Published On: Sun, Dec 23rd, 2012

Bolan šamar svim vjernicima

Džamija, crkva, sinagoga, bazilika… Sasvim je nevažno. Svaki napad na bilo koji vjerski objekat u multietničkoj i multikulturnoj državi kakva je Bosna i Hercegovina predstavlja način za potpirivanje nacionalne i vjerske mržnje, inače osjetljivog pitanja među stanovništvom na ovim prostorima.
Svaka bačena kamenica, razbijeni prozor, nacrtan grafit (uglavnom uvredljivog sadržaja), pokradene (dragocjene) stvari su šamar vjernicima. 
Iako se broj napada na bogomolje širom BiH doista smanjio u odnosu na prethodne godine (što je pokazao i nedavni izvještaj Međureligijskog vijeća u BiH), zabrinjava podatak da su od ukupno 28 prijavljenih napada na vjerske objekte, samo u šest slučajeva identifikovani počinioci, a drugi zabrinjavajući podatak je taj da su, prema policijskim izvještajima, počinioci ovih kaznenih djela maloljetnici.
Bijesni i maloljetni
Postavlja se pitanje: čemu se to uče mlađe generacije te odakle dolazi mržnja prema drugom i drugačijem? Kako se boriti u ovakvom političkom ambijentu? Ko ima snage da se diljem BiH uhvati u koštac sa identičnim problemom? Odgovore smo pokušali naći kod stručnog savjetnika MRV BiH Emira Kovačevića, koji smatra da je ključ problema, a time i odgovornost u lokalnoj zajednici, školama i naravno, roditeljima.
– Nemamo podatke o napadima na vjerske objekte prije rata, mi kao MRV BiH raspolažemo podacima sakupljenim u posljednje dvije godine. Ovo je samo jedna od posljedica ratnih dešavanja i pošto je ovo jedna klica zla, uvijek postoji opasnost od njenog širenja. Ljudi imaju potrebu reagovati osvetom što je vrlo negativno i nešto najgore što se može desiti. Također, povratak određenih vjerskih manjina u neka mjesta predstavlja rizik, a upravo napadi na njihove vjerske objekte su poruka da tu nisu poželjni Imamo ne tako dalek primjer napada na Kapelu svetog Ante u Tuzli, kada su, nakon tog nemilog događaja, tuzlanski franjevci jasno naveli da je počiniteljima očito bio cilj odaslati poruku svećenicima kao i katoličkom puku da nisu dobro došli u Tuzlu. Što se tiče maloljetnih počinioca, evo, primjera radi, kada smo imali napad na mezarje u Foči i kada smo uhvatili maloljetnog počinioca, upitali smo ga: zbog čega je to uradio? Ta osoba je bijesno odgovorila da je čula kako je u Federaciji, u nekom gradu, napadnuto pravoslavno groblje. Upravo zbog toga je nužno raditi na svim stranama, a ključnu ulogu, pored lokalne zajednice, imaju roditelji koji svoju djecu moraju učiti toleranciji i poštivanju vjerskih razlika, istakao je Kovačević.
Uvredljive poruke
Prema izvještaju MRV BiH koji obuhvata period od 1. 11. 2011. do 31. 10. 2012. godine, na teritoriji Federacije BiH desilo se 19 napada, dok je u Republici Srpskoj zabilježeno devet takvih napada; od toga 11 napada se desilo na objektima IZ-a BiH, 12 na srpskim pravoslavnim crkvama, dok su 4 napada zabilježena na objektima katoličke crkve. Kradu se nišani, limovi, oluci, u džamijama pljačkaju kasice, uništavaju spomenici na groblju… Kako je istakao Kovačević, ne pogađa toliko kada neko provali zbog materijalnih sredstava, ali itekako pogodi kada se pronađu natpisi poput “Nož, žica, Srebrenica”, “Ubij baliju!”, “Mrš u Srbiju!”, “Smrt Karadžiću” i sl, zatim polomljeni krstovi, razbijeni prozori na džamiji…
– Pored bacanja kamenica i ispisivanja uvredljivih grafita, imali smo slučajeve i bacanja tzv. topovskih udara na objekat i to u vrijeme obavljanja molitve. Kada se baci taj topovski udar, on je popraćen samo jednom jakom detonacijom i ne ostavlja nikakvu materijalnu štetu. U tom slučaju vi nemate šta prijaviti, ali ne smijemo ni u kom slučaju zanemariti onu moralnu štetu koja je puno veća, dodaje Kovačević.
Nakon što se počinioci uhvate, predaju policiji, te nakon što se utvrdi krivično djelo, uslijede novčane kazne ili uslovna osuda. O kolikoj se novčanoj kazni radi, ne može se tačno precizirati, jer sve ovisi o visini štete. No, iz MRV BiH smatraju da je pooštrivanje kazni nužno, kako bi se ovakvi događaji potpuno istrijebili.
Politika i tolerancija
Fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, smatra da je najveća odgovornost na vjerskim poglavarima i lokalnoj zajednici te da se napadi na vjerske objekte ne smiju odmah kapitalizirati negativno (pravljenje osjećaja ugroženosti, još veće produbljivanje negativne energije), već treba raditi na lijeku: razvijati međureligijski dijalog i toleranciju. Religijske zajednice moraju znati svoj interes, smatra Marković, a to je vjera odnosno čupanje iz manipulativnog, političkog ambijenta.
Sličnog je mišljenja kardinal i predsjednik MRV BiH Vinko Puljić koji je u više navrata poručio da čuvamo naše svetinje te da ne dozvolimo da politička manipulacija preuzme kormilo i potisne poštivanje drugog i drugačijeg.
– Opasno je za neko društvo ako se izgubi osjećaj za sveto jer onda niti čovjek više nije vrijedan. Kroz poštivanje objekata kao nečeg svetog, kao izraz identiteta i simbola ljudskoga, mijenjamo u društvu mentalitet poštivanja vrijednosti. Uništavanje drugog i drugačijeg je alarm da nam fali tolerancije i poštivanja, smatra Puljić.
U cilju bolje zaštite (doduše, već napadnutih vjerskih objekata) MRV BiH je donio odluku da se na njima postavi video nadzor, a još jedna zamjerka odnosi se na izvještaj Ministarstva unutrašnjih poslova FBiH i Centra javne bezbjednosti RS-a koji kažu da su u velikom broju slučajeva krivična djela napada na vjerske objekte okarakterisana kao djela – oštećenja tuđih stvari. Stav MRV BiH je da se ovo mora promijeniti s obzirom na to da su napadi vrlo često vrše motivisani mržnjom prema crkvi ili vjerskoj zajednici.