Sad kad su utrnuli oratori, kad su se prestale šepuriti političke muze i ugasle se TV starlete, kad su presahnule p.r. optužbe, poznati selfiji, drama instragrami, cool twitovi, humani lajkovi, značajni stejtmenti i parole, onih koji su opet zauzeli prvi saf i od kojih se stvarna ljudska suza ne može ugledati…
Svim tim beskonačnim redovima srebreničkih obitelji, i svima onima koji tolika desetljeća plaču živi no mrtva srca, sami sa sobom, i ne samo ovim danom nego svakim drugim, slobodni a opet zarobljeni u doživotnoj robiji tuge, gurnuti na rub društva, poniženi jučer u ratu i poniženi danas u miru…
svim tim blijedim i bezimenim licima, kao što su bezimeni ljesovi nad kojima plaču, bez ikakvog interesa osim onog da se dostojanstveno podsjete na tom stravičnom mjestu, i puste suzu nad rakom…
…njima živima a opet njima mrtvima koji hodaju među nama, njima koji su vidjeli kako izgledaju oči smrti, i koji su danas tu šutjeli…
…bez nagona za novim valom proklinjanja, svjesni da se zlu ne odgovara novim zlom, nego dostojanstvenim saburom..
naša iskrena sućut.
Počivaj u miru Srebrenico.
poskok.info
wpDiscuz