Ponedjeljak, 9 lipnja, 2025

Poklisar Dubovačke republike 1404: U Bosni ne vidjesmo reda ni posluha

Vrlo
- Advertisement -

U Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru ovog je tjedna predstavljena knjiga prof. Dr Mile Lasića „ U zemlji zarobljenog uma“. Evo, što je u vrlo nadahnutoj besjedi o knjizi rekao predsjednik Matice hrvatske Mostar, odvjetnik Josip Muselimović

Davne 1404. godine, vraćajući se iz Visokog sa zasjedanja bosanskog Sabora i krunidbe  kralja Stjepana Kotromanića, opisujući stanje u posjećenoj zemlji, poklisari Dubrovačke Republike, izvijestili su kneza ovim riječima:

Svijetli kneže,

U Bosni ne vidjesmo reda ni posluha. Na svakom koraku su nered i otimačina. Od potopa svijeta, nama se, svijetli kneže, čini da se puk nigdje toliko nije uznemirio.

Iz ovog izvješća možemo vidjeti da je bosansko kraljevstvo uoči potpunog sloma i pada pod osmanlijsku upravu bilo u stanju potpunog rasula. Što se događalo u pet stoljeća turske vladavine, manje-više svakom je poznato.

Knjiga koju večeras predstavljamo kulturnoj i inoj javnosti, uz ostalo, nastoji pronaći odgovor i na pitanje – zbog čega se naše društvo i dan danas nalazi u stanju rasula, zbog čega nema reda i ustroja, zbog čega živimo u zemlji zarobljenog uma, i zbog čega se grad Mostar, kao neki napušteni otok, nalazi u samrtnom hropcu.

Možemo li se zadovoljiti onim što je jedne prigode napisao mudri nobelovac Ivo Andrić?

Dugotrajno robovanje i loša uprava mogu toliko unakaziti shvaćanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud u njemu otančaju, da se potpuno izvitopere te da takav poremećen narod ne može razlikovati ne samo dobro od zla nego i svoju korist od vlastite štete.

Kada sam, prije  vremena, pozvan za sudjelovanje u predstavljanju knjige „U zemlji zarobljenog uma“, visoko cijeneći sve ono što sam pročitao od njenog autora prof. dr. Mile Lasića, i unatoč brojnim obvezama, nije bilo nikakove dvojbe.

Pozivom sam bio počašćen.

Međutim, nakon što sam knjigu pročitao i zatvorio njene posljednje stranice, tražio sam odgovor na pitanje – kako se izdavaču i autoru zahvaliti na pozivu i zamoliti ih da u njenom predstavljanju sudjeluje neka druga osoba? Zašto?

Kada sam zatvorio  posljednje stranice ove iznimno vrijedne knjige, shvatio sam da se ona na uobičajen način ne može predstaviti – shvatio sam da se ova knjiga na uobičajen način ne može ni čitati – zapravo, shvatio sam da ova knjiga zahtijeva potpuni mir i potpunu koncentraciju, da zahtijeva povratak na početak pa polako, od stranice do stranice, razmišljati o univerzalnim porukama koje ona šalje.

I ne samo to.

Neka od poglavlja ove knjige zahtijevaju okrugle stolove i najozbiljnije rasprave najozbiljnijih i naujmnijih ljudi.

Tako na petnaestak stranica knjige – od l50 do 165 stranice, u kolumnama „Osmanlije ponovo jašu na Balkanu“ i „ Mnogi u Bosni i Hercegovini traže iver u tuđem oku a  brvno u svom ne vide“ autor – kao nitko drugi i KAO nitko na ovakav način – piše o turskom dahu među bosanskim brdima i opasnim  ambicijama i aluzijama prema Bosni i Hercegovini, ali i o oduševljenju i  pozitivnom značenju povratka vladike Grigorija u drevno eparhijsko središte u Mostaru.

Za autora knjige nema dvojbe o tome što je SDP BiH i tko je njen čelnik, kao što nema dvojbe ni o očiglednoj majorizaciji hrvatskog naroda u  postdaytonskoj BiH.

Neka mi profesionalna solidarnost dopusti nešto duže zadržati se na 82. stranici i poglavlju „Ilija Jakovljević u raljama primitivizma“.

