– To znači da, po Ustavu BiH, među članovima Predsjedništva mora biti jedan koji se izjašnjava kao etnički Hrvat, ali niti eksluzivno predstavlja niti mora biti izabran isključivo od onih koji se izjašnjavaju kao etnički Hrvati.
Ovo što tvrdi Kojović osnovni je problem BIH već godinama i polje međunacionalnog rastakanja BIH. Ako prema Kojoviću tog člana predsjedništva ne bi trebali birati konstitutivni Hrvati zašto je onda Ustav predvidio tri člana Predsjedništva koji simboliziraju, kao uostalom i u jugoslavenskoj republici BIH, tri tvorca Bosne i Hercegovine, tri njena konstitutivna naroda.
Ako bošnjačkog člana Predsjedništva ne bi trebali birati Bošnjaci nego neki treći, ili ako srpskog ne bi trebali birati Srbi nego neki drugi koji je smisao odredbe o konstitutivnosti propisane u prvom članku Ustava BIH? Kojović premda se predstavlja kao poznavatelj Ustava BIH to nije kazao. Princip koji Kojović zagovara princip je da se u Predsjedništvu BIH ispoštuje etnička pripadnost, no ne nužno i predstavnički legitimitet koji u sebi nosi reprezentativnost jednog od tri BH konstituenta.
Ukoliko bi naime Kojović pristao na tumačenje Ustava onako kako je on i zamišljen, kroz konsenzus građanske većine u BIH koja je potpisala etničku logiku BIH, u smislu predstavništva, to bi značilo i da slučaj Sejdić Finzi nema osnovu. Praktički je kroz postojeći Ustav omogućena kandidatura i Sejdiću i Finziju jer i oni , premda nisu pripadnici konstitutivnih naroda, imaju pravo kandidirati se i postati njegovi predstavnici. Logično je da niti jedan član predsjedništva ne mora imati čisto jedan, etnički legitimitet ali bi morao imati legitimitet jednog od tri konstitutivna naroda. Inače pada ustavna odredba o konstitutivnosti sva tri BH naroda.
Kojović dakle, premda se zalaže za poredak, krši osnovna načela za koja se zalaže. Kao prvo krši načelo građanske većine. Građanska većina BIH kroz svoje predstavnike u Parizu je parafirala Daytonski okvir.
Ta ista građanska većina jasno je naznačila konstitutivnost kao jasnu odredbu Ustava. Ustavni sud potom je donio odluku o konstitutivnosti svih na cijelom teritoriju BIH. Premda Kojović , kao sarajevski Srbin, ima daleko više argumenat da se uđe u rat sa sarajevskom čaršijom koja Srbima nameće predstavnike u Dom naroda i predsjedništvo FBIH on problem vidi u Hrvatima.
Koji si daju toliko drskosti, tvrditi , kako prema Ustavu BIH, točnije Aneksu 4, imaju pravo na legitimne predstavnike u institucijama BIH, pa tako i u Predsjedništvu BIH. Makar taj predstavnik , s hrvatskim legitimitetom bio i sam Predrag Kojović. No sudeći prema izbornoj bazi na koju Kojović puca, teško da bi on mogao biti i predstavnik Srba u FBIH. Uspon Kojovića na političkoj sceni u FBIH i BIH direktno je proporcijalan padu kolektivnih prava Hrvata i Srba , napose u FBIH.
Kada bi naime Srbi u FBIH imali zajamčen izborni sustav koji bi im osigurao konstitutivnost, točno obrnuto od onoga kako ju im je osigurao Petritsch, zloporabeći odluku Ustavnog suda, taj i takav Kojović ne bi postojao na BIH političkoj pozornici. Jer ga naprosto FBIH Srbi, sve dok ne promijeni retoriku ne bi birali. Ovako, on preživaljava, politički na kolektivnom potiranju srpske konstitutivnosti. Naša stranka, instagram nacionalisti sarajevske čaršije, parazitiraju, kao pripadnici manjih naroda, na krilima “dobroćudnog” nacionalizma u BIH. Onog najbrojnijeg.
Kojović sukladno tome širi sljedeću propagandu:
Stavljanjem sintagme ‘hrvatski član’ umjesto ‘član iz reda hrvatskog naroda’, Dragan Čović grubo krši Ustav s ciljem da ostvari svoj politički cilj, a to je da umjesto konstitutivnosti hrvatskog naroda uspostavi ustavnu konstitutivnost HDZ-a – kazao je Kojović.
Ovo je još jedna od propagandi unitarista u BIH. Kako bi napali hrvatsko pravo na konstitutivnost, umjesto napada na Hrvate napada se HDZ. A što je HDZ? HDZ je tek stranka koja je trenutno izraz političke volje Hrvata. No ne i sutra ukoliko bi hrvatsko pravo na konstitutivnost bilo zaštićeno. Već sutra bi taj i takav HDZ oslabio a među Hrvatima bi ojačale druge stranke. Nesvjesno ili ne ali Kojović upravo ovakvim izjavama jača HDZ. Što je opet dokaz da Kojovićeva stranka ne namjerava jačati svoje ideje dalje od bošnjačkih većinskih prostora u BIH. Kao što uostalom i ne čini. Niti joj je stalo do pluralizma među Hrvatima. Štoviše i ovaj tekst Kojović će shvatiti kao obranu HDZ-ova prava na vlast. Premda ovaj tekst zagovara upravo nešto suprotno. Pluralizam i na hrvatskoj sceni.
Kojović je dodao da je legitimno u svakom društvenom poretku boriti se za promjenu ustava, “ali ako tvrdite da ste, kao što to često tvrdi gospodin Čović, – legalista, onda morate poštovati ustav, sve dok ga ne promijenite na način predviđen ustavom“.
To isto bi Kojović mogao zadati i sebi u amanet.
– Mi u Našoj stranci smatramo niz ustavnih odredbi diskriminirajući, kao naprimjer činjenicu da su Ostali građani drugog reda u BiH, ali se za promjene borimo poštujući demokratske procedure kojima se mijenjaju zakoni i Ustav. Dotle se Dragan Čović ponaša i prema Ustavu BiH i prema građanima BiH koji se izjašnjavaju kao Hrvati – kao da su oni njegovo vlasništvo s kojim može raditi šta mu je volja – kazao je Kojović.
Hrvati u BIH nisu nikakvo vlasništvo Dragan Čovića. Čović je tek njihov izabrani predstavnik u Predsjedništvu BIH. I danas je integrativni faktor BIH, za razliku od Kojovićevog druga Komšića koji je djelovao kao razarač jačajući međuetničku netrpeljivost u FBIH.
Čak i ova teza o ugroženosti Kojovićevih Ostalih činjenično ne stoji. I licemjerna je do neba. Upravo su Kojovićevi stranački drugovi, uzurpirali mjesta koja pripadaju stvarnim Ostalima u BIH.BH Talijanima, Poljacima, Židovima, Romima. Čak je Komšić tu korektniji od Kojovića. On je kao diejte srpskohrvatskog braka , i premda se osjeća kao Bosanac odlučio ne uzurpirati pozicije Ostalih, nego je bošnjačkim glasovima odlučio uzurpirati poziciju naroda svog oca. Naroda kojem je tim činom pogazio konstitutivno pravo. Pa tako i svome ocu. Da ima predstavnika u Predsjedništvu koji je izraz volje naroda Komšićevog oca. Na taj način Komšić nije zeznuo samo Hrvate. Zeznuo je i i vlastitog ukućanina. Oduzevši mu pravo, da kao Hrvat, u Predsjedništvu BIH ima predstavnika kojeg je izabrao njegov narod.
Kojović jako dobro zna da Sabin Ćudić ne pripada niti jednoj BiH manjini nego je pripadnica konstitutivnog dijela BIH. A koliko su Kojovićevi “Ostali” diskriminirani najbolje pokazuje slučaj Željka Komšića. Iako se privatno izjašnjava kao “Ostali” Komšić je 8 godina koristio bošnjačkom majorizacijom mjesto koje po Ustavu BIH ne određuje bošnjačka politička volja. Slično je radio cijeli niz Kojovićevih kolega, koji su se od mandata do mandata izjašnjavali sukladno praznim foteljama. Ostali u BIH time su zakinuti za svoja građanska prava budući da su im ih oteli našastrankisti.
Poskok.info