Generalni tajnik i glasnogovornik Biskupske konferencije BiH, monsinjor Ivo Tomašević, ovih dana probudio se iz zimskoga zna. Da je tomu tako, prepoznaje se po lažima kontaminiranom medijskom prostoru. Medijski prostor iznova će morati dekontamirati ljudi čiji mozgovi ali i srca nisu opterećeni krimenom podlosti i hipokricije. Monsinjor Tomašević po tko zna koji put uzima sebi za pravo govoriti u ime cijele Crkve, pretpostavljajući svojim nepametnim idejama legitimitet koji ne uživaju ni pape dok govore s pijadestala nezabludivosti, odnosno „ex cathedra.“ Tomašević se nenadano uskomešao pa čudotvorno u život vratio prijedlog Biskupske konferencije BiH star više od desetljeća. Prijedlog je zasnovan na ideji kako BiH ne treba federalizirati po nacionalnom, već po regionalnom ključu. No, taj prijedlog nije anacionalan, kako ga Tomašević lažno servira medijima Marijana Hanžekovića. Dapače, to je prijedlog koji je izrazito nacionalan, ali pogoduje samo jednom i onom najekstremnijem nacionalnizmu, bošnjačkom.
_________piše: Marijan Knezović I poskok.info
Da je tomu tako, svjedoči i tragikomična stvarnost po kojoj BiH postaje vjerojatno jedina zemlja na svijetu gdje Islamska zajednica i Biskupska konferencija imaju istu viziju države. Tragikomičnije od svega ipak je to što su dojučerašnji sekularisti i sisavci najbujnije konvertibilne sise u BiH, one sarajevske, postali najveći zagovornici prijedloga Biskupske konferencije. Još nedavno zgražali su se na ideje brojnih franjevaca, pa i biskupa. Govorili su, naime, o odvojenosti institucija Crkve i države. Prijedlog biskupa i hučanje monsinjora bih mogao secirati i objasniti zašto ga nazivam maloumnim i podlim, no to je već galantno urađeno od strane Tvrtka Milovića i Ivana Pepića. Ono što je teško objasniti je šutnja ostatka (čitaj: većine) Crkve dok monsinjor Tomašević igra ulogu vatikanskog visokog predstavnika. I u njoj uživa.
Biskup Ratko Perić, koji je nedvojbeno jedna od najvećih intelektualnih i duhovnih veličina u BiH, još šuti. Shvatiti to, teško je, budući da je upravo biskup Perić dosad uvijek bio glas razuma kada se pojave ogađivači javnosti. Naime, Tomašević implicira u svojim megalomanskim intervjuima kako je „Crkva protiv trećeg entiteta“ kiteći svoju tezu i biskupovim potpisom starim 12 godina. No, biskup Ratko Perić godinama nakon toga, u listopadu 2015. tvrdi javno pred mnoštvom ljudi kako „BiH treba po matematici imati tri entiteta.“ Do dana današnjega ponovio je to još nekoliko puta. Skromno bih, meni neizmjerno dragom ocu biskupu, volio postaviti sljedeće pitanje: zašto dopuštate da netko manipulira vašim imenom kako bi potpirivao vatru ispod bošnjačkog i često antikatoličkog nacionalizma? Isto pitanje volio bih postaviti i ostalim potpisnicima dokumenta iz 2005. godine. Budući da monsinjor Tomašević ovih dana uzima sebi za pravo upućivati druge što trebaju raditi, preporučio bih mu da pročita upravo knjigu biskupa Perića pod nazivom „Isusovi sugovornici.“ Već na početku čitko štivo upoznat će ga s nepoželjnosti manipulacije. Ako knjigu nema, rado ću mu je poslati, samo nisam siguran trebam li je poslati na adresu Islamske zajednice ili SDP-a BiH budući da mi se čini kako monsinjor tamo u zadnje vrijeme češće obitava.
Podlost i najveću štetu nakon ovakve medijske salate vidim u tome što su mnogi identificirali ideju trećeg entiteta s HDZ-om BiH, a ideju drugačije BiH s Biskupskom konferencijom. Ideja trećeg entiteta nije kćer ni vlasništvo HDZ-a BiH. Dapače, istina je kako HDZ u svom planu i programu nažalost uopće nema troentitetsku BiH. Treći entitet legitimna je ideja koju zajednički dijele ljudi različitih provinijencija ujedinjeni pod vizijom funkcionalne BiH. Zagovornici trećeg entiteta su i konzervativci i liberali, i socijalisti i kapitalisti, zeleni i žuti. Ako baš hoćete, zagovorici trećeg entiteta su i mnogi Bošnjaci, a poglavito Srbi. Predstaviti neku ideju (lažno) kao vlasništvo i pretenziju određene političke stranke, koja eto baš slučajno taj entitet zasad (?) nema ni u programu, a kamoli u djelovanju, podlo je i nekršćanski. No, to monsinjoru Tomaševiću očito nije bitno. Da mu je bitno, nakon 12 godina i prvotnog prijedloga našao bi koji trenutak za razmišljanje. Makar i u pauzama od antihrvatskog djelovanja. Njemu je bitno da se Hrvati vrate u Republiku Srpsku, što je hvalevrijedna utopija i dogodit će se onog trenutka kad se Srbi masovno vrate u Sarajevo ili katolici u Istanbul. Ideja zadržavanja preostalih Hrvata i katolika ondje gdje su zahvaljujući HVO-u i Herceg Bosni opstali, njemu je očito ideološki daleka. Možda zato jer nije u modi i probošnjački mediji neće njezinog autora pretvoriti u heroja nego u fašista.
Kako je moguće da je nastao toliki nesrazmjer između predstavnika Crkve i oni koji u Crkvu vjeruju? Kako je moguće da pojedinci mogu govoriti u ime svih? Jednostavno je, zato jer ostali šute.Osim biskupa Perića, i kardinal Puljić nedavno je zagovarao treći entitet. Koliko stavova dnevno promijeni kardinal Puljić, ili se i on boji oglasiti? Biskupi se mogu dogovarati što je najbolje. Mogu i puštati razne Tomaševiće da lažno predstavljaju tuđe stavove. Mogu se, naravno, i usuditi progovoriti za napaćene, protjerane i obespravljene katolike u BiH. No, to je teško. Ipak, najteže će biti ako odluče progovoriti, a ne budu imali za koga, jer pitanje je koliko Hrvata u BiH će biti ako se stvari ne krenu mijenjati. Kuća se gradi od temelja, ali riba se čisti od glave. Vrijeme je da se toga sjete i pojedinci u Biskupskoj konferenciji BiH. Biskupi su ušutili, a Tomašević propjevao uz zvukove trube. Na kraju, moram zaključiti kako je monsinjor Tomašević najmoćniji čovjek Crkve u BiH. To je jedini racionalan razlog zašto biskupi i kardinali šute dok im dotični okolo mijenja stavove. Nadam se kako ću nekad u vremenu nakon ovog teksta moći skromno priznati kako sam bio u krivu.
wpDiscuz