U ovom eseju autor opisuje kako je, jednom prigodom, kod uličnog prodavača u Mostaru, naišao na kapitalna djela istaknutog pisca, pjesnika i odvjetnika Ilije Jakovljevića, i to ona koja su 1926. i 1940. godine izišla iz zagrebačke Nadbiskupske tiskare i Hrvatske književne naklade.

Proza i poezija, život i djelo Ilije Jakovljevića, u kulturnoj baštini našeg naroda nisu našli mjesto koje im pripada.

Njegovi romani, memoarska proza, eseji, pripovijetke i poezija, morali bi biti vrednovani na isti način kako se u njemačkom narodu vrednuje poezija velikog Wolfganga Goethea, koji je jedno vrijeme, također, bio odvjetnik u Frankfurtu. Koliko je meni poznato, u ovom eseju, prvi put svjetlost dana ugledala je sjajna pjesma Ilije Jakovljevića „Hercegovina“.

Teško je sve zabilježiti.

Stoga želim podsjetiti autora knjige da je Matica hrvatska svjesna djela ovoga u Mostaru rođenog odvjetnika, pisca i pjesnika, prije sedam godina podigla spomenik koji se nalazi ispred škole koja nosi njegovo ime.

Sve to nije dovoljno pa se autor s pravom pita – zbog čega se velebno djelo  Ilije Jakovljevića još uvijek nalazi u raljama primitivizma – na pragu potpunog zaborava, i to baš onakvog kakav je nastao od 1948. godine, od vremena njegovog ubojstva u logoru na Savi.

Putujući stranicama knjige „U zemlji zarobljenog uma“, nije teško uočiti da njen autor manirom slobodoumnog mislioca s pravom mjerom i ocjenom ukazuje na ponašanje i lijevih i desnih, i onih u centru i onih izvan svih centara.

I kardinalu i reisu, i predsjedniku i dopredsjedniku, ministru i doministru, uredniku i novinaru, autor manirom sveučilišnog profesora, briljantnog intelektualca i iskusnog diplomate, piše, savjetuje i poručuje ono što misli.

Serijom zanimljivih portreta autor nas podsjeća na ljude koji svojim angažmanom zavrjeđuju sjećanje i poštovanje:
– Tako će za Branka Mikulića reći da je to najznačajniji hrvatski političar iz Bosne i Hercegovine u 20. stoljeću;
– Za Ivana Lovrenovića – da je Miroslav Krleža i Vlado Gotovac u jednoj osobi, zapravo da je  onovremeni Ivan Frano Jukić;
– Za Ivana Vukoju da je  čovjek snažnog uma i urednik časopisa Status – časopisa koji nema premca na prostorima ex Jugoslavije i da se s pravom može mjeriti s najznačajnijim svjetskim časopisima toga profila u Europi i svijetu,
– Za Miru Petrovića da je veliki pjesnik kao što su velika i Motrišta, časopis koji uređuje,
– Za Dragana Marijanovića – pisca, pjesnika i putopisca, te da s njegovim hodoljubljima putuje zemljom koju nije imao priliku dovoljno upoznati.

Dame i gospodo,

Pred nama se nalazi buket eseja i rasprava, nekoliko znanstvenih i stručnih intervencija, u stvari – pred nama se nalazi krležijansko promišljanje naše današnje društvene stvarnosti iz pera sveučilišnog profesora i znanstvenika, briljantnog pisca i slobodoumnog mislioca i iskusnog diplomate – prof. dr. Mile Lasića pa Vam ju najtoplije preporučam. Autoru ove vrijedne knjige upućujem najiskrenije čestitke, želim mu dobro zdravlje i daljnje spisateljsko nadahnuće.

- Advertisement -

14656 KOMENTARI

guest


14.7K Mišljenja
Najstariji
Najnovije Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Pravo iz furune

Helez se rasplakao Amerikancima koji su ga opasno prozvali za islamizam, Bećirović bi da ispegla situaciju a Hrvati tradicionalno šute

Kako smo i objavili na našim stranicama da su Amerikanci opasno zaprijetili ministru obrane BiH Zukanu Helezu koji je od ranije...
- Advertisement -
- Advertisement -

More Articles Like This

- Advertisement -