ANKARA – Bombaški napad u Ankari ne samo da je ošamutio Tursku, nego je njezine lidere još dublje gurnuo u krizu, naglašavajući tursku ranjivost na situaciju u Siriji i obnovljeni konflikt sa Kurdima. Ovaj napad učinio je da izjave turskih lidera budu samo još borbenije. “Naša odlučnost da odgovorimo unutar i izvan granica zemlje jača sa ovakvim radnjama. Mora se znati da Turska neće zazirati od korištenja prava na samoobranu u bilo koje vrijeme, na svakom mjestu iu svakoj prilici”, izjavio je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan. Kada kaže da će odgovoriti na napade, turski predsjednik, naravno, misli na Kurde, koji su odmah optuženi za napad u Ankari. Naime, upozorenja povjesničara na mogućnost raspada Turske i stvaranja kurdske države postaju realnost, smatra stručnjak za Bliski istok Stanislav Tarasov. Prema njegovim riječima, turska vlada pravi sve više propusta u vanjskoj i unutarnjoj politici, a dokaz za to su sve učestaliji teroristički napadi.
Do prije godinu i pol dana, turska vlada vodila je dijalog s Kurdima, međutim, iznevjerila je njihova očekivanja i neprijateljstva su obnovljena, kaže Tarasov. “Zli duh je pušten iz boce i čak ni Amerikanci ne mogu ga vrate u nju. Turska bombardira Kurde, i odmah se nameće zaključak da se radi o njihovoj osveti; ali ne bi trebalo zaboraviti da Turci imaju i ‘drugi front’. Iako Turska nije u direktnom ratu s Islamskom državom, ova organizacija vrši terorističke napade na njenoj teritoriji. Postoji i još jedna verzija – ima više indicija koje ukazuju na to da se u Turskoj priprema državni udar, tako da bi iza napada u Ankari mogle stoje snage za koje dosad nismo znali “, zaključuje Tarasov. Aleksej Martinov, direktor Međunarodnog instituta za moderne zemlje, mišljenja je da je teroristički napad u Ankari provokacija.
Turski predsjednik Erdogan pokušava započne kopnenu intervenciju svoje zemlje u Siriji i na taj način produžiti vijek ID-u, smatra on. “Izgleda da je turski predsjednik prešao crtu i da je spreman žrtvovati mirne građane kako bi našao izgovor za invaziju. Kada se događa napad poput ovog u Ankari, uvijek se postavlja pitanje kome to ide u korist. Erdoganu i njegovoj stranci rata – ili Radničkoj partiji Kurdistana, koju zbog onog što se dogodilo jučer očekuju još veće represije “, pita se Martinov. Da Kurdima ne idu u prilog teroristički napadi tvrdi i docent beogradskog Fakulteta za međunarodnu politiku i sigurnost Slobodan Anđelković. Nakon uhićenja bivšeg vođe PKK Abdulaha Ocalana, Kurdi se ne bave terorizmom, već su se opredijelili za drugačije vidove borbe. Sama činjenica da je Turska o napadu odmah obavijestila stalne članice SB UN ukazuje na određene namjere te zemlje. “Ukoliko Turska pokrene kopnenu invaziju protiv Kurda u Siriji u trenutku kada ruska avijacija dejstvuje sa snagama predsjednika Asada, gdje Zapad pomaže sirijsku oporbu, a svi oni se deklarativno bore protiv ID-a, tu će nastati kaos”, kaže Anđelković.
Brzina kojom su turski dužnosnici za napad u Ankari okrivili Kurde ukazuje na politizaciju očitog terorističkog akta, smatra novinar “Politike” Miroslav Lazanski. Dosad je, kaže on, vlada Turske za terorističke napade optuživala pripadnike Radničke stranke Kurdistana (PKK), političku organizaciju Kurda koji žive u Turskoj, a sada su požurili da optuže sirijske Kurde. “Optužba protiv sirijskih Kurda je u funkciji opravdavanja izravnog turskog miješanja u rat na prostorima Sirije. Problem je sa čelnim ljudima turske države koji su očito precijenili svoj i značaj same Turske, koji sa svojom antiruska histerijom kompliciraju situaciju u tom području”, kaže Lazanski.
On podsjeća da Turska sve vrijeme drži otvorenu granicu za snabdijevanje ID-a i Nusra fronta ljudstvom, novcem i oružjem, kao i za šverc nafte, na čemu, prema njegovim riječima, pojedini članovi turskog establišmenta jako dobro zarađuju. Turska ne samo da ignorira rezoluciju Vijeća sigurnosti UN o zabrani trgovine švercovanom naftom iz Sirije i Iraka, već ignorira njegove pozive da prestane bombardirati sirijsku teritoriju.
“Turska se na to ne obazire, postala je vrlo problematičan član NATO-a. Sada je samo pitanje da li ona to radi uz prešutnu suglasnost SAD ili ne slušaju više čak ni Washington”, kaže Lazanski. Turske oružane snage već gađaju iz topništva položaje sirijskih Kurda, a predsjednik Erdogan i njegovi suradnici odavno ponavljaju da je kopnena intervencija jedini način da se zaustavi rat. Ovo Erdoganovo mišljenje ne dijele, međutim, njegovi saveznici iz NATO-a, što je i izazvalo njegov bijes. Erdogan zasad ne uspijeva uvjeriti svoje saveznike, prevashodno SAD, da su Kurdi neprijatelji, a ako uspije u tom naumu, bit će korak bliže kopnenoj intervenciji. (NN / sputniknews.com)
wpDiscuz