Zbog bratove smrti slabo je vjerovao u sebe, a razvio je i opsesije koje će ga progoniti cijeli život

Tesla: Moja je metoda drukčija, meni je potpuno isto pogonim li turbinu u mislima ili je testiram u laboratoriju
Ako ste mislili da se o Nikoli Tesli teško može napisati nešto nova, pogriješili ste, i to ozbiljno. Da priča o jednom od najvećih znanstvenika svih vremena nije ni danas, gotovo 70 godina nakon njegove smrti, ispričana, W. Bernard Carlson lako će vas razuvjeriti uzmete li u ruke njegovu knjigu “Tesla – izumitelj električnog doba”.
Istraga o korijenima
Riječ je o do sada najdetaljnijoj i najtemeljitijoj biografiji velikog uma iz Like kojoj smisao nije taksativno proučavanje važnijih događaja Teslina života već pokušaj da se uđe u dubine njegove osobnosti i intelekta. I Carlson to čini doista dobro, upravo minuciozno, što su mu omogućile godine istraživanja originalnih dokumenata iz privatnog i javnog Teslina života, već kako piše na poleđini tog doista vrijednog rada, objavljenog potkraj prošle godine i na hrvatskom jeziku. Dubinu je Carlson postigao istraživanjem Teslinih obiteljskih korijena, ideala koji su ga vodili prema tim velikim otkrićima, a sve stavljajući u kontekst vremena u kojem je izumitelj živio. Doista, i sami se osjećate kakvim Teslom koji istražuje Teslu, otkrivajući zašto je i danas tako intrigantan, čak i u poglavljima u kojima će autor ući u dublje znanstvene rasprave oko svakog, čak i manje bitnog, Teslina izuma. Priča je to o velikom znanstveniku, izumitelju, ekscentriku, šoumenu, teškom radoholičaru, ali i kockaru i bilijaristu. Sve je to, otkrivamo, bio Nikola Tesla, a i mnogo više od toga.
W. Bernard Carlson, profesor tehnologije na School of Engineering and Applied Science te profesor povijesti na sveučilištu Virginia, prava je osoba za izučavanje Nikole Tesle, pa stoga ne čudi da je knjiga na Amazonu proglašena jednom od najboljih znanstvenih uradaka a nominirana je i za nagradu Royal Society Winton, iako već činjenica da ju je u američkom originalu otisnuo Princeton University Press govori dovoljno sama za sebe.
Dakle, autor nas kronološki u 16 poglavlja vodi kroz Teslin život baveći se podjednako funkcioniranjem ličkog učenjaka kao osobe i znanstvenika i njegovim izumima. I tako, premda činjenica da su Teslin otac i ujaci redom bili svećenici Srpske pravoslavne crkve nije ništa novo, autor u njoj nalazi korijene Teslina promišljanja zbog kojih je dolazio do otkrića koja su ga proslavila. Sam je Tesla, stoji u knjizi, svoj idealistički pristup opisao prilikom dodjele Edisonove medalje 1917. godine: „Moja je metoda drukčija. Ne srljam slijepo u konstrukciju. Kad dobijem ideju, odmah je počinjem graditi u vlastitu umu. Mijenjam ustroj, unosim poboljšanja, eksperimentiram, pokrećem uređaj u mislima. Meni je potpuno jednako pogonim li turbinu u mislima ili je testiram u laboratoriju. Isto je, rezultati su jednaki. Na taj način, vidite, mogu brzo razviti i usavršiti izum ne dirajući ništa. Kad doprem do točke kada sam u uređaj ubacio sva moguća poboljšanja koja sam smislio, kad nigdje ne primjećujem pogrešku, tek tada izradim taj finalni proizvod svoga mozga. Tako svaki put radi kako sam predvidio i moj eksperiment daje potpuno planirane rezultate.”
Prema Carlsonu, Tesla je takav idealistički pristup dijelom oblikovao i zahvaljujući svojem religioznom podrijetlu. On je od oca i ujaka upio dio vjerovanja kako je kroz Sina Božjeg Riječ ili Logos sve u Stvaranju obdareno nekim temeljnim načelom. Pravoslavci, dakle, vjeruju da je Sin Božji kao Riječ ili Logos potaknuo Teslu da u svojim izumima traga za idealom. Riječ je o subjektivnoj racionalnosti gdje pojedinac preoblikuje izvanjski svijet u skladu s vlastitim unutarnjim idejama. Iza svakog izuma mora postojati neki ideal. No, odnos s ocem Milutinom ide puno dalje od religije, zanimljivo je da se majci Đuki knjiga obraća kratko, može se izdvojiti znakovit Teslin citat: „Majka je bila prvorazredna izumiteljica i vjerujem da bi stvorila velike stvari da nije bila toliko odvojena od suvremenog života i njegovih bezbrojnih mogućnosti. Izumila je i sklopila sve moguće alate i naprave i tkala prelijepe uzorke iz vune koju je sama sukala…”
Od majke je, dakle, Tesla zadobio želju da sklapa različite stvari, a za elektricitet se, govori nam Carlson, zainteresirao sasvim slučajno, otkrivši kako se običnim glađenjem kućnog mačka može stvoriti nešto što mu je otac opisao kao elektricitet. Milutin Teslavjerovao je da će se za Srbe stanje poboljšati samo ako uspiju sačuvati tradicije i stvoriti vlastitu naciju, odvojenu od Austrijanaca i Turaka. Vrlo inteligentan i obrazovan čovjek, Milutin je bio neka vrsta reformatora koji je iznalazio načine da bi poboljšao svakodnevni život srpskog naroda, navodi autor. Prekretnicu u odnosu mladog Nikole i njegova oca donosi smrt starijeg i omiljenijeg brata Dane kojeg ubija arapski pastuh kojeg je otac ranije dobio od turskog paše. Roditelji, poglavito Milutin, od tuge ne vide koliko im obećava drugi sin pa i sam Tesla u jednoj biografiji kaže: „Sve što sam hvalevrijedno učinio, roditelje je tjeralo da još snažnije osjete gubitak”.
Bijeg u maštu i kockanje
Nikola je zbog toga slabo vjerovao u sebe, a razvija i različite opsesije koje će ga progoniti cijeli život i utjecati na njegove odnose s drugima. Ali, u napetim odnosima u kući, mladi Ličanin bježi i u maštu koja će u njemu zapravo razviti mentalne sposobnosti koje će mu kasnije pomoći kao izumitelju, nešto što Carlson u knjizi naziva mentalnim inženjerstvom. No, Teslina boležljivost natjerala je oca da ga ipak pošalje na školovanje u Graz. Nikola će već ovdje pokazati koliki je potencijal, ali bez uspjeha u nastojanju da poboljša odnos s ocem. Cijele je prve godine radio od tri sata ujutro do 11 navečer, nedjeljama, blagdanima… Srušio je sve rekorde, položio devet ispita uz pohvale profesora da zaslužuje najviše ocjene. Tako ponosan vraća se kući samo da bi naišao na nove očeve kritike za koje je ubrzo pronašao i razlog – pisma profesora s grazerskog Joanneuma, sveučilišta koje je pohađao, u kojem mole oca da ga udalje kako se ne bi ubio pretjeranim radom. Da bi savladao rastuću antipatiju kolega, Tesla u drugoj godini školovanja počinje kartati i igrati bilijar, pušiti, ostajati do kasna vani… To ga odvodi u drugu krajnost, napušta školovanje, seli se u Maribor gdje radi i – karta.
Očeva nastojanja da ga odvoji od kocke nisu urodila plodom, on zbog toga obolijeva te umire kada Nikolu deportiranog zbog skitnje iz Maribora kući doprema policija. Tesla, međutim, u Gospiću nastavlja s kockom, gubi sav novac, a majka ne znajući više što bi, daje mu sve što ima da jednostavno više nema što izgubiti. To je Nikolu toliko potreslo da više nikada nije sjeo za kartaški stol. Studij je nastavio u Pragu, no ujaci uskoro više nisu mogli nastaviti s financiranjem njegova studija pa on, u oskudici, odlazi u Budimpeštu gdje će se konačno početi formirati Tesla kakvog ga poznajemo danas.
 

Teslin motor načinjen 1887.-1888. godine
Treba reći da je Tesla unatoč svim svojim uspjesima rijetko živio život dostojan svoje reputacije, u materijalnom smislu govoreći. Također, cijelo to vrijeme Nikola Tesla bavio se vizijom koja će ga proslaviti, motorom na izmjeničnu struju.
Ne zaboravimo, iako su do nekih otkrića koja će omogućiti taj veliki izum neki znanstvenici došli prije Tesle, prema svemu sudeći on za te radove drugih nije znao. Sve je napravio sam. U Budimpešti upoznaje i jednog od ključnih ljudi u svojem životu,Anthonyja Szigetija kojeg opisuje kao „iznimnog izdanka ljudskog roda. Velika glava s kvrgom na jednoj strani i blijeda put činile su ga izuzetno ružnim, no od vrata nadolje tijelo mu je moglo služiti kao model za Apolonov kip”.