U posljednje tri školske godine broj upisanih učenika u osnovne škole smanjio se za skoro 20.000 djece! Podaci za srednje škole su još šokantniji: u dvije posljednje godine broj upisanih srednjoškolaca smanjio se za 22.431! Demografi će ove trendove objasniti bijelom kugom koja već gotovo desetljeće hara Bosnom i Hercegovinom, ali na padu broja učenika jasno je da se ne radi „samo“ o bijeloj kugi. Sve ukazuje na masovno iseljavanje, te da zemlju napuštaju mlade obitelji sa osnovnoškolcima i srednjoškolcima!
Piše: mr. Sc. Tvrtko Milović, Dnevnik.ba
Kao što uzroci smanjenja broja učenika nisu čisto demografski, isto vrijedi i za posljedice iseljavanja: najviše će se osjetiti na ekonomskom padu!
Problem nije što ljudi odlaze, nego je problem što je bosanskohercegovačka ekonomija baždarena na tržište od četiri milijuna stanovnika i dva milijuna radno sposobnih stanovnika. Sada se to sve dramatično mijenja. Proračunski rashodi ostaju, a prihodi padaju.
Da je BiH funkcionalna država, kao što nije, podaci o iseljavanju bi na noge digli čitavo društvo. Ipak, uslijed relativno stabilnih, pa čak i pozitivnih ekonomskih kretanja (rast izvoza, rast BDP-a, smanjenje javne potrošnje, rast industrijske i druge proizvodnje i sl.) negativan učinak iseljavanja još uvijek se ne osjeća. Ali mogao bi jako brzo. Već na jesen.
Što bi se moglo dogoditi na jesen?
Na jesen ćemo ustanoviti da je broj učenika nastavio slobodan pad. Ipak, to je samo neonsko upozorenje na još gori problem: smanjit će se broj zaposlenih, smanjit će se ekonomska aktivnost i ono najkonkretnije – smanjit će se fiskalni i parafiskalni (MIO/PIO) prihodi u proračun!
Kada u ovaj razarajući kompot umiješa i činjenica da je propala tranša MMF-a predviđena za kolovoz, a koja je već ukomponirana u ovogodišnji proračun, onda se stječe preciznija slika stanja u kojem će se BiH naći.
Ima još.
Mirovine već sada kasne. Isplata se razvlači na 20 dana, i ovisi o prihodima koji su sve slabiji. Entitetski proračuni su već previše rastegnuti da bi mogli pomagati mirovinskim fondovima, te će smanjenje prihoda u MIO/PIO itekako biti vidljivo na kašnjenju mirovina. Do rujna bi se lako moglo dogoditi da mirovine kasne mjesec dana, što za mnoge umirovljenike znači pitanje života i smrti.
Ima još.
Treba li reći da je vladajuća parlamentarna „većina“ nestabilna i nefunkcionalna da se suoči s bilo kojim od gore i dolje navedenih problema!?
Ima još.
Nekoliko političkih stranaka već najavljuje demonstracije poslije godišnjih odmora. Meta će biti krhka federalna vlast. Ukoliko stanje bude loše kao što je opisano, onda bi se demonstracijama mogle priključiti sve ugrožene skupine, a ne samo stranački aktivisti.
Ima još.
Demonstracije, ili ”spontani narodni bunt”, koji priprema opozicija, trebao bi biti u FBiH usmjeren prema SDA. Naravno, najveći grijeh koji će se staviti na račun SDA jeste „ugađanje HDZ-u“ na čemu već aktivno rade dvije stranke. Osim SDA, na udaru će se naći i koalicija iz RS-a predvođena SDS-om koju će na drugi način pritisnuti SNSD inzistirajući na referendumu.
Sad o referendumu.
Ove okolnosti čine Dodikov referendum vrlo izvjesnim, bez obzira na protivljenje Međunarodne zajednice. Tim više što ne postoji funkcionalan represivni aparat koji bi mogao spriječiti referendum, a u konačnici ni odcjepljenje Republike Srpske.
Naravno, najavljeni referendum u Republici Srpskoj tek je pijesak u oči kojim se krije još poraznija ekonomska situacija u ovom entitetu. To ne znači da referenduma neće biti. Dapače. Kriza ga čini izvjesnijim.
Sve ove izvjesne aktivnosti uvjetovane su nekolicinom vrlo bitnih međunarodnih faktora. Prvi je potpuno odsustvo međunarodnog interesa za BiH utjelovljeno u Visokom predstavniku OHR-a kojem je najozbiljnija aktivnost ove godine obilazak priprema obilježavanja godišnjice genocida. S druge strane, dva subjekta sa istoka vrlo su prisutna na području BiH – Rusija i Turska. Svaka iz svojih razloga. Europa je očito zaokupljena krizom u Grčkoj da joj je za BiH ostalo tek nekoliko praznih floskula i Deklaracija koju Parlament BiH nije htio ni saslušati.
Iako se čini da je ekonomska, pa i demografska kriza u BiH akutna, ovakvi trendovi moraju imati svoju kritičnu točku na kojoj se pokreće neka reakcija. Dramatičan pad broja produktivnog stanovništva (Prema posljednjim podacima, u BiH je u listopadu 2013. živi 3,52 mil. stanovnika. Priznajući podatke Agencije za statistiku BiH – broj se do danas dodatno smanjio), koje vidimo kroz pad učenika, vrlo izvjesno će uzrokovati krah proračuna.
Nedostatak kredita, pa čak i kredit kojim se krpaju rupe, ne može spriječiti ono što (ne)koordinirano pripremaju opozicija u FBiH i opozicija u BiH.
Iako teritorijalni integritet zemlje s vanjske strane doista nije upitan, ono što se događa unutar zemlje nitko ne može kontrolirati. Bilo kakav udar na institucije, koje bi bile oslabljene eventualnim smanjenjem plaća ili bojkotom zastupnika, mogao bi ojačati separatističke planove Republike Srpske. Eventualna kriza vlasti u FBiH, prouzrokovat će krizu institucija druge vrste, gdje će propuh u proračunu i nesposobnost parlamentarnog djelovanja paralizirati bilo kakvu vlast i otvoriti vrata bezvlašću najgore vrste.
U ovom scenariju, interes Rusije je da otvori novo žarište na granici Europe i zabavi je novim problemom.
Europa načelno ima interes da BiH postane funkcionalna država, ali s obzirom na uloženi angažman, najvažnije je da „ne puca“. U slučaju institucionalnog kraha BiH, Europa će samo paziti da – ne zapuca. Sve ostalo će propustiti domaćim liderima.
Trenutno ne postoji politička snaga koja bi se suočila s ovakvim scenarijem. Opozicija je zauzeta rušenjem vlasti. Vlast je zauzeta sprječavanjem opozicije da je sruši, s tim da je SDA upregnula sve resurse u „širenje istine o genocidu u Srebrenici“. Uspješnost promocije genocida direktno ubrzava separatističke procese u Republici Srpskoj.
HDZ BiH je uglavnom zauzet saniranjem posljedica Platforme te prevenciji nove Platforme. Ako se demonstracije rasplamsaju, i ako RS zaista krene u referendumske avanture, hrvatska strana sigurno neće moći ostati po strani.
Zemlja koja u tri godine izgubi 40.000 učenika ima ozbiljan problem. Ne zato što se smanjio broj budućih i aktivnih poreznih obveznika, nego zato što je pokrenuta lančana ekonomska reakcija koja će se obiti o glavu onima koji ostaju: prvo umirovljenicima, pa onda svima ostalim. Kriza društva, kriza proračuna i na kraju kriza institucija
Rješenje su snažne i hrabre reforme koje je stvoriti okvir za dugoročni razvoj i pojeftinjenje države. Samo je pitanje ima li ova parlamentarna ili druga koalicija snage za takvo što.
wpDiscuz