OTOMANSKE TEREVENKE: Goran Bregović otkazao nastupe zbog Isa bega Ishakovića

Ovu informaciju potvrdio nam je Amel Suljović, predsjednik Društva Klepsidra, koje već sedmu godinu zaredom dodjeluje nagradu Isa-beg Ishaković.”Ne znam koliko bi umjetnika otkazalo rasprodati koncert u glavnom gradu jedne od zemalja, pred desetak hiljada ljudi, kako bi kod kuće sudjelovali dodjeli jednog nekomercijalnog građanskog priznanja, lišenog političkog, ideološkog i vjerskog postulata, jednog čistog, građanskog nezavisnog priznanja? Ne znam. No, to je valjda stvar odgoja. Bregović je još jednom pokazao koliko je veliki umjetnik po onoj definiciji da je čovjek dužan svome zavičaju dok je živ”, ističe Suljović i zaključuje:”Kada su Ivu Andrića pitali zašto je sav novac od Nobelove nagrade dao Bosni i Hercegovini, iako se bio trajno nastanio u Beogradu, on je rekao upravo ovo: “Čovjek je dužan svome zavičaju dok je živ”.

Isa-beg Ishaković je bio zadnji krajišnik Bosanskog krajišta i drugi sandžakbeg Osmanlijske pokrajine Bosne i glavni osnivač Sarajeva i Novog Pazara. Njegova vladavina u Bosni je trajala od otprilike 1454. do 1463. godine. Zbog njegovog doprinosa razvoju zemlje on je danas jedan od najpoznatijih likova iz Osmanlijskog razdoblja Bosanske historije. Bio je sin prvog bega Bosne, Ishak-bega, i otac šestog Bosanskog sandžak-bega Gazi Mehmed-bega.

Nakon osvajanja Bosne Osmanlije su prišle osnivanju Bosanskog sandžaka koji se sastojao od osvojene zemlje bosanskog kralja, oblasti Pavlovića i Kovačevića i okupirani dio zemlje Hercegovekoji su pretvoreni u vilajete te su se ujedinili sa ranijim vilajetima u Raškoj i Bosni.

Za prvog bosanskog sandžakbega postavljen je Minnetoglu Mehmed-beg od 1463. do 1464. godine kada dolazi Isa-beg Ishaković. U Sarajevu je Mehmed-beg Minnet-zade podigao džamiju te uvakufio i građevine za potrebe džamije. A mahala koja se formirala, nazvana je i bilježi se kao mahala Minnetzade-bega Mehmedova. Očito je da je nakon njegove smrti na njegovo mjesto postavljen Gazi Isa-beg. Od 1464. do 1469. godine Isa-beg Ishaković je bio bosanski sandžakbeg. Imao je velike posjede u vilajetima: Jeleč, Zvečan, Hodidjed, Sjenica, Ras, Skoplje i Kalkondelen(Tetovo). Međutim raniji turski vilajeti i predjeli u staroj Raškoj: Zvečan, Jeleč, Ras, Sjenica, Moravica i Nikšići, koji su kasnije pretvoreni u istoimene nahije, priključeni su bosanskom sandžaku tek1464. g. kad je sandžakbegom ovog sandžaka postao Isa-beg Ishaković u čiji su has oni spadali i kao naknada za velike gubitke u Bosni.

Ofanziva Ugarske i Venecije

Nedugo poslije osmalijskog osvajanja Bosne, Ugarska i Venecija uz pomoć pape organizuju savez protiv Osmanlija 12. septembra 1463. godine te vrše napad na osmanlijsku teritoriju u Bosni početkom oktobra 1463. godine. Tako su ugarske trupe u Bosnu ušle preko Save kod Gradiške osvojile Ključ zatim Jajce. Akciju ugarskog kralja Matije Korvina potpomagao je sa juga herceg Stjepan i njegovi sinovi koji su osvojili veliki dio jugozapadne Bosne, te zatvorili pristup Jajcu zatim upali su u oblast Pavlovića i Kovačevića, osvojili devet gradova te dospjeli u blizinu Srebrenice.

Da zbog takve situacije sultan ne bi potpuno izgubio ovu zemlju, on je početkom ljeta 1464. došao ponovo u Bosnu i uputio se ravno na Jajce. Međutim, sultan bezuspješno opsjeda grad od 12. jula do 22. augusta 1464. godine te se povukao. Tada je Matija Korvin udario na sjeveroistočnu Bosnu u nastojanjima da stvori odbranbenu liniju od Beograda do Jajca. Glavni njegov cilj bio jeZvornik – ključ Drine. U pohodu prema Zvorniku ugarski kralj je osvojio Srebrenik te još tri grada ali imao je bezuspješnu opsadu grada Zvornika isto kao i sultan kod Jajca.

Rezultat ovog ratovanja bio je da je sjeverna Bosna (Donji krajevi i Usora) došla pod ugarsku vlast dok je sultanu ostala samo istočna i centralna Bosna. Matija Korvin je od osvojenih oblasti obrazovao dvije banovine: jajačku i srebreničku. Tako je teritorija bosanskog sandžaka već u prvim mjesecima njegovog opstojanja znatno smanjena. Na istoku i sjeveroistoku on je graničio sa smederevskim sandžakom, koji je u srednjem Podrinju prelazio Drinu i obuhvatao Srebrenicu, Zvornik, Kušlat i Šubin sa njihovim područjem. Na sjeveru graničio je bosanski sandžak sa ugarskim područjem u spomenutim banovinama. Samo je između turskog i ugarskog posjeda dugo vremena postojao vrlo širok pojas ničije zemlje, tako da su, npr. 1469. godine najsjevernije utvrđene turske tačke bile Ključevac u bivšoj oblasti Kovačevića, Vranduk na Bosni i Susid na Vrbasu.

Ponovno širenje Bosanskog sandžaka

Osmansko osvajanje na prostoru Bosne nastavljeno je za vrijeme Isa-bega Ishakovića. Iskoristivši pometnju porodične svađe kod Hercega i njegovih sinova, pod zapovjedništvom bosanskog sandžakbega Isa-bega Ishakovića i njegovih vojvoda Ismaila i Ahmeda, provalila je u julu 1465. godine u Hercegovu zemlju i uspjela da brzo prodre do dubrovačke granice. U njihove ruke najprije su dospjeli Mileševac, Samobor, Prilep, a onda i ostali gradovi na istoku. Tokom ljeta 1465. pali su Hercegovi gradovi na istoku i u Podrinju. U septembru iste godine bili su u njihovim rukama Lug,Ljubomir, Popovo, Žurovići i Pocrnje, oktobra Uskoplje i Bijela, u novembru Vrsinje (Zupci), Gacko i Kuti.

Prije decembra te godine zauzeli su i Cernicu. Sljedeće godine držali su još Korita, Banjane i Riđane, a 1467. bili su gospodari i Trebinja. Poslije 3. juna 1466. osvojili su Blagaj, a prije maja 1468. g. i Ključ. Zemlje i gradove koje su oduzeli od hercega Stjepana i njegovih sinova od početka svoje ofanzive do početka 1470. Turci su pripojili u jedan vilajet koji su pripojili susjednom bosanskom sandžaku. Neposrednu upravu u pojedinim nahijama u Hecegovini vršili su vojvode bosanskog sandžaka Isa-bega Ishakovića. Početkom 1470. osnovan je osvojene teritorije u Hercegovini posebanhercegovački sandžak.

Međutim u vrijeme Isa-bega Ishakovića kao bosanskog sandžakbega u Bosni je došlo do obnavljanja Bosanskog kraljevstva. Naime zbog ugarskih pozicija na sjeveru, srebreničke i jajačke banovine, Osmanlije nisu mogli biti sigurni na teritorije koje su držali u Bosni. Tu nesigurnost pojačavala je i činjenica što sami Bošnjaci nisu bili zadovoljni ni s jednim ni s drugim okupatorom i što nisu mirovali. Da bi kod Bošnjaka stvorili iluziju da se obnavlja bosanska država i uspostavili kakav-takav koridor između svojih i ugarskih posjeda u Bosni, Turci su krajem 1465. ili nešto ranije predali sjeverne dijelove bosanskog sandžaka na upravu članu dinastije Kotromanića, Matiji, sinu svog štićenika i pretedenta Radivoja, i postavili ga kraljem Bosne. Oblast novog bosanskog kraljevstva prostirala se od Lašve na sjever do područja ugarskih banova, a sastojala se od šest gradova i njihovih područja. Rezidencija kraljeva bila je po svoj prilici u Vranduku. On je tu imao svoju vlastelu i ekonomski imunitet na svom području.