Na slici je Valentin Inzko.
Bošnjaci ga zovu “Uvaženi gospodine, vaša ekselencijo,” i kad god im se ukaže prilika, pomalo mu tepaju, kao nekome tko se brine o njihovim ‘plemenitim’ interesima.
Hrvati ga zovu “Smeće, plaćenik, nitko i ništa,” i ne, nema tu mjesta za tepanje. Sve osim fratara, naravno. Čudna ta ljubav između fratara i ekselencija… možda je neka diplomatska tišina na djelu.
Srbi? Pa, Srbi su tradicionalno praktični: “Smeće, plaćenik, nitko i ništa,” i naravno, ni traga tapšanja po ramenima. Čak ni popovi ne nude nikakve blagoslove.
Inzko je, kroz ovo bogato raznoliko uvježbavanje nadimaka, uspio shvatiti da u BiH, eto, žive tri dominantne kulture. I, vjerovali ili ne, svi su tu da zajedno, u harmoniji, pljuju po njemu – barem kad nisu zauzeti međusobnim pljuvanjem.
Ali, tu je Inzko s razlogom, zar ne? Njegova misija je da štiti Dayton i poštivanje Aneksa 4. Ili kako bi narod rekao – da pazi da se nitko previše ne zabavlja bez kazne. Zanimljivo je da, unatoč svojoj uzvišenoj poziciji, još nije našao vremena da reagira na protuustavno djelovanje Željka Komšića. Možda je zauzet… nekim višim, kozmičkim zadacima.
Iz toga možemo zaključiti da je OHR-u potpuno prihvatljivo kad netko javno pljuje po Ustavu BiH. Ako se nisu oglasili zbog Komšića, znači da će ubuduće biti gluho i na Dodika, Čovića, i sve ostale kad krenu ‘kreativno’ tumačiti zakone.
Napomena:
I dalje nismo sigurni čemu služi Valentin Inzko. Možda je maskota nekog starog, davno zaboravljenog cirkusa u kojem nitko ne igra po pravilima.
wpDiscuz
