Ostati ravnodušan prema knjizi znači lakomisleno osiromašiti svoj život.
Riječi su ovo koje je zapisao naš veliki književnik i nobelovac Ivo Andrić, čije su najdublje misli ostale u djelima neprolazne vrijednosti, kojima je promijenio naše živote zauvijek.
Kao i Andrić i drugi veliki pisci vijekovima su ukazivali na to zbog čega su knjige jedinstvene i koliki je grijeh ne obogatiti svoju dušu čitajući. Svake godine 23. travnja obilježi se Svjetski dan knjige. Toga dana s književne scene otišla su dva velika imena Miguel de Cervantes i William Shakespeare, što ovom datumu daje dodanu težinu. I ove godine, može se reći, već tradicionalno, srpska pisci za “Glas Srpske” podsjetili su da u svakoj knjizi čovjek može pronaći dio sebe, te da čitanje predstavlja svojevrstan spas u tmurnim vremenima.
– U životu svakog duhovnijeg čovjeka knjiga je nešto što je spasonosno. Trudnoća je siva, tmurna, a život beskrajno dosadan. Književnost, kao i poezija, elitna umjetnost, zapravo čovjeka dovode u poziciju da živi stotinu života. Ne bih umio zamisliti svoj život bez knjige. Knjiga je naprosto utjeha – istaknuo je književnik Rajko Petrov Nogo.
Mnogima omiljen, Matija Bećković smatra da je najbolji odgovor još davno dao talijanski pisac Umberto Eko naslovom svog djela “Nećete se lako riješiti knjige”.
– Tu je rečeno da je knjiga savršen izum, kao čekić, kao kliješta, kao škare, da može biti različitih formata, na različitom papiru, ali da jednom zauvijek ostaje savršen izum. Bez obzira na to što se sada čini da je zamjenjuju drugi mediji, ona će trijumfirati na kraju, kao što je trijumfirala na početku, a sve knjige koje su napisane nastale su iz te jedne jedine – objasnio je Bećković.
Dotakli su se i pitanja o kojima se mnogo polemiše u suvremenom vremenu: da li su se današnje generacije, pojavom suvremenih tehnologija, udaljile od knjige i time ugrozile njezin opstanak? Vladar u kraljevstvu najljepših priča i pjesama za djecu Ljubivoje Ršumović ne slaže se s tim.
– Ne vjerujem u to da smo se udaljili od knjige. Postoji prolazna fascinacija “elektronskim čudima” i ona na neki način pokušavaju zamjene knjigu, koja postoji u različitim oblicima više od 2.500 godina. Ne vjerujem da će maloljetni računalo pobijediti knjigu, ni u koje vrijeme, nikada. On je koristan naravno, kao i mobilni telefon, tableti, sve je to korisno, ali treba učiti djecu da oni gospodare svim tim elektroničkim spravama, a ne one njima i njihovim slobodnim vremenom i pameću – poručio je Ršumović.
I ovogodišnji dobitnik prestižne književne nagrade NIN Filip David vrlo je optimističan kada je u pitanju odnos ljudi prema knjigama i književnosti.
– Dok je ekonomska situacija sve teža, imam dojam da se događa jedan paradoks, da se ljudi koji vole knjigu njoj i vraćaju. U ovom vremenu čovjek mora u nečemu da nađe oslonac. Ne znam je li to moja zabluda, volio bih da nije, ali zaista imam dojam da se knjiga u ovim vremenima pojavljuje kao neka vrsta spasitelja, kao utjeha, nešto što se osjeća kao prijatelj koji će vam pomoći u nevolji i koji će vas udaljiti od ove stvarnosti koja nije baš najsjajnija – kazao je on.
Slično mišljenje dijeli i književnik Nenad Grujičić.
– Gdje god se okrenemo knjiga živi. Evo danas, u srijedu, u podne, u uglednoj knjižari “Geca Kon” u Beogradu biće promovisana moja nova knjiga pjesama “svijetliti”, u izdanju “Prosvete”. Još jedan svježi buket razgovora i kazivanja poezije! Život knjige postoji kao vitalni čovjekov duhovni princip u svim pravcima – rekao je Grujičić.
Knjiga je, naglasio je on, jedan od najvažnijih dokazanih medija ljudske civilizacije, gdje su svoju smisao i snagu, intimu i sreću pronašli mnogi nadareni autori.
– Dok je života i svijeta, eto, biće i talentiranih pjesnika i pisaca, knjiga i literature u glazbi i bojama maternjih jezika diljem planete – zaključio je Grujičić.
Da je u duhovnom i društvenom posrnuću knjiga jedini eliksir, koji vodi ka izlječenju, smatra i pisac Tode Nikoletić.
– Ona nije samo opredmećeni detalj i vidljivi zbroj rečenica. Ona je ideja, iskustvo, mudrost i najintimniji dio svakog čovjeka. U metafizičkom smislu, knjiga je saglasje sa univerzumom – ispričao je Nikoletić.
Ipak, on dodaje da je u eri elektronike i vizualnih medija knjiga postala najudaljenija točka na Zemljinoj kugli.
– Dinamika, koja nas sve pretvara u potrošni materijal, otuđila nas je od potrebe za knjigom. Glad za bljeskalicu vijestima, senzacionalizmom, brutalnim događajima učinili su nas nezainteresiranim za lijepo i estetizovan štivo. Produkt toga je hermetizam i pasivnost za bilo što što nas čini komunikativnim i pismenim bićima – naglasio je Nikoletić.
Potraga za odgovorima
– Čini mi se da problem suvremenog čovjeka počiva više na činjenici da se on sam od sebe udaljio, nego od knjige. Posredno, možemo između to dvoje tražiti vezu, jer bi knjiga trebala biti neka vrsta medija i čuvara znanja, koji pomaže u saznavanju i sebe i svijeta oko sebe. Nisu naravno ni sve knjige takve, ali u simboličkom smislu knjiga bi trebalo da prenosi neka bitna saznanja o čovjeku. Paradoksalno, živimo u svijetu neznanja, u kojem smo zatrpani nebitnim, a često i sasvim bizarnim i bespotrebnim informacijama.Ipak u urođenoj potrebi čovjeka za suštinskim odgovorima o njegovom biću razotkriva se, rekla bih, trajan prostor knjige. Tko krene u potragu za odgovorima, posegnut i za knjigom – naglasila je književnica Tanja Stupar-Trifunović.
Velikani o knjizi
“Dobri prijatelji, dobre knjige i čista savjest: to je idealan život”, Mark Twain
“Knjiga nije hrana, ali je poslastica”, Tin Ujević
“Knjige su hladni, ali pouzdani prijatelji”, Sokrat
“Nema knjige, a da u njoj ne može ništa dobro da se nađe”, Servantes
“Raj sam oduvijek zamišljao kao svojevrsnu knjižnicu”, Horhe Luis Borhes