“Idemo u smjeru da se više nikada i nikome u BiH ne dogode ‘Križančevo Selo’, ‘Buhine kuće…'”, kazao je jučer u Vitezu Dragan Čović
U Vitezu je obilježena 22. godišnjica zločina u Križančevu Selu. U crkvi sv. Leopolda Mandića u naselju Dubravica slavljena je misa zadušnica koju je, uz koncelebraciju gučogorskog gvardijana fra Dragu Pranješa i još pet svećenika, predvodio viteški župnik fra Marko Kepić. Uz rodbinu, prijatelje, suborce poginulih i ubijenih, predstavnike udruga, prisutni su bili i predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović, predsjednik FBiH Marinko Čavara, ministrica obrane BiH Marina Pendeš, zapovjednik OS BiH Anto Jeleč, predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH Lidija Bradara i drugi. Nazočili su i komemoraciji održanoj u OŠ “Dubravica”.
Obratio se ratni zapovjednik Viteške brigade HVO-a pukovnik Mario Čerkez. Svi su se u mimohodu, s hrvatskim znamenjem i stijegovima postrojbi, od mjesta komemoracije uputili prema spomen-obilježju u Križančevu Selu, gdje su položili cvijeće i zapalili svijeće. Kada će i hoće li krivci odgovarati za zločine počinjene nad Hrvatima Lašvanske doline pitanje je koje se postavlja već godinama, a posebno u vrijeme tužnih godišnjica brojnih zločina koje su počinili pripadnici A BiH u čijim su se redovima borili i brojni mudžahedini. Tog 22. prosinca 1993. elitne postrojbe A BiH probile su crtu obrane 1. bojne Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo, te ozbiljno zaprijetile obrani Viteza i Lašvanske doline. Postrojbe A BiH upadom u Križančevo Selo došle su nadomak prometnice Vitez – Busovača i prijetilo je njezino presijecanje, a time i komunikacija Lašvanskom dolinom. Nakon upada u selo i nekoliko sati poslije dogodio se pravi pokolj nad zarobljenim vojnicima i hrvatskim civilima. Selo su opljačkali, a kuće i gospodarske objekte zapalili.
Ubijena su 34 vojnika i hrvatska civila, među kojima je bilo žena i staraca, 30 vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Poćulica, a poslije u Zenicu gdje im se jedno vrijeme gubi svaki trag. A 39 dana nakon zarobljavanja, pod pritiskom obitelji, UNPROFOR-a i MCK, bošnjačka je strana predala 30 tijela zarobljenih. Sva su bila masakrirana i vidjele su se posljedice mučenja. Sve je zabilježeno videozapisima i zapisnikom liječničkog povjerenstva koje je vršilo identifikaciju, no još uvijek nema ni najava pokretanja istraga ili podizanja optužnica za ove zločine. “I u ovakvim situacija, punim boli i pijeteta, moramo slati poruke mira i ohrabrenja, iako su od zločina prošle 22 godine. U tom vremenu čekanja pravde za sve žrtve i kazne za počinitelje i nalogodavce, a zna se tko su oni bili, mi smo u FBiH i na razini države jačali u svim segmentima života i rada, pa i kada je riječ o našoj ravnopravnosti s druga dva konstitutivna naroda. Istina, do te ravnopravnosti još nismo stigli, ali smo, rekao bih, na dobrom putu. Idemo u tom smjeru, ali i onome da se više nikada i nikome u BiH ne dogode ‘Križančevo Selo’, ‘Buhine kuće’… Uz to, vjerujem da sazrijeva vrijeme i da će nadležne institucije u BiH procesuirati sve one koji su na bilo kojem dijelu BiH, uime vjere, nacije…, ili drugih interesa, počinili zločine. Naravno, to očekujem i za počinjene zločine ovdje, na ovom mjestu, ali i na drugim stratištima u Lašvanskoj dolini i diljem BiH, kazao je predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović.*