Korisnik Doma za starije i nemoćne osobe u Đakovu, 92-godišnji Božo Bačić, položio je vozački u samom vihoru Drugog svjetskog rata, 1943. godine, u vrijeme NDH! Vremešni gospodin Božo živio je u Kraljevini Jugoslaviji, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa u SFRJ, a sada u Republici Hrvatskoj. Baš nedavno posjetio je djecu i u Zagrebu, za krštenje praunuka. I nije za odlazak u metropolu koristio usluge javnog prijevoza već je sjeo u svoj 14 godina star Hyundai i sam se odvezao k najrođenijima, na krstitke. Tih nemalih 250 kilometara od Đakova do Zagreba, kaže, prešao je za 2,5 sati.
– Vozim i na more, zadnje sam u tom smjeru bio autom do Biograda – kaže Glasu Slavonije gospodin Božo, rodom Benkovčanin, a koji je radni vijek proveo u Osijeku.
Negoduju na ocjene drugih, mlađih sudionika u prometu, da su stariji za upravljačem opasnost na cesti.
– To je laž! Svatko tko je nesavjestan, loš vozač, može biti opasnost na cesti, bez obzira na godine – kategoričan je Božo Bačić, za kojim su čak 73 godine vozačkog staža. U svojoj garaži promijenio je, kaže, dosad pet automobila:
– Vozio sam prvo “fiću”, pa jednu Ladu, pa drugu Ladu, potom Škodu, pa Yugo, a sada Hyundai.
– Na redovite preglede za produžetak vozačke idem od 65., svake dvije godine, a sadašnja vozačka vrijedi mi još tri mjeseca pa ponovno na pregled. Psihofizičko zdravlje i refleksi su mi k’o štampa, imam vid za vožnju, sluh za vožnju i zašto i dalje ne bih vozio?! Ta ja sam s velebitskog kamena! – povezuje svoju vitalnost s kamenitom kršnošću zavičaja Bačić.
Odlučno pruža obje ruke ispred sebe koje, usprkos 92. u kostima, nisu ni sekundu zadrhtale! Vozit će, nastavlja, dok god bude mogao.
Inače, Božo Bačić kaže kako u svoje 73 godine vozačkog staža nije imao ni jednu prometnu nezgodu ili nesreću. “U posljednjih godinu dana imao sam samo 150 kuna kvara za jednu žarulju”, kaže Bačić Glasu Slavonije.
wpDiscuz