Već danima je javnost zasuta vijestima o papinom posjetu Bosni i Hercegovini. TV kuće, novine, internet portali u pomanjkanju ”velikih vijesti” još uvijek zasipaju slikama, video sadržajima, porukama, detaljima dočeka, dojmovima i sličnim sadržajima.
Posjet pape Franje se najavljivao na velika zvona, a uz svaku najavu je dolazila crtica-Bosni i Hercegovini je baš potreban dolazak pape. A zašto baš Bosni i Hercegovini nismo čuli pravo objašnjenje, tako da npr. ako živimo u Varaždinu i ne pratimo stanje u BiH, nemamo pojma zašto je ovo: baš. Možda zbog Srebrenice ili Sarajevo film festivala? Kako to da je BiH u posjetima poglavara katoličke crkve upala u jakosnu skupinu sa Palestinom, Turskom, Albanijom, Filipinima i sličnima?
Nagađanja o tome koje će poruke poslati papa išla su do te mjere da je svatko predviđao kao pred nogometnu utakmicu rezultat u svoju korist. Hrvati u BiH su tvrdili da će reći: svi narodi moraju imati svoje prava i biti ravnopravni, a Bošnjaci i njihovi lobisti su tvrdili da će reći: nećemo o prošlosti, svi ste vi jedan narod i nema ništa od Trećeg entiteta. Baš kao pred nogometni meč, u studije TV kuća i radio emisija se pozivaju ”bivši igrači” i stručnjaci da predvide što će papa reći.
U svemu ovome zadržao se visok stupanj koncentracije da se ne prijeđe linija, pa su sve ”strane” i građani na ulicama, želeći ostaviti dojam tolerantnog građanina intelektualca, omekšavali stavove. Ponavljale su se parole: svi smo mi Božja djeca, samo ljubav, samo mir, moramo živjeti skladno skupa itd. Na hrt emisiji Otvoreno, zagrebački imam Mirza Mešić nakon što je gladio gledatelje i goste tolerancijom, ni manje ni više ispali kako je za muslimane Isus musliman i da će se kada opet dođe na Zemlju, pojaviti svima kao musliman. To je kao bio vrhunac dobrote islama, da priznaju da su katolici muslimani, samo u biti, oni to ne znaju. Dodao je da Hrvati u BiH moraju početi voljeti i prihvaćati BiH kao svoju domovinu. Slažem se sa njim u ovome drugom, ali ne bi se on složio sa menom kad bih mu rekao da je onda BiH kao država dužna osigurati prava i dostojanstvo Hrvatima kao i Bošnjacima. Institucionalno i teritorijalno.
Najvještije su dolazak pape iskoristili profesionalni sarajevski građani koji su kao iskusni glumci u kamere izgovarali: Neka dođe papa, neka vidi čitav svijet da smo mi multikulturalni grad i da svi živimo u miru skupa. A kao argument za taj multi-kulti grad, koristilo se postojanje četiri građevine na malom prostoru u sred Sarajeva (džamija, katolička crkva, pravoslavna crkva i sinagoga). Nitko ne spominje da su tri posljednje prazne a da je više od stotinu Sarajevskih džamija pretijesno za sve vjernike.
Čitavo to vrijeme dok se govorilo o ljubavi koja vlada u BiH je trajala sigurnosna ludnica. Američki specijalci obučavaju bosanskohercegovačke, hapšenja po RS, milijuni se troše za sigurnost, uklanjaju se automobili, zabranjuje se pojavljivanje na prozorima, blokira se grad itd. Za usporedbu sa prijašnjim posjetom pape kada su ga pune ulice dočekale sa cvijećem, ovaj put ni vrapci nisu prelijetali cestu. Toliko o tome koliko smo bolji onakon rata. Zašto uopće takve mjere u državi u kojoj vlada samo mir, ljubav i u kojoj su svi isti?
Dolazi papa. Oko 65.000 ljudi na stadionu. 60.000 gostiju. Nitko ne pita gdje će stati desetci tisuća Hrvata katolika iz Sarajeva? Ili ih možda više u Sarajevu nema? Hoće li se spominjati 230.000 protjeranih Hrvata iz Federacije i onih 153.000 iz RS-a? Tko ih je protjerao? Jesu li ”Božiji ljudi” blagoslovili puške?
Onda se dogodio do sada neviđeni incident. Poglavar Islamske zajednice u BiH reis Husein ef. Kavazović u brk je rekao papi: ”Mi bosanskohercegovački muslimani želimo posebno razvijati naše dobre odnose s katolicima u BiH u duhu Ahdname sultana Mehmeda 2. Fatiha”. Prvi puta da netko kaže papi: mi ćemo biti dobri sa malobrojnim katolicima, ali po načelima koja smo primjenjivali u srednjem vijeku. Inače za Ahdnamu katolici u BiH (s izuzetkom nekolicine plaćenih) drže da je povijesni dokaz da su kršćani bili drugorazredni građani koji su mogli ”slobodno” vršiti svoju vjeru sve dok priznaju vlast sultana. No i ta takozvana sloboda je bila samo mrtvo slovo na papiru, jer su kršćani bili gotovo istrijebljeni iz Bosne i Hercegovine neviđenim zvjerstvima, nakon čega su im Turci dopustili da se vrate obrađivati zemlju, kako bi mogli crpiti enormne poreze, svodeći na taj način katolike na ropski položaj.
Nakon svih ceremonija papa odlazi. Život se vraća u ”normalu” i stišavaju se ugodne emocije izazvane lijepim riječima i porukama. Isti zahtjevi stranaka na stolu, ista lica i isti problemi. Bošnjaci hoće Ahdnamu, Hrvati – entitet, a Srbi – samostalnost RS. Komšićev DF koji se predstavlja kao lijeva stranka svih građana, kaže da neće odustati od ratnih ciljeva. Mir, ljubav i suživot.
Koja je realna namjera papinih posjeta? Ako se zna koje je zemlje prethodno posjetio papa, ne treba puno trošiti vremena na logičan zaključak. Papa ide tamo gdje su kršćani u iznimno teškom položaju i gdje se nalaze potencijalna žarišta novih ratova. Zato i geslo: Mir vama!
Dodatni razlog posjeta, ako želimo intimnije promatrati, je taj da nam papa ulije snagu duha pred svim što nas čeka u Bosni i Hercegovini. Kroji se nova karta, odnosi će eskalirati, samo se ne zna do koje razine. Pitanje Međugorja je dodatni razlog. Katolici se za njega drže kao jednu od slamki spasa, a s obzirom da već cure informacije kako su vidioci postali poduzetnici, lako je moguće da će fra Jozu Zovku i druge protagoniste Međugorja okupati hladan tuš kad dobiju odluku Vatikana o navodnim Gospinim ukazanjima. Svakako, još su ove vijesti na razini rekla-kazala, pa treba sve to uzeti sa rezervom. Ako se Međugorje prizna – odlično, a ako ne, to će osjetiti donekle samo suvenirnice, a pravim vjernicima ostaje vjera i nada u mir.
Autor živi i radi u Sarajevu l zbog sigurnosti je zatražio anonimnu objavu.
wpDiscuz