Upotreba ruskog veta u Vijeću sigurnosti UN-a na britansku rezoluciju o Srebrenici nije konzistentna sa veoma jasnom proevropskom porukom koju je premijer Aleksandar Vučić poslao kad je nedavno bio u Washingtonu, ocjenjuje u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Daniel Serwer, profesor i ekspert za Balkan sa vašingtonskog John Hopkins instituta.
– Da bi odnosi između Srbije i Bosne i Hercegovine mogli da se relaksiraju, tokom posjete Predsjedništva BiH Beogradu premijer Vučić bi trebalo vrlo jasno da saopšti da je sagovornik Beograda Sarajevo i da bi i bosanski Srbi trebalo da gledaju u Sarajevo kao u svoj glavni grad – poručuje Serwer.
Svima je, dodaje on, stalo da vide zamah kad je u pitanju evropski put zemalja Zapadnog Balkana jer svi i te kako “dobro znamo da kad balkanski bicikl ne ide naprijed, on obično padne”.
– Sjedinjene Države odavno podržavaju snažniju i veću Evropsku uniju, tako da je u tom smislu podrška putu Srbije u EU zaista nešto najprirodnije. Šta to u ovom trenutku konkretno znači ne bih mogao znati, ali mogu reći ovo: trenutno ništa ne može zamijeniti obaveze koje Srbija mora ispuniti kako bi se tehnički kvalifikovala za članstvo u EU; ona naprosto mora da prođe put pregovora o svih 35 poglavlja. Tek na kraju tog procesa dolazi na dnevni red pitanje da li će joj se otvoriti i politički ulaz u evropski klub ili neće. Kao što smo svi toga svjesni, postoji mnogo otpora unutar same Evropske unije njenom daljem širenju, mnogo je, dakle, trenutno političkih prepreka tome. Mislim da bi baš tu Sjednjene Države mogle pomoći, posebno na kraju tog procesa kvalifikacija – dakle, u fazi kada će ulaz u EU biti ne tehničko nego političko pitanje – kaže Serwer.
Srbija se, kao što je poznato, žestoko suprotstavila britanskom predlogu rezolucije o Srebrenici, a predsjednik Tomislav Nikolić je tražio od Rusije da stavi veto na nju, što je ona i učinila.
Serwer kaže da se to, izvjesnom smislu, vratilo Srbiji kao bumerang.
– Ja ni na koji način ne želim da opravdam ono što se dogodilo u Potočarima, ali jasno je da premijer Vučić, čiji dolazak na komemoraciju u Srebrenicu jeste imao poruku pomirenja, nije naišao na prijem kakav je očekivao, a dio razloga za to je i veto na rezoluciju u Vijeću sigurnosti. Iz američke perspektive zapravo je veoma zbunjujuće zašto je Beograd tražio ruski veto, ako se zna da su dva međunarodna tribunala – Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji i Međunarodni sud pravde – ono što se dogodilo u Srebrenici kvalifikovali kao genocid. U tom smislu nije nam jasno šta se dobilo tim otporom riječi ‘genocid’. Mi razumijemo da je to vrlo osjetljivo pitanje s obzirom na srpsku istoriju i s obzirom na zločine počinjene nad Srbima, ali Miloševićev režim je odgovoran za ono što se dogodilo u Srebrenici, a ne oni koji su danas na vlasti. Uprkos tome što je Vučić bio dio Miloševićevog režima, on je danas očigledno napravio drugačiji politički izbor i mislim da se to mora respektovati. Ali, to bi se istinski moglo respektovati ako bi prihvatio da se u Srebrenici dogodio genocid – rekao je on.
Upitan da li bi bilo adekvatnije da nije otišao u Srebrenicu, Serwer je kazao kako misli da je trebalo da anticipira da neće naići na aplauze poslije veta u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija.
– Znate, upotreba ruskog veta u Vijeću sigurnosti UN na britansku rezoluciju o Srebrenici nekako nije konzistentna sa veoma jasnom proevropskom porukom koju je premijer Vučić poslao kad je nedavno bio u Washingtonu. U suštini, mislim da je dobro što je otišao u Potočare, ali bilo bi mnogo bolje da je ne samo otišao nego i izgovorio reč ‘genocid’ – smatra on.
Serwer navodi da je veoma teško relaksirati odnose između Beograda i Sarajeva zato što je BiH veoma podijeljena. Međutim, po mišljenju Serwera, tokom posjete Predsjedništva BiH premijer Vučić bi svima njima trebalo vrlo jasno da poruči da je Sarajevo sagovornik Beograda i da bi i bosanski Srbi trebalo da gledaju na Sarajevo kao na svoj glavni grad, a na centralnu vladu kao na autoritet koji će pregovarati o članstvu BiH u Evropskoj uniji.
– To je nešto što je Hrvatska odbijala da uradi neposredno posle rata, ali konačno je to predsjednik Mesić učinio. Na izvanrednu podršku u Washingtonu i Briselu naišla je, naime, poruka koju je on tada poslao bosanskim Hrvatima da treba da prihvate Sarajevo kao svoj glavni grad. To je vrsta poruke koju bi i Vučić trebalo da pošalje; da želi da sagovornik Beogradu bude Sarajevo i da bosanskim Srbima glavni grad bude Sarajevo – kazao je Serwer za RSE.
wpDiscuz