Dragi rođače Suzuki….Jamamoto mi je rekao da si mu pisao da ti je u novoj domovini dobro, da ti je u školi lijepo i da tamo vlada Mirko Filipović. Na Internetu sam se informirala o toj čudesnoj zemlji, koju zovu Zapadnohercegovački šogunat, i nakon onog što sam vidjela odlučila sam da tebe i mog dragog ujaka Kawasakija uskoro posjetim.
Svašta sam naučila o vašoj zemlji i jedva čekam da sliku koju sam o njoj stvorila usporedim sa stvarnošću, za koju sam sigurna da je još ljepša! Na osnovu onoga što sam vidjela na raznim portalima, zaključila sam da se radi o tehnički najnaprednijoj zemlji na svijetu, za kojom naš učmali Japan kasni barem 50 godina.
Posebno me se dojmilo vrhunsko visoko školstvo. Ti si tek u osnovnoj školi, mali moj Suzuki, pa se o tome možda još nisi raspitivao, ali u tvojoj novoj domovini postoji veliki sveučilišni centar, po svemu sudeći veličanstveni grad, zvan Grude, u kojem su fakulteti razvili takve napredne didaktičke tehnike koje omogućavaju da se u 7 dana završi kompletan fakultetski program, za koji je na našim zaostalim sveučilištima potrebno i po 5-6 godina.
U onim provincijalnim poput Osake čak i 7. Taj novi program, kojeg zovu Fabus, omogućit će da u tvojoj novoj domovini postotak fakultetski obrazovanih ljudi uskoro dosegne magičnu brojku od 98%, što je peterostruko više nego u ovoj zabiti od Japana.
Naučila sam da taj futuristički megapolis i vizionarsko znanstveno-kulturno središte, zvano Grude, nije ni glavni ni najveći grad tvoje nove domovine (ali nije to bio ni onaj zaostali Oxford u Engleskoj, ni Heidelberg u Njemačkoj, pa me to toliko ni ne čudi). Glavni grad (koji nije i najveći), svojevrsni Washington te županije, zove se Široki Brijeg.
Zamišljam da je puno ljepši od Tokija i jedva čekam da ga vidim i upoznam njegove plemenite stanovnike. Vidjela sam na Internetu i to da je najveći tamošnji grad Ljubuški poznat po blagosti i profinjenosti svojih stanovnika, koji se nimalo ne ljute (za razliku od onih primitivnih stanovnika New Yorka) što njihov grad kao najveći nije ujedno i upravno središte šogunata. Budući da studiram informatiku i kibernetiku, najviše me ipak zanima grad Posušje (informatičko i medijsko središte) u kojem je sjedište portala na kojem sam čitala o tebi i tvom tati, mom dragom ujaku Kawasakiju.
Otkrit ću ti i jednu malu tajnu. Premda sam svjesna da dolazim iz jedne, u odnosu na Zapadnohercegovački šogunat, tehnički zaostale zemlje, pokušat ću se prebaciti na studij na Fabusu. Malo me strah, jer sam svjesna koliko je zahtjevan taj studij, koji u sedam dana uspijeva zgusnuti naše petogodišnje gradivo, ali dat ću sve od sebe. Malo me strah i Gruda.
Znaš, nije se lako iz one zabiti od Tokija odjednom spusti u tako veliki grad. No pouzdam se u čuvenu ljubaznost tamošnjih ljudi koji će zbunjenoj studentici iz daleke zemlje pomoći da se snađe u tom sveučilišnom megapolisu. Molim te da mi javiš koliko ima aerodroma u Grudama i na koji da sletim prilikom dolaska, tj. koji je najbliži Sveučilištu. Otkrit ću ti još jednu malu tajnu.
Budući da uskoro dolazim u Zapadnohercegovački šogunat, počela sam se putem Interneta dopisivati s nekim tamošnjim mladićima. Malo sam u dvojbi da li da najprije izađem s jednim krasnim mladićem iz Posušja – evo ti copy-pasete njegovog zadnjeg maila:
«Donesdermi dušinjeti poluosovinu od tojote stare one spušćane korole, pa ako bude ured issusovemi vozit ću te u mostar na kavu da vidiš bruslija, žuti se ka ti…»
ili s jednim studentom sa Fabus University of Grude koji mi je pisao ovako:
«žuta, uzorat ću te ko krmak ledinu….»
Dragi moj mali Suzuki, jedva čekam da vidim tebe i ujaka Kawasakija, tu divnu zemlju i ljude, s kojima smo uvijek bili na istoj strani, a koji će nadam se i iz tog razloga imati razumijevanja za nas i pomoći da se i naš Japan unaprijedi i razvije i bude makar upola napredan kao oni.
Puno te voli i ljubi tvoja rodica Origami!
poskok.info