nadglasavanja“, smatra Bandić i naglašava da nema sreće za BiH dok, “bez obzira na cement Daytona, ne uđe u glave i srpskog i bošnjačkog puka da je BiH i zemlja Hrvata“.
wpDiscuz