Kada je, prije točno 33 godine, Jasenko Houra na (tada još) Trgu Republike zapjevao prve taktove danas kultne Ruže Hrvatske pred između 200 i 300 tisuća ljudi, za većinu bio je to jasan signal da SFRJ prestaje postojati.
Zabranjeni koncert Prljavog kazališta bio je doista politička i kulturna prekretnica u hrvatskoj borbi za samostalnost, ali će ostati upamćen i kao najveći koncert svih vremena. Nitko kasnije nije na središnjem zagrebačkom trgu okupiti toliku masu kao koncert 1989. Zapravo, nisu to znali ni sami članovi banda. Mladen Bodalec ispričao je to prije par godina.
Emotivna atmosfera
“Mi smo danima prije tog koncerta već bili na turneji, promovirali album ‘Zaustavite zemlju’(1988.), održavali koncerte diljem Hrvatske, punili dvorane i stadione i zbog velikog interesa organizirali dodatne koncerte. No, nismo imali baš nikakvu predodžbu o tome što će se dogoditi na Trgu. Bio je to koncert, znali smo da će biti velik, no ni po čemu nije trebao biti drukčiji od naših dotadašnjih nastupa. Znali smo da postoje određeni problemi s politikom te da fanovi dolaze organiziranim autobusima, čak i iz Slovenije. No, nismo ni zamišljali da bi se na Trgu moglo okupiti četvrt milijuna ljudi u onoj prekrasnoj atmosferi”, rekao je Bodalec 2015.
Bodalec je u bandu tada bio tek četiri i pol godine, naslijedivši Davorina Bogovića koji je u bandu bio od 1977. do 1985. Na snimci koncerta vidi se kako Bodalec emotivno proživljava događanja na Trgu, naročito kada se iz tisuća grla začula pjesma “Mojoj majci (Ruža Hrvatska)”, a iz publike poletjele stotine petardi, bengalki i zastava. Bilo je to u praskozorje Domovinskog rata i u zraku se itekako osjećala napetost, no više od svega domoljubni zanos koji je tresao čitavu zemlju. Zbog toga nastup na Trgu nije bio samo rock spektakl nego i najveće okupljanje hrvatskog naroda u raspadajućoj Jugoslaviji.
– Nikad se taj trenutak nije ponovio. Mi smo skupina koja se dobro osjeća i pred petsto ljudi i pred pola milijuna ljudi, no to je bilo nešto nevjerojatno. Zapravo su nam se dojmovi slegli tek za nekoliko dana. Odmah smo nastavili raditi. Mutno se sjećam da su dio menadžmenta zbog koncerta na Trgu uhitili tadašnji milicajci, no više ne znam kako se to riješilo. Mi smo nastavili s turnejom i za dva mjeseca smo ponovno bili u Zagrebu, pred dupke punim Domom sportova – prisjetio se Bodalec u intervjuu kojeg smo tada vodili za Jutarnji list.
‘Neka nas Bog čuva u ova teška vremena’
Koncert koji će kasnije ponijeti titulu “zabranjeni”, tadašnja milicija doista je htjela pod svaku cijenu spriječiti. Tako su se dvadeset minuta prije najavljenog početka, kad je već bilo jasno da su na trgu stotine tisuća ljudi, pojavili kako bi – isključili struju. No, od gužve se nisu mogli probiti do pozornice. Houri su tada rekli da publici kaže kako je koncert otkazan, a on je nemoćno slegnuo rukama i izgovorio kultnu rečenicu: “Recite im vi”.
Potom je Houra uzeo mikrofon u ruke i rekao “Neka u ova teška vremena Bog čuva i nas i vas“, a domoljubni zanos na Trgu bana Jelačića pretvorio se u mjesecima koji su uslijedili u raspad Jugoslavije i jedan od najkrvavijih sukoba na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata.
Izvorna posveta
U prvim satima nakon smrti gđe Savke Dabčević-Kučar lider Prljavog kazališta i autor pjesme “Mojoj majci (Ruža hrvatska)” Jasenko Houra za Jutarnji list je izjavio:
– ‘Mojoj majci (Ruža hrvatska)’ doista je, kako sam u niz navrata isticao, napisana kao posveta, odnosno u spomen mojoj majci, što sugerira i sam naslov pjesme. Naravno, vrlo brzo sam postao svjestan kako je ta pjesma zadobila neke druge konotacije, neovisno od izvorne posvete, no to me nikada nije smetalo.
Tako, naravno, nisam imao ni ništa protiv toga što su mnogi tumačili kako se ta pjesma, između ostalog, odnosila i na Savku Dabčević-Kučar, a nije me smetalo ni to što je pjesma bila i korištena u njezinoj predizbornoj kampanji u ranim 90-ima – rekao je Houra.
Zaključak je jasan. Kao i niz pjesama u popularnoj glazbi, tako je i skladba Prljavog kazališta “Mojoj majci (Ruža hrvatska)” zaživjela svoj zaseban život, neovisan od izvorne konotacije, značenja ili posvete, odnosno počela se tumačiti, iako napisana u spomen Hourinoj majci, kao posveta političarki koja je svojedobno stajala na čelu Hrvatskog proljeća čije se novo buđenje iščekivalo koncem 80-ih.
wpDiscuz
