Published On: Thu, Dec 17th, 2015

NIJE PITANJE POSTOJANJA NAMJERE NEGO POSTOJANJA ŠANSE ZA PROVEDBU USTAVNIH PROMJENA U BIH: Hoće li međunarodna zajednica u BIH ispoštovati svoju riječ ili će opet blokirati procese?

Sve se nekako zarotiralo u Bosni i Hercegovini u posljednjih godinu dana. U četiri godine Inzkove Platforme nestabilni dio BIH bila je FBIH. A stabilniji dio Republika Srpska. Da je prošli izborni mandat RS bila nestabilna u pola kao FBIH što bi to ostalo od BIH?

Federaciju je Lagumdžija doveo do dna. Političkog i financijskog. Preko 200 milijuna maraka novca koji je iz hrvatskih džepova  prebačen Zlatkov Institut u Sarajevo. Lijanović maše sa svakog ekrana. Proračunski novci građana Federacije na Lijanovićevim privatnim billboardima. Rast fiktivnih saksija Lijanovićevog članstva. Isisavanje HT-a Mostar, polupismeni kadrovi fašistoidnog HSP-a uče nas o antifašizmu.  FTV pod potpunom kontrolom jedne apsolutističke partije i dalje djeluje kao recidiv Platforme. Međunacionalni odnosi u FBIH nisu bili nikada gori. Pored svega toga Komšić je punih 8 godina djelovao kao destabilizirajući faktor iz uzurpirane fotelje Predsjedništva i predstavljao je stalnu frustraciju nad minimalno jednom političkom trećinom u BIH, što se u praksi reflektiralo nad znatno većim dijelom stanovištva u BIH. Komšić je , iako tvrdi da je protiv podijela, beskrupulozno dijelilo BH društvo. Komšićeva diplomacija koja se preko noći upisuje u hrvatsku kvotu  a potom odlazi u svijet širiti komšićizam tek je dodatno dodavala ulje na vatru.

 

______________piše: Nikola Zirdum l poskok.info

Opravdanje za svoje poteze Lagumdžija je pojašnjavao borbom protiv mrskih nacionalista i etničke logike koja dijeli zemlju. Naivniji dio međunaordne zajednice nasjeo je na tu priču negirajući etnički osjetljivost i laku zapaljivost BH stvarnosti.

Naručeni intelektualci koji rade na dnevnicu, upisaše mu se u šihtarice i osvjetlaše mu put. Vjetar u leđa davao mu je i kompletan “nezavisni” NGO sektor koji je uglavnom smješten u Sarajevu , kao i gore pomenuta kuća mržnje, rata i forenzike, Federalna TV u koju se SDP uselio kao u babovinu. Slično kao što je oteo  a potom BH građanima iznajmio svu imovinu Komunističke partije BIH. Koja je narodna a ne SDP-ova imovina. Pa ostaje pitanje kako mu je to uspjelo i tko će zbog tog odgovarati?

Poslije Lagumdžije FBIH je ostala siromašnija za nekoliko milijuna, koji su završili “legalno” na računima Zlatkovih i Ivaniševićevih “sestrinskih” firmi. Sve je fino zakamuflirano. Sve po zakonu.

FBIH je poslije Zlatka ostala  kao područje dva jača nacionalizma nego što su bila prije.Sve ono što je bilo pozitivno urađeno prije njega vraćeno je deset godina unatrag.

Hrvatski pluralizam koji je  rastao polako i prirodno uništen je do temelja državnim udarom. Narodi su stjerani u torove upravo politikom SDP-a. Danas ih isti taj SDP proziva zašto su se torizirali.

Je li  pet minuta Slučajnog Socdemokrate bilo vrijedno urušavanja cijele jedne povijesti? Ima li  BIH luksuz udovoljavati nekom novom tatinu sinu u budućnosti koji će uspjeti par međunarodnih predstavnika uvjeriti kako eto baš on ima viziju?

“Mrski etnonacionalisti i neprijatelji države BIH” (čitaj sve što nije DF i SDP) danas čine vlast u FBiH a predsjednik iz reda Hrvata konačno nakon osam godina ima legitimitet hrvatskog naroda.  I to nije stoga jer su Hrvati eto izborili ravnopravnost nego stoga što im je poplava bošnjačkih kandidata za predsjednika države to omogućila.

Hrvati su u BIH toliko ravnopravni da su legitimne predstavnike dobili pukim spletom okolnosti. Slučajno su, u ovoj turi izbora uspjeli zauzeti pozicije koje im po Ustavu pripadaju.

Doček Pape u Sarajevu, čiji je protokol dočeka vodio “mrski neprijatelj zemlje i svega bosanskog” Dragan Čović bila je jedna posve drugačija razglednica od onih kakvih smo navikli gledati.

Umjesto paleži i nereda u režiji fino obučene  sarajevske NGO scene Sarajevo odavno u svijet nije poslao ljepšu razglednicu. Čoviću  nije uručena nagrada Isa beg Isakovića za podizanje imidža Sarajevu. Nije niti Papi. Ali jest Kolindi. Iako nitko ne zna čime je to ona zadužila Sarajevo?

U Sarajevu se uhodao običaj uručivanja nagrada na kredit,  kao nekakvih nagrada očekivanja. Daš nekome nagradu i onda očekuješ da taj i taj bude kooperativan. Ako zezne oduzmeš mu je.

Sjetimo se samo Bandićevog verbalnog delikta i kazne koja je uslijedila. On je jednom preko usta pustio riječ  “Treći” i oduzeli su mu je. Kolindi su je dali da više valjda ne pominje Treći. Bila je treća na prijemnom za postdiplomski. Hoće li morati vratiti nagradu?

Taj dan, kada je došao Papa, umjesto Darka Brkana koji plaši malu djecu, umjesto frustracije i nepovjerenja u svijet je poslana slika neke nove uljuđene BIH. Neke koja još treba doći. I nekog novog Sarajeva. Sarajeva koji bi i Hrvati mogli lako zavoljeti kada bi bilo takvo. Na žalost, lažna je to slika, no svakako vrlo lako moguća, uz samo malo truda.

Potom su uslijedile pomirljive izjave Bakira Izetbegovića o hrvatskom pitanju u BIH a onda i jasan stav Islamske Zajednice o osudi zloporabe Islama i proeuropskoj orijentaciji Bošnjaka muslimana u BiH.

Prije tog se dogodilo izbacivanje Destruktivne Fronte, fronte grlatih dezertera iz vlasti i koaliranje sa SBB-om. SBB-om čiji lider već odavno uživa ne samo podršku velikog dijela dobronamjernih Bošnjaka nego respekt i ne malog broja Srba i Hrvata u BIH.

Radončić je prvi lider u BIH koji je prepoznat kao dobronamjeran političar u sva tri naroda u BIH. Nikome u postdaytonskoj BIH to nije uspjelo prije njega. Inače je u BIH trend uspona polivalentnih lidera. Svi su to shvatili osim Komšića i Nikšića koji ostaju čučati u uskom prostoru partijske im autarkije i samodovoljnosti.

Dodik je prvi političar nakon rata koji je uspio  nametnuti etničku polivalentnost kao političku formu, ma koliko mu to neki danas sporili. Prije rata tu dimenziju imali su samo Fikret Abdić i Alija Izetbegović do početka hrvatskobošnjačkog sukoba. Dodika odavno uvažava značajan dio Hrvata u BIH jednako kao što Čovića uvažava značajan dio Srba u BIH. Shvatio je to i Radončić te je pojačao dozu višeetničkog kapaciteta na tri.

Shvatio je to konačno  i Izetbegović koji najnovijim istupima postaje bliži Hrvatima.

Po prvi puta nakon dugo vremena u FBIH postoji stabilna politička većina koja što je najvažnije – međusobno surađuje i komunicira te, šalju pomirljive poruke kao da zemlju žele ojačati iznutra.

Prijeti li BIH neki opak vanjski faktor o kojem mi ništa ne znamo pa su odjedanput pametniji? Ili im je više dosadilo vrtiti jedno te isto? Ako nas kolektivno ne lažu, iskazuju želju da ostanu upamćeni kao netko tko je BH povukao naprijed u novi level realnosti. Ako sve nije samo fol, narafski…

Radi se o liderima na zalasku ili barem na vrhu zrelosti političkih karijera pa je posve normalno da imaju pozitivnu državničku želju koja nije uska i jednonacionalna. Govore o potrebi promjene, o kompromisu , o tome kako se samo naprijed može trijezne glave. Najavljuju i obračun sa svakom opstrukcijom ustavnih promjena jer im je dosta kočnica onih koji su zemlju dva puta zaveli u stadij stagnacije i nepovjerenja.

Istovremeno onaj dio BIH koji se nekada predstavljao kao  stabilniji dio BIH, RS, postaje novo političko bojno polje u BIH. Nestabilnost u RS-u je fabricirana. Nameće ju se. Sada kada konačno postoji u FBIH spremnost da se ozbiljno uhvati u koštac sa izmjenama Ustava i BIH gurne u nepovratnu putanju ka Brusselu najedanput RS predstavlja uteg cijeloj zemlji.

Je li jmoguće da Veliki Brat  želi da BIH ostane trajni politički slučaj Europe? Predpolitički provizorij za međunarodne pokuse. Ili će konačno međunarodni faktor u BIH održati svoje obećanje i podržati one koji žele suštinske reforme?

Oporba u RS-u je razumljivo gladna pozicija. No oporba u RS-u je istovremeno vlast na razini BIH. Je li cijena njihova ulaska u vlast BIH možda bila destabilizacija Srpske? Tolike godine van vlasti učinili su od njih nemoguće. Tko je mogao vjerovati da će Karadžićev SDS danas biti  na trenutke “sarajevskiji” od SDP-a?

Dodika netko može mrziti ili ne, ali tko bi se to na njegovom mjestu ponašao drugačije uslijed svih okolnosti i napada na njega?

Dok Dodika optužuju za državni udar, zaboravljaju da su prije 4 godine upravo oni, dio međunarodne zajednice, i sarajevska elita oko SDP-a i danas već razorenog DF-a sudjelovali u jasnom državnom udaru u FBIH i narušavanju ustavnog poretka BIH. Pa nije bilo takve hajke na Lagumdžiju. Nitko nije rekao da je proglašenje nelegalne vlade u FBIH slabljenje države i da ne može entitetska Vlada kršiti odredbe Ustava koje su iznad entiteta. Odredbe o konstitutivnosti i ravnopravnosti triju naroda u BIH. Štoviše taj potez se branio obranom cjelovitosti zemlje od zločestih Hrvata “koji samo što je nisu podijelili”. I taj potez je jako skupo koštao zemlju. Možda je Inzko jedini koji zna koliko su građani FBiH platili njegovo loše poznavanje matematike. I još uvijek se tim istim građanima gospodin nije ispričao. Niti namjerava.

U RS-u je bilo većih kriza i zapaljivijih riječi no cijela stvar je brzo splasnula. Tako će vjerojatno biti i sa zadjnim slučajem RS-ovog udara na SIPU. Dodik neće posustati. Oni koji ga znaju znaju da će na jedan udar odgovoriti s dva. Ima zaleđinu. Ne boji se OHR-a. Čemu onda udaranje po njemu ako cilj nije potpuna destabilizacija BIH? I tko to zapravo radi, Dodik ili oni koji su osmislili projekt rušenja Dodika ne shvaćajući da ga time još više jačaju?

Međunarodna zajednica konačno bi trebala stati na loptu zbog dobrobiti BIH. Ako doista želi dobro ovoj zemlji.  I zapitati se smiju li propustiti ovu priliku.

Naime, po prvi puta nakon Daytona, i danas kada smo pametniji 20 godina od tog dana stjecaj okolnosti doveo je BIH u situaciju da je moguće uz možda najmanje napore nego ikada ranije BIH gurnuti na europske tračnice, kako bi rekao veliki hrvatski mislilac s početka ovog stoljeća Martin pl. Raguž.

U FBIH postoji ozbiljna, nikada stabilnija politička većina s punim legitimitetom naroda koje predstavljaju, spremna donijeti ozbiljne izmjene izbornog zakona i ustavne promjene te od FBIH načiniti stabilan entitet koji će imati kapacitet efikasno sudjelovati u euroatlantskim integracijama. Ta većina tvrdi da je spremna donijeti izmjene Ustava po cijenu gubitka vlasti na idućim izborima, ako će te promjene značiti jaču  i funkcionalniju BIH. Takve vrste izjava trebao bi netko i  znati cjeniti.

Istovremeno destruktivni elementi u FBIH SDP i DF te intelektualna protokomunistička elita nikada nije bila u razbijenijoj poziciji.

U RS-u je na vlasti Dodik a na državnoj razini na vlasti je oporba iz RS-a. Koalicija u FBIH na vlasti je i na državnoj razini. Drugim rječima na entitetskoj i državnoj razini postoji više nego dovoljan dvotrećinski kapacitet za ozbiljan politički dogovor.

Slučajno ili ne ali nakon dugo vremena imamo gotovo idealan ambijent za donošenje novog Ustava. Umjesto da se međunarodni faktor skoncetrira na kapitalizaciju ove dugo željene političke  križaljke izgleda da se oni, koji žele u BIH ostati još jako, jako dugo, bave samo Banjalukom, kao da je zamrznuta Bosna i Hercegovina u luđačkoj Daytonskoj košulji (Petritscheva izjava op.a)  manji problem od Banjaluke?

Međunarodna zajednica trebala bi nam dati do znanja, hoće li igrati fer i pošteno ili će opet igrati dvostruku igru. S jedne strane pozdravljati pokušaje domaćih vlasti i njihove napore, s druge strane preko svojih igrača, podobnih medija, NGO sektora, i pojedinih partija, u BIH podrivati cijelu stvar. I svaki pokušaj novog Ustava minirati rječima kako se trebamo okrenuti ekonomiju, ignorirajući činjenicu da neriješeno nacionalno pitanje, i preskup Ustav guše svaki pokušaj ekonomskog razvoja.

Četvrti nevidljivi stup vlasti u BIH,upravo oni – Stranci, ne smiju se shvaćati kao ljudi bez odgovornosti jer itekako sudjeluju u političkom životu BIH. Oni nam trebaju  prije početka bilo koje reforme dati barem do znanja koju stranu će zauzeti. Hoće li ostati pobočnici destruktivnih politika u BIH koje joj se prodaju kao progresivne i “jedine koje mogu spasiti Bosnu” ili će poštovati političku volju građana i naroda u BiH te surađivati s legalnim i legitimnim vlastima u ovoj zemlji?

Ako je do profita, neka kažu koliko im treba novca u iduće 4 godine da im to BH građani jednostavno plate. Neka kažu koliko je to eura samo da se maknu i puste BH građane da konzumiraju parlamentarnu demokraciju. To bi bio nekakav minimum pristojnog odnosa prema nama. S obzirom na sve što su nam do sada uradili.

Zazivanjem sile, bonskih ovlasti, prijetnji, i novim valom  koaliranja s destabilizirajućim frontama u zemlji međunarodnici u BIH poslali bi građanima BIH jasnu poruku, kako ih stvarne reforme ove zemlje ne zanimaju, i da im je tek važna trenutna uloga profitabilnih autoriteta koju ovdje igraju. Za malo novca i koju minutu slave u ovoj maloj i nesretnoj zemlji u kojoj čak i oni tako mali, mogu na trenutak biti veliki i važni.

Povijest BIH nakon Daytona povijest je propalih pokušaja izmjena Ustava. Nema niti jedne autentične izmjene ustava koja je došla od strane domaćih političkih lidera. Sve izmjene Ustava, donešene su silom međunarodne zajednice. Neke su bile toliko radikalne da su izmjenile samu suštinu Daytona i Washingtona.

Po prvi puta nakon Daytona, dakle, u BIH može doći do autentičnih bosanskohercegovačkih reformi koje bi mogle osnažiti zemlju iznutra, pojeftiniti njen sustav, i ojačati međunacionalno povjerenje narušeno desetljetnom podrškom utopijskoj politici Zlatka Lagumdžije i građanskih nacionalista.

Po prvi puta nakon Daytona problem autentične  inicijative za izmjenom Ustava ne postoji. Jedini problem koji postoji je problem provedbe iste i svih otpora koji bi pri tome mogli naići a koji djeluju u sivoj”nedemokratskoj” zoni.

 

Četiri  su su  faktora koja će se naći na putu da demokratska  većina u BIH provede izmjene ustava:

Federalna TV –  nikada predano oružje unitarnih opcija u BIH i danas djeluje kao destabilizirajući faktor koji širi jezik mržnje i svakodnevno razara zemlju.

NGO sektor – Dobro uštimana SDP-ova grupa lažne bosanske socijale. Radi se o ljudima koje predvodi Darko Brkan, vlasnik tri stana u Sarajevu i socijalno osviješteni sirotan plaha želudca. Radi se o dobro plaćenim ljudima koji navlače bosansku sirotinju prodajući joj priču o nacionalnoj i građanskoj ugrozi. Lijep primjer je i prvakinja uličnih nemira, proračunska, višemilijunska Jasmila Žbanić.

SDP/DF – skupina destruktivnih utopista bez jasne političke ideologije. Sav program im se svodi na blokadu programa drugih. Zatvorena interesna skupina profitabilnih marksista. Kapitalisti postkomunizma u komunističkoj koži. Iako bi im rješavanje nacionalnog pitanja u BIH donijelo šansu da razvijaju ogranke i van Trećeg bošnjačkog entiteta oni će učiniti sve da BIH ostane društvo triju društava ne dozvoljavajući nacionalno rasterećenje i transformaciju BIH iz tronacionalne u građansku upravo kroz njenu međuetničku relaksaciju korektnim odnosima, nepreglasavanjem itd.

Tužiteljstvo BIH – institucija pod kontrolom stranaca. Optužnice Suda BIH mogu se naći u ključnim momentima izmjene Ustava kao sredstvo pritiska na ovog ili onog lidera. Koliko god stranci to negirali Dodikovo pljuckanje po ovom sudu nije bespredmetno o čemu su istu stvar kazali i europski političari u BIH primjerice gospoda iz OSCE-a.

FTV menadžment koji godinama sramoti novinarstvo može se pomesti i poslati u mirovinu. To se trebalo odavno uraditi. Ostala tri sektora bit će jasan pokazatelj je li međunarodna zajednica u BIH želi progres ili je odlučila i dalje ovu napaćenu zemlju držati u političkom ambisu u kojem je samo vrtnja u krug stalan i bezizlazan proces.

Odgovor na ovo pitanje dobit ćemo vrlo brzo. Odmah poslije nove godine.  A do tada nek nam je sretna nova reformska 2016-a.

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer