Ahmedija, vjerska kapa islamske uleme, dobila je ime po Ahmedu, što je jedno od imena posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda. Na području Balkana, ahmediju čini crveni fes, omotan slojevitim bijelim platnom, odnosno sarukom. Bijela ahmedija simbol je čistote i poštenja.
Adnan Dučić jedini koji danas zna smotati ahmediju u Sarajevu. Novinaru agencije Anadolija ispričao je kako se počeo baviti ovim zanatom.
„Motanje ahmedija ili saruk je inače zanat koji se prenosi sa koljena na koljeno, ali ja sam ipak sam naučio da motam saruk. Danas se kod nas nas nekolicina bavi ovim poslom, a u Sarajevu sam jedino ja ostao, nakon što je efendija koji je takođe znao motati ahmedije ove godine preselio na ahiret“, objašnjava Dučić.
Na prostor Bosne i Hercegovine ahmedija je stigla je fermanom sultana Mahmuda II. Do tada su se nosili turbani. Dučić podsjeća da su nakon sultanove naredbe svi morali da nose fesove. U početku je, kaže, bilo pojedinih protivljenja ovoj naredbi, a u BiH su fesove nosile sve nacije, sa manjom razlikom u bojama.
Dučić se sarukom počeo baviti jer je, kako kaže, uočio nedostatka kvalitetnih ahmedija na tržištu. Kada su ih ljudi počeli primjećivati na njemu i tražiti za sebe, prihvatio je to kao svoj posao.
„Tradicionalno motanje ahmedija veoma je rijetko kod nas. Ono zahtjeva puno vremena, strpljenja i truda dok se to složi. Motanje jedne ahmedije traje po četiri, pet sati dok je samo za kićanku potrebno 2 sata da bi se napravila“, istakao je Dučić koji sam pravi cijelu ahmediju – od fesa, kićanke, pa do motanja saruka.
Čak mu se i turski reisu-l-ulema Mehmet Gormez obraćao da mu napravi fes.
„Postoji četiri, pet načina motanja ahmedije. Za određeni rang u Islamskoj zajednici ahmedija treba biti veća i reprezentativnija. Primjera radi, imamske ahmedije čini tri do četiri metra platna, dok ahmediju za reisu-l-ulemu čini i do 12 metara platna. Takođe, motam i tadževe/turbane šejhovske. To je još jedan zanat koji je izumro kod nas“, rekao je Dučić.
Ahmedija, kada se uprlja, platno se skine, otkuha, ispegla i ponovo mota. Moguće ju je nositi onoliko dugo dok se ne isprlja, dok se fes pravi po mjerama i može trajati dugo vremena.
Ukupan proces, od pravljenja fesa, kićanke, motanja ahmedije, sa svim pripremama uzima puno vremena, nalglasio je Dučić i dodao kako je dnevno moguće napraviti samo dvije ahmedije.
„Razmišljao sam, a i dolazili su ljudi da ih obučavam. Međutim, kada vide koliko vremena i strpljenja je potrebno za ovaj posao, nažalost, brzo odustaju“, zaključio je u razgovoru za agenciju Anadolija Adnan Dučić, jedini preostali majstor motanja ahmedija u Sarajevu.
(Anadolija/dg)