Korisnik Doma za starije i nemoćne osobe u Đakovu, 92-godišnji Božo Bačić, položio je vozački u samom vihoru Drugog svjetskog rata, 1943. godine, u vrijeme NDH! Vremešni gospodin Božo živio je u Kraljevini Jugoslaviji, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa u SFRJ, a sada u Republici Hrvatskoj. Baš nedavno posjetio je djecu i u Zagrebu, za krštenje praunuka. I nije za odlazak u metropolu koristio usluge javnog prijevoza već je sjeo u svoj 14 godina star Hyundai i sam se odvezao k najrođenijima, na krstitke. Tih nemalih 250 kilometara od Đakova do Zagreba, kaže, prešao je za 2,5 sati.
– Vozim i na more, zadnje sam u tom smjeru bio autom do Biograda – kaže Glasu Slavonije gospodin Božo, rodom Benkovčanin, a koji je radni vijek proveo u Osijeku.
Negoduju na ocjene drugih, mlađih sudionika u prometu, da su stariji za upravljačem opasnost na cesti.
– To je laž! Svatko tko je nesavjestan, loš vozač, može biti opasnost na cesti, bez obzira na godine – kategoričan je Božo Bačić, za kojim su čak 73 godine vozačkog staža. U svojoj garaži promijenio je, kaže, dosad pet automobila:
– Vozio sam prvo “fiću”, pa jednu Ladu, pa drugu Ladu, potom Škodu, pa Yugo, a sada Hyundai.
– Na redovite preglede za produžetak vozačke idem od 65., svake dvije godine, a sadašnja vozačka vrijedi mi još tri mjeseca pa ponovno na pregled. Psihofizičko zdravlje i refleksi su mi k’o štampa, imam vid za vožnju, sluh za vožnju i zašto i dalje ne bih vozio?! Ta ja sam s velebitskog kamena! – povezuje svoju vitalnost s kamenitom kršnošću zavičaja Bačić.
Odlučno pruža obje ruke ispred sebe koje, usprkos 92. u kostima, nisu ni sekundu zadrhtale! Vozit će, nastavlja, dok god bude mogao.
Inače, Božo Bačić kaže kako u svoje 73 godine vozačkog staža nije imao ni jednu prometnu nezgodu ili nesreću. “U posljednjih godinu dana imao sam samo 150 kuna kvara za jednu žarulju”, kaže Bačić Glasu Slavonije